Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u srbiji - spasavanje sela i države'' (20)

Voda, dobar sluga, zao gospodar!

Branislav Gulan, je član Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, Naučnog društva ekonomista Srbije, novinar, književnik i publicisa, koji se pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće Društva novinara Vojvodine u 2019. godini! U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Autor je za knjigu dobitnik nagrade „Darodavnica", najvišeg priznanja Društva za narodno prosvećivanje „Svetionik" iz Kragujevca. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se dopunjeno izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Navodnjavanje i odvodnjavanje

Suša ili poplava se prisetimo tek kada one nastupe. Zbog nestajanja velikih sistema mi više ne možemo organizovati navodnjavanje na velikim površinama. Dužina izgrađenih nasipa za odbranu od površinskih voda je 3.419 kilometara. Naučnici su zabrinuti za sudbinu naše poljoprivrede, pogotovu stočarstva te ističu da se mora nešto ozbiljno učiniti kako bi se suša predupredila. Gašenjem Instituta za istraživanja u poljoprivredi Srbije nestali su i projekti o navodnjavanju.

Priča o suši često me podseća na priču o psu i kući. Suše se setimo onda kada ona već nastupi. Posle toga sve zaboravimo. Da podsetim ekstremnu sušu smo imali i 2003. pa u 2017.godini. U svakoj godini štete su bile veće od po milijardu evra! Za taj novac mogli su se izgraditi sistemi za navodnjvanje.

Istina, na ovim prostorima ni poplave, ni erozija, ni bujice nisu retka pojava. Svetska meteorološka organizacija je objavila da je od 1880. godine, od kada se mere meteorološki podaci, 2003.godina je bila najekstremnija godina u svakom pogledu. Na jednom kraju planete bile su izuzetne suše, a na drugom kraju su poplave.

Naša poljoprivredna nauka se ovim pitanjem, ozbiljno počela da bavi pre desetak godina. Prema podacima Svetske meteorološke organizacije predviđano je da do 2010. godine temperatura na zemaljskoj kugli poraste za 20C stepeni.. Stručnjaci su proračunali da bi u Beogradu temperatura dosegla 45 podeok. Prognoze su malo ranije potvrđene, jer se to i događalo pa smo i imali temperature od 45 stepeni C.

Nauka se tada ozbiljno pozabavila pitanjem suše i biljne proizvodnje jer podaci i analize situacije u našoj zemlji su pokazivale da sve što je istočno od Tise, Dunava, Velike i Južne Morave zahvatiće aridni pojas i taj prostor bi ispao iz kukuruznog pojasa Evrope. Da je voda dobar sluga, pokazalo se niz puta. Ali, i da je zao gospodar videlo se najbolje u poplavama i bujicama koje su zadesile Srbiju 2014. godine.

U Srbiji se navodnjava blizu 100.000 hektara oranica, što je oko tri odsto od ukupne obradive poljoprivredne površine, objavljivali su svi mediji proteklih pola veka. Tek pre dve godine zahaljujući informacijama RZS ta brojka je prepolovljena. Dakle, objavljivane su obmane pola veka! Blizu 55 odsto navodnjavanog zemljišta predstavlja ono koje je u vlasništvu porodičnih poljoprivrednih gazdinstava, dok je ostatak navodnjavanih površina u posedu firmi i preduzetnika.

Površine koje navodnjavaju pravna lica i preduzetnici u proseku iznosi 15,1 hektar, dok individualna poljoprivredna gazdinstva prosečno navodnjavaju 0,1 hektar. Ako se izgrade sistemi za navodnjavanje, a staje budu prazne bez goveda, od plodne Vojvodine ćemo stvoriti pustinju. U Srbiji je 2019. godine 570.000 gazdinstaa. A, 2012. godine bilo ih je više za 60.000, odnosno 631.552 poljoprivrednih gazdinstava.

Istine i zablude

Naučnici su zabrinuti za sudbinu naše poljoprivrede, pogotovu stočarstva i da se mora nešto ozbiljno učiniti kako bi se suša predupredila. I pre više decemija i danas se poseže za jednim jedinim argumentom da moramo da krenemo u navodnjavanje, jer Srbija ima najmanje površine pod sistemima za navodnjavanje u Evropi i da nedovoljno koristimo vodu. Ima tu istine, ali i zablude. Ali, ima podaaka da nije tačno da Srbija koristi tako malo vodu kako prikazujemo, jer sigurno ne bi bilo paprike u leskovačkom kraju, da se ne zaliva, ne bi bilo ni povrća u Gospođincima da se ne zaliva...

Voda se koristi u plastenicima i staklenicima kojih ima u zemlji na blizu 15.000 hektara. A, to se ne računa! Poslednjih godina malinari ozbiljno rade na primeni sistema kap po kap u svojim malinjacima. I drugi voćari to rade, jer taj sistem najviše odgovara voćarskoj proizvodnji naročito jagodičastom voću.

Sve veće površine pod staklenicima i plastenicima koji koriste kap po kap takođe to pokazuju. Naravno, još uvek nisu ni izbliza iskorišćene mogućnosti ove zemlje. Međutim, mi uglavnom zamišljamo velike površine i velike sisteme.

Najveća suša

Amerika se suočava sa najvećom sušom u poslednjih 1.200 godina. Klimatske promene uzrokovale su na jugozapadu SAD najveću sušu u poslednjih 1.200 godina. Sušni period kako prenosi časopis Sciencenews traje od 2000. godine, a slična suša je, kako navode poslednji put registrovana u 16. eku, s tim što je aktuelna zanatno izraženija zbog pojačanog dejstva čoveka i klimatskih promena. Klimatsku istoriju uradili su stručnjaci s Kolumbija Univerziteta i oni su naveli da su se suše povremeno javljale ali da je slična registrovana čak pre oko 1200 godina.

Kao jedan od najznačajnijih faktora koji kontroliše padavine u jugozapadnoj Severnoj Americi naučnici izdvajaju takozvanu El Ninjo - južnu oscilacija. Reč je o prirodnom ciklusu tokom kojeg dolazi do promene temperature Tihog okeana što se odražava na regionalne vremenske obrasce. Tokom ovih ciklusa, hladnije temperature na pacifičkoj morskoj površini stvaraju atmosferske talase koji sprečavaju pacifičke oluje da dođu do jugozapadne Severne Amerike, smanjujucii kišu.

Moramo da priznamo da šansu koju smo imali sa sistemom Dunav-Tisa-Dunav smo propustili i on je nedovoljno iskorišćen. Tu ima 22.000 kilometara kanalske mreže. Nažalost, dobar deo sekundarne mreže je neuređen i voda ne može da dopre do onih parcela gde je namenjeno. Danas kad govorimo o izgradnji sistema za navodnjavanje, potežemo čak i zajmove od Svetske banke.

Moramo da budemo veoma realni jer smo pre nekoliko godina pravili ozbiljne ankete ko je sve spreman da uđe u izgradnju sistema za navodnjavanje. Tada smo saznali da u Vojvodini možemo na novih 22.000 hektara da organizujemo navodnjavanje. Kada bi navodnjavali po 100 metara pored kanala to bi bilo ukupno 44.000 hektara.

Danas ne može ni toliko jer jedan deo velikih sistema je rasparčan politikom usitnjavanja i razbijanja agroindustrijskih sistema.Tako da nije više moguće organizovati navodnjavanje na velikim površinama.

Nacionalni plan za borbu protiv suše

Nedavno je objavljeno obaveštenje o početku izrade Nacrta nacionalnog akcionog programa za borbu protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta i ublažavanje posledica suša na teritoriji Republike Srbije. Ministarstvo zaštite životne sredine, obavestilo je javnost da je počela izrada Nacrta nacionalnog akcionog programa za borbu protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta i ublažavanje posledica suša na teritoriji Republike Srbije (NAP).

Odredbama Zakona o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o borbi protiv dezertifikacije u zemljama sa teškom sušom i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi, utvrđeno je da su Strane Konvencije dužne da pripreme nacionalne akcione programe.

Cilj ovih programa je da identifikuju činioce koji doprinose dezertifikaciji i praktične mere neophodne za borbu protiv dezertifikacije i ublažavanja posledica suše, kao i da odrede odgovarajuće uloge vlade, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta i raspoložive potrebne resurse.

Za potrebe izrade Nacrta NAP-a, Ministarstvo zaštite životne sredine je obrazovalo Radnu grupu. Radnu grupu čine predstavnici relevantnih državnih organa i organizacija, naučnih i stručnih institucija i organizacija civilnog društva, koji će obezbediti relevantne informacije i podatke iz delokruga nadležnosti institucija koje predstavljaju, što će stručno doprineti samom procesu izrade Nacrta NAP-a, navodi se u obaveštenju Ministarstva zaštite životne sredine.

Kraća reka

Dunav se skratio za 134 kilometara tokom poslednja dva veka i to zbog zbog ljudskih aktivnosti, navodi se u izveštaju objavljenom povodom međunarodne studije o ovoj reci. Međunarodna studija rečnih sedimenata pokazala je i da je Dunav postao uži i do 40 odsto od sredine 19. veka, saopštilo je bavarsko telo za zaštitu životne sredine.

U izveštaju se navodi da su promene izazvane intervencijama ravnanja rečnog toka, ali i merama zaštite od poplava i gradnje brane. Zbog ovih ljudskih intervencija sedimen više nije mogao da prolazi kroz Dunav do Crnog mora. Umesto toga, taloži se na obalama reke, trajno menjajući njen oblik. Dunav je sa svojih 2.850 km druga najduža reka u Evropi, posle ruske Volge. (Hina)

Kanal do Soluna, više od plovnog puta?

Jedna od zabluda današnjeg vremena, možda se nekada i ostvari je ideja ex ministra Milana Bačevića koji je rekao u Pekingu da je plovni put od Beograda do Soluna, odnosno Dunav-Morava-Vardar krupan korak i razvojna investicija za zemlju. Bačević je u Pekingu potpisao sa kineskom "Gezoba korporacijom" protokol za izradu studije opravdanosti za deonicu kroz našu zemlju. A dok Vlada ističe višestruku korist, javnost dosta osporava projekat. Veoma brzo je prestala diskusija i razgovor o njemu i danas živi jedino na papiru u nekom stolu.

Morava za sada mirno teče, a planirano je da postane glavni transportni sistem, spona severa i istoka. Ministar Milan Bačević pojašnjava da Protokol potpisan sa Kinezima, za projekat "Kanal Morava" stvara uslove za pripremu tog, kako kaže, strateškog mega projekta, izrade dokumenata, projekata, prostornih planova, studije izvodljivosti.

"U ovom protokolu je jasno naznačeno ko bi šta radio. Ali ono što je vrlo važno, ne postoje nikakve finansijske obligacije između potpisnica protokola, već samo načini kako je moguće napraviti kvalitetnu i dobru saradnju da se što pre dođe do papira koji su potrebni za jedan ovakav poduhvat mega razmera", kaže ministar Bačević. Ideja je da Srbija dobije plovni kanal koji bi Dunav, preko Morave i Vardara, povezao sa solunskom lukom. O tom poslu, kako je najavljeno, razgovaraće se sa Makedonijom i Grčkom.

U makedonskoj vladi kažu za RTS da su posebno zainteresovani za infrastrukturne regionalne projekte, ali da od Srbije još nisu dobili konkretan zahtev za razmatranje te inicijative.

"Ukoliko nam bude dostavljena razrađena inicijativa, mi ćemo je ozbiljno razmotriti i napravićemo analize i šire konsultacije sa ekspertima, biznis zajednicama i komorama u vezi sa okolnostima, mogućnostima i svrsishodnošću njene realizacije", kaže ex portparol vlade Makedonije Aleksandar Đorđijev,

Srbija bi, kako se najavljuje, do leta, ali nezna se kog, trebalo da dobije i Prostorni plan za taj plovni put. To je uslov da se krene u realizaciju posla, koja podrazumeva gradnju više kanala, brana, hidrocentrala, tunela i prevodnica. U Vladi procenjuju da bi se tom investicijom rešio i problem suša i poplava na području korita Morave.

Navodnjavanje...

Tokom 2018. godine u Republici Srbiji navodnjavano je 46.823 hektara poljoprivrednih površina, što je za sedam odsto manje nego u prethodnoj godini, saopštioo je RZS 9. januara 2019. godine. Oranice i bašte (sa 95,3 odsto) imaju najveći udeo u ukupno navodnjavanim površinama, a potom slede voćnjaci (sa 4,3 odsto) i ostale poljoprivredne površine (sa udelom od 0,4 odsto.).

Dakle, poslednjih pet decenija javnost je bila dezinformisana da se u Srbiji navodnjava oko 100.000 hetkara ili tri odsto površina. Istovremeno u svetu se navodnjava 17 odsto obradivih površina.

Od 2000. godine do danas Srbija je imala 13 ministara poljoprivrede. Skoro svaki od njih je o obećavao da će izgraditi nove sisteme za navodnjavanbje na million hektara. Ostala su samo obećanja. Da je svaki od njih izgradio sistema bar na 10.000 hektara danas bi imali 130.000 novih hektara za navodnjavanje!

Za navodnjavanje je u 2018. godini ukupno zahvaćeno 54. 540 hiljada kubnih metara vode, što je za 27,5 odsto manje nego u prethodnoj godini. Najviše vode crpelo se iz vodotokova - 88,3 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže.Najzastupljeniji tip navodnjavanja bio je orošavanjem. Od ukupne navodnjavane površine orošavanjem se navodnjavalo 93,9 odsto površine, kapanjem šest odsto površine a površinski se navodnjavalo svega 0,1 odsto površine.

I odvodnjavanje

Najviše je plavljeno u slivu Morave. Prošle godine površinskim vodama u Srbiji poplavljeno je ukupno 26.010 hektara od čega je 73,8 procenata bilo korišćeno poljoprivredno zemljište, navodi Republički zavod za statistiku u danas objavljenom saopštenju o zaštiti od štetnog dejstva voda. Od toga u slivu Morave bilo je poplavljeno 17.724 hektara poljoprivredne površine što predstavlja 92,3 procenta od ukupno korišćenih poljoprivrednih površina, navodi RZS. Podzemne vode prošle godine poplavile su 251 hektar od čega je 92 procenta korišćenog poljoprivrednog zemljišta koje je svoj u slivu Morave. Ukupno branjena površina od poplava u Srbiji je prošle godine bila je 1,49 miliona hektara što je 3,7 procenata više nego u 2018. godini.

Poljoprivredne površine koje su korišćene zahvatale su 84,5 odsto ukupno branjenih površina u Srbiji. Dužina izgrađenih nasipa za odbranu od površinskih voda u Srbiji iznosi 3.419 kilometara a u površine sliva Dunava čine 76,3 odsto branjenih površina, sliv Save zahvata 19,6, a Morave 4,1 odsto branjenih površina.

Ukupna dužina kanala za odvodnjavanje u Srbiji je prošle godine bila za procenat veća nego godinu dana ranije, a sistemom za odvodnjavanje pokriveno je 0,01 posto više površina. Sistemom odvodnjavanja obuhvaćeno je više od 1,9 miliona hektara sliva

Dunava, 427.000 hektara u slivu Save i 119.000 hektara sliva Morave. Prošle 2019. godine u Srbiji je 6.090 kvadratnih kilometara bilo zahvaćeno erozijom što je međugodišnje povećanje od 58,8 procenata, a od toga je smireno 1.165 kvadratnih kilometara, navodi RZS.

Najviše površina branjenih od poplava je u slivu Dunava

Ukupna površina branjena od poplava u 2019. godini u našoj zemlji prema podacima RZS iz 2020. godine iznosila je 1.495.218 hektara. To je u odnosu na 2018. godinu više za 3,7 odsto. Korišćena poljoprivredna površina čini 84,5 odsto od ukupne branjene površine. Dužina izgrađenih nasipa za odbranu od površinskih voda je 3.419 kilometara. U ukupno branjenoj površini najveći udeo ima sliv Dunava (76,3 odsto), a zatim Save (19,6 odsto) i Morave (4,1 odsto). Površinskim vodama bilo je poplavljeno je 26.010 hektara površine, od čega 73,8 odsto čini korišćeno poljoprivredno zemljište.

U slivu Morave poplavljeno je 17.724 hektara poljoprivredne površine, što predstavlja 92,3 odsto od ukupno korišćenih poljoprivrednih površina. Podzemnim vodama poplavljeno je 251 hektara površine, a od toga 92 odsto čini korišćeno poljoprivredno zemljište.

Korišćena poljoprivredna površina poplavljena je u slivu Morave. Sistemom za odvodnjavanje pokriveno je 0,01 odsto više površine nego u 2018. godini.

Sliv Dunava sa 1,9 miliona hektaraa ima najveću površinu obuhvaćenu sistemom za odvodnjavanje, a potom slede sliv Save, sa 427.000 hiljada hektara, i Morave, sa 119.000 hektaraa. Dužina kanala za odvodnjavanje je za jedan odsto veća u odnosu na 2018. godinu.

U 2019. godini, površina zemljišta koja je zahvaćena erozijom iznosila je 6.090 kadratnih kiloemtara, što je u odnosu na prethodnu godinu više za 58,8 odsto. Od toga je smireno 1.165 kvadratnih kilometara.

Nestanak velikih kompleksa

Postavlja se pitanje da li smo mogli vodotoke, jezera, podzemne vode i vode kanala bolje da iskoristimo. Mogli smo, a možemo i danas ako obezbedimo jeftina sredstva, pa čak i beskamatna, našim proizvođačima za nabavku sistema za navodnjavanje, odnosno malih agregata, pumpi, kišnih krila i sličnih sistema, zatim sistema kap po kap po povoljnim uslovima, mi bismo mogli da organizujemo daleko veće površine pod navodnjavanjem, odnosno da obezbedimo zalivanje.

Velike komplekse više nećemo imati prilike da organizujemo, uglavnom će parcele ostati onakve kakve su. Određene mogućnosti postoje da se komasacijom određene površine ukrupne i urede. Ali pošto se radi o privatnim posedima, teško je da se na jednoj teritoriji organizuje samo jedna biljna kultura pa će i dalje biti jedino moguće nabavljati male sisteme, a ostaće onakva struktura proizvodnje kakvu vlasnici nađu za shodno. Što se tiče novih krupnih zemljovlasnika oni i onako dugoročno posmatrano zemlju su kupili da bi je kada dođe vreme što bolje prodali, tako da ih navodnjavanje ne interesuje.

Prava je šteta što u Negotinskoj krajini, koja spada u najaridnije krajeve Srbije, posle severa Banata, ili su skoro u istoj ravni, se nedovoljno koristi kanal koji je prokopan radi odvodnjavanja. Na kraju kanala do Dunava postavljena je crpna stanica koja prepumpava vodu, kada je u višku.

Negotinska krajina je, inače, ispod nivoa Đerdapskog jezera, a grad Negotin se nalazi 12 metara ispod nivoa Đerdapa. Ako bi se uradilo da ta crpna stanica bude reverzibilna mi bismo rešili nekoliko pitanja. Dakle, mogli bismo kada je voda u višku, da prepumpavamo u Dunav, a kada je u manjku da vraćamo u kanal. Naravno, tu bi morali određeni zahvati da se naprave, vezani za nivelacije, za pregrade, jer je sada pad vode okrenut Dunavu.

U čemu je još problem kada je u pitanju Negotinska krajina? Poznato je da je ona na tresetištu, i u letnjim mesecima kada se ta voda ocedi prema Dunavu, postoji velika opasnost, a to se već nekoliko puta događalo, da se treset zapali.

On se teško otkriva, tinja i zemlja propadne na tom mestu. To donosi velike štete, jer dolazi do degradacije i erozije zemljišta. Vraćanjem vode u kanal treset bi se ponovo napio vode, i on je odličan jer zadržava vodu i može obezbediti velike količine vlage biljkama. Dakle, jedno područje bi moglo da bude veoma atraktivno za poljoprivrednu proizvodnju, a pored toga kanal bi poslužio takođe proizvođačima da svoje površine zalivaju malim agrarima.

NAJZABAČENIJE SELO U SRBIJI

Trećinu života izolovani

Tridesetak domaćinstava živi u selu, Jagošticu na Tari, i kažu da se ne plaše korone jer su trećinu života izolovani. U selo može samo da se dođe ili da neko zaluta. Baš sada, ta formula jednostavnog života postaje jasnija nego ikada pre i možda se i ovde neki novi putevi otvore, jer su razlozi očigledni.

U Jagošticu na Tari Vaskrs je stigao drugačiji od svih dosadašnjih, jer su ovoga puta, 2020. godine, zbog zabrane kretanja izostale i posete rodbine i prijatelja o prazniku. A, upravo su praznici prilika za susrete i dolaske u selo nad kanjonom Drine gde se svi putevi završavaju, a svaki je dan nalik prethodnom. Ipak, izdvojenost ovog planinskog naselja u doba pandemije ima i svoje prednosti.

Jagoštica - i van nje ostatak sveta. Takav je raspored na mentalnoj mapi ovih gorštaka, koji su, kažu, van gotovo svakog civilizacijskog toka, omeđeni makadamom, gustom šumom i klancem. Ali to što je obezbedilo titulu najzabačenijeg srpskog sela ovog se proleća u Jagoštici pokazalo dobrim.

Tu gde rađa i raste gotovo sve što čoveku treba, kao u kakvom prirodnom skloništu, ostalo je još tridesetak domaćinstava. I dok se zajedno prebiraju sve godine prošle, putokazi su jasni - trajanje je moguće samo u saglasju sa prirodom. "Nema korone u Jagoštici. Jedemo sremuš, beli luk, slaninu, rakiju travaricu, med i eto ti", ističe Stanimirka Stefanović iz Jagoštice. "Pa mi smo trećinu života izolovani i bez ovakvog slučaja, tako da ovo nam nije baš nešto teško palo.

Vodimo računa ko dolazi, jer ne može da se prođe kroz ovo selo, može samo neko da dođe ili zaluta", ističe u izjavi za RTS Miloš Stevanović iz Jagoštice. Iz sela na ivici još se dozivaju divokoze, gaje šljive madžarke, sakuplja med i živi u ritmu godišnjih doba. "Velika čast je biti ovde. Ne znam kako bih rekao. Ovde je nešto idealno što čovek može da zamisli - i zbog prirode, zbog života, zbog zdravlja", poručuje Radisav Jokanović iz Jagoštice. Dragana Matić kaže da im je u Jagoštici prelepo, kao i da će tu ostati dok ćerka ne krene u školu, a posle će videti šta će. Istina, ne živi se od lepote - mnogo toga nedostaje Jagoštici. Najpre dobar put, ali Jagoštica ima i mnogo više onoga što druga mesta nemaju.

Gašenje instituta i planova

Da se vratimo nauci koja je vapila 90-ih godina da se ozbiljno krene u istraživanje kako bi predupredili sušu i rešili problem, ili ga barem ublažili, ako nas bude zadesila suša, kao što se to dešava skoro svake druge godine. Napravljen je jedan projekat koji je vodio Institut za istraživanje u poljoprivredi Srbija iz Beograda. Na žalost, taj Institut danas ne postoji jer je nekome smetao pa ga je rasturio. Istraživanja su bila usmerena u nekoliko pravaca, pričao mi je dr Stojan Jevtić, eks ministar poljoprivrede u Vladi Srbije, eks predsednik Privredne komore Srbije i bivši ambasador Srbije u Belorusiji.

Prvo, da se stvore takve sorte i hibridi gajenih biljaka, koji će zahtevati manje vode za istu količinu suve materije ploda. Angažovana je sva naša naučna pamet, ali i eksperti iz inostranstva. Tako je pozvan gospodin Stiven Kvori iz Instituta iz Noriča, i on je na tom projektu veoma pomno radio kao vodeći fiziolog. Istina, Stiven Kvori je i danas u Srbiji, postao je naš građanin i još uvek može ozbiljno da radi na ovom poslu jer ima izuzetne rezultate.

Mi smo bili na putu da stvorimo takve sorte, koji bi davali visoke prinose baš na ovom području, naročito kukuruza, ali i još nekih kultura. Na tom poslu su, pored našeg Instituta, bili angažovani i Institut za genetiku iz Kostinbroda u Bugarskoj, Institut iz Sarvaša u Mađarskoj, Institut iz Funduleja u Rumuniji.

Na jednom skupu u Zaječaru 1998. godine predstavljani su prvi rezultati istraživanja predstavnicima naučnih instituta i pritom su date vrlo visoke ocene i očekivanja da če se doći do zadovoljavajućih rezultata.

Na skupu su prisustvovali i predstavnici iz Australije, Meksika, Hong-Konga, Rusije, Moldavije, Ukrajine, Mađarske, Bugarske, Turske, Albanije, B i H, Hrvatske. Tada je doneta odluka da se u Zaječaru napravi Centar za istraživanje fenomena suše i biljne proizvodnje. Treba naglasiti da je bila uspostavljena odlična saradnja sa međunarodnom bankom gena ICARDA (Alepo-Sirija) koja ima ogromnu kolekciju gajenih biljaka iz polupustinjskog pojasa od Maroka do Kazahstana.

Cilj je bio ukrštanje naših sorti sa sortama otpornim na sušu. Nažalost, gašenjem Instituta Srbija, taj projekat nije realizovan. Bolje rečeno, Ministarstvo je već 1999/2000. godine ukinulo takav projekat što je pokazivalo kratkovidost tadašnje politike koja je vođena u nauci.

Drugo, pored stvaranja novih sorti i hibrida, oplemenjivanjem biljaka, unošenjem osobina koje imaju biljke gajene u polupustinjskim uslovima, istraživanje je bilo usmereno i na agro-tehniku, način obrade zemljišta, konzervaciju vlage, organizovanje plodoreda, sa ciljem da se precizno utvrdi koje biljne vrste treba da budu predusev, koje mogu da budu podusev, međuusev, koje su za postrnu setvu.

Treće, poseban deo istraživanja se odnosio na načine navodnjavanja, kako bi se utvrdile optimalne norme zalivanja i koji sistemi najviše odgovaraju različitim tipovima zemljišta, vrstama biljaka i drugim uslovima. Paralelno su istraživani veliki sistemi, tifoni, kišna krila, sistemi ''kap po kap'', kao i klasični sistemi zalivanja-natapanjem. Ovde treba imati u vidu da za neke od navedenih sistema trebaju velike pare.

Imajući u vidu da u dobrom delu Srbije ne može da se obezbedi voda, kao što su Šumadija, neki delovi Timočke krajine, delovi zapadne Srbije, dakle, od istraživanja koja su se odnosila na oplemenjivanje i stvaranje novih sorti i hibrida očekivali su se rezultati koji su trebali da značajno umanje negativne efekte suše i obezbede dalji razvoj poljorivredne proizvodnje.

Danas se treba hitno vratiti takvom jednom projektu, jer još uvek imamo domaće naučne pameti.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane