Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid je pozvan

Strane ambasade i škole štićenici poreske uprave

Srpsko roblje bez zaštite

Država ćuti, a oni rade kako im se ćefne - tako bi se u nekoliko reči mogla da opiše jedna od škakljivijih diplomatskih tabu tema, sa kojom Srbija već decenijama odbija da se sistemski i institucionalno suoči. Reč je o zapošljavanju na crno srpskih državljana u stranim ambasadama i internacionalnim školama u Beogradu.

Jasmina Stojanović

Iako su nadležni organi upoznati sa ovim problemom, pre svega po prijavama oštećenih i obespravljenih radnika, od Poreske uprave i Tužilaštva se do sada mogao čuti samo muk i apsolutno odbijanje da se uhvate u koštac sa ovom temom zbog koje je budžet Srbije svake godine u manjku za oko dva i po miliona evra.

ovoj javnoj tajni retko koji medij želi da izveštava. Režimski štampani i elektronski mediji uglavnom okreću glavu na drugu stranu, što zbog autocenzure što zbog straha od reakcije sa vrha i političko-ekonomskih kalkulacija vlasti prema ovom pitanju. Oni drugi, s tobože nezavisnim predznakom, podjednako odbijaju da bilo šta objave o ovoj temi s obzirom da bi se otvaranjem ove pandorine kutije zamerili svojim donatorima i doveli u pitanje isplatu budućih grantova od kojih zavisi njihova novinarska produkcija.

U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije ne postoji zvaničan registar srpskih državljana u stalnom radnom odnosu ili ugovorno angažovanih u stranim ambasadama i internacionalnim školama u Beogradu. Ova armija obespravljenih radnika, uglavnom visoko kvalifikovanih i fakultetski obrazovanih, nevidljiva je kategorija u PIO sistemu, a prijavljivanje i odjavljivanje radnika mahom zavisi od volje poslodavaca.

Iako su domaći zakoni, Bečka konvencija i drugi međunarodni sporazumi veoma jasni po ovom pitanju i nalažu ambasadama da se u svemu ponašaju u skladu sa zakonima zemlje domaćina, veliki broj stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava i internacionalnih škola kategorično odbija da izađe iz sive zone.

Spektar poreskih prekršaja varira od ambasade do ambasade i od jedne do druge internacionalne škole - u nekima su lokalni radnici angažovani na crno, plata im se isplaćuje na ruke bez ikakve priznanice, a umesto ugovora imaju samo list papira, često ni toliko; u nekim drugim ambasadama radnici su prijavljeni, ali na minimalac umesto na stvarno ugovorenu zaradu; ima i slučajeva da poslodavac uplaćuje samo doprinose, i to po proizvoljno određenim iznosima, a obavezu izmirivanja poreza nezakonito prenosi na zaposlene.

Ovaj trend vuče korene decenijama unazad kada su strane ambasade i škole iskoristile sveopšte institucionalno rasulo i urušavanje bankarskog sistema u bivšoj Jugoslaviji, prešle na isplatu plata lokalno zaposlenima na ruke i odlučile da prijave za obavezno socijalno osiguranje budu na minimalnim zaradama. Nakon petooktobarskih promena i oporavka bankarskog sistema, neke od ambasada su regulisale status svojih lokalno zaposlenih, međutim većina je nastavila po starom, a ova neslavna praksa traje i dan-danas.

Prema zvaničnim podacima dostupnim na sajtu Ministarstva spoljnih poslova RS, u Srbiji ukupno ima 74 akreditovanih inostranih diplomatsko-konzularnih predstavništava, međutim nijedna državna instituciija nema ažurirane podataka o broju internacionalnih škola. Ako se ima u vidu da svaka strana ambasada ima od najmanje dvoje, troje pa do dvadesetak lokalno zaposlenih srpskih državljana među svojim administrativnim osobljem, kao i da u bezmalo svakoj internacionalnoj školi radi na desetine naših ljudi u svojstvu predavača, veoma se lako dolazi do računice koliki su gubici za poreski i penzioni sistem Srbije.

Iako su Poreska uprava i PIO fond u potpunosti upoznati sa ovim pitanjem, država Srbija na ovaj ozbiljan poreski prekršaj reaguje ćutanjem i zabijanjem glave u pesak.

Tužilaštvo takođe po nepisanom pravilu odbacuje ovakve krivične prijave. Osim neuplaćivanja poreza i doprinosa iz radnog odnosa, armija obespravljenih lokalaca nema kome da se obrati za pomoć ni kada su u pitanju problemi kao što su mobing, nezakonita otpuštanja ili pak diskriminacije po nacionalnoj osonovi.

Čak i onda kada zaposleni podnesu tužbu i povedu radni spor pred sudom, strane ambasade i škole preko svojih uigranih advokata i advokatskih kancelarija pokušavaju na sve načine da izvrdaju zakon i da se izuzmu iz nadležnosti srpskih sudova. Takvim poigravanjem sa srpskim pravosuđem i institucijama samo pokazuju do koje mere nas doživljavaju kao banana republiku u kojoj uvek mogu računati na bezuslovnu potkupljivost i servilnost poslušnika u srpskoj vlasti i u srpskom pravosuđu.

Imajući u vidu da trenutna vlast aktivno promoviše pretvaranje Srbije u tržište bagatelne radne snage, nije ni čudo da strane ambasade i škole ni ne pomišljaju da bilo šta promene u svojoj zoni poreske udobnosti. Uostalom, i zašto bi? Ovakvo rasulo od države im i te kako ide u korist. Dok im je Vučića, i njima je dobro...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane