Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Natezanja

Evropska Unija ne vraća se na staro

Samo čudesa mogu da ih opet ujedine

Nema načina da će svet nakon korone biti onaj isti od pre pandemije. Evropska Unija sigurno neće. Ono što ohrabruje je, suočeni sa virusom izazvanom krizom, kao što je bilo i sa finansijskom krizom, stari tabui su slomljeni. Unija kada izroni iz ovih nedaća najverovatnije će biti sasvim različita od Unije koja je ušla u krizu početkom ove godine. Važne odluke donose se u ovom trenutku, a o njima se dogovaraju Francuska i Nemačka, države kojima će ti dogovori pasti u vodu ukoliko se ostalih 25 društava sa njima ne slože. Pre svega tu se radi o četvorki "štedljivih" koja retko kada stavlja interese Unije ispred svojih državnih interesa. To su Holandija, Austrija, Švedska i Danska koje blokiraju i pomoć za oporavak od 750 milijardi evra jer insistiraju da ta pomoć mora da bude u vidu kredita, a ne grantova. Do njih ne dopire poruka da niko ne može da napreduje dok se veliki deo Evrope davi. Bilo kako bilo, postići dogovore unutar članica Unije graniči se sa čudesima, smatra kolumnista Milan Balinda, dugogodišnji novinar američkog dnevnika Majami Herald

Milan Balinda

Korona virus će povući Evropu dublje u recesiju nego što se to prvobitno mislilo, tvrdi Evropska komisija, ali neke ekonomije će bolje upaliti svoje motore od drugih.

Takođe, tvrde da će oporavak tokom sledeće godine biti "manje uspešan". Predviđa se da će se u 19 zemalja Unije koje koriste evro ekonomije skupiti nekih 8,7 odsto ove godine, a sledeće godine rast će iznositi 6,1 odsto. U svih 27 zemalja Unije pad će u proseku biti 8,3 odsto, a oporavak u 2021. 5,8 odsto.

Ovo znači da će sledeće godine Evropa i dalje biti u goroj situaciji nego pre pandemije. Očekuje se da će se ekonomije Francuske, Španije i Italije skupiti nešto preko 10 odsto.

Nemačka, sa najvećom ekonomijom u Evropi, pretrpeće ove godine pad od 6,3 odsto, a rast sledeće godine biće 5,3 odsto. Manji pad očekuje se u Holandiji i Poljskoj. Sve ove prognoze Evropske komisije validne su u situaciji u kojoj neće bti drugi talas korona zaraze.

Na globalnom nivou, gde se zaraza još brže širi, pre svega u Americi i Brazilu, a i u drugim, Evropa će takođe pretrpeti štetu jer je manja potražnja za evropskim proizvodima. Na ekonomije Unije takođe će uticati postojanje ili nepostojanje dogovora sa Velikom Britanijom oko načina Bregzita.

Sama britanska ekonomija skupiće se ove godine za 9,75 odsto, a sta će posle biti umnogome zavisi koja vrsta Bregzita će se dogoditi i šta će biti sa američkom ekonomijom. Kako sada stvari stoje, britanska ekonomija bi trebalo da sledeće godine ima rast od 6 odsto. Takođe se zna da će na svetski oporavak uticati to da li će se otkriti vakcina, a i lekovi protiv korone.

Italija i Španija su, do sada, izvukle deblji kraj korone. Najviše obolelih i umrlih na kontinentu ne računajući britanska ostrva. Da li će bogatiji Sever pomoći siromašnijem Jugu je pitanje oko koga se lome koplja. Međutim, što se Italije tiče, ona nije u tako jadnom ekonomskom stanju kao što većina ljudi misli.

Da počnemo s tim što je industrijska proizvodnja u Italiji druga u Evropi, odmah nakon Nemačke. Za to je, naravno, odgovoran severni deo Italije gde je industrija na najvišem svetskom standardu. Potom, Italija ima tokom niza godina, još od 2012, veći izvoz od uvoza i nije tačno da ta zemlja živi iznad svojih mogućnosti.

Ovo se smatra zato što italijanski dug iznosi 135 odsto njihovog BND, ali njihov privatni sektor ne duguje toliko i nalazi se negde na nivou Poljske i spada u zemlje sa najmanjim privatnim zaduženjem u Evropi. Ispada da Italijani žive ispod svojih mogućnosti jer troše manje od onoga koliko proizvedu.

Italijanska politika stezanja kaiša, kada se to u Evropi zahtevalo, dovela je između ostalog i do raspadanja zdravstvenog sistema što se moglo uočiti tokom napada pandemije. Takođe, Italijani nisu bogatiji od Nemaca i Austrijanaca, kao što se redovno misli, ali jeste tačno da je bogatstvo neravnomerno raspoređeno i da su bogate porodice prigrabile gro bogatstva zemlje.

Bilo kako bilo, sada Nemačka igra tešku igru da ubedi "štedljivu četvorku" da je potrebno da se više investira na jugu kontinenta koristeći fondove za oporavak od pandemije.

Kada bi se lideri te četvorke ipak ubedili, ostalo bi da se ubede građani tih zemalja, a oni imaju pogrešnu sliku o Italiji, kao, uostalom, i o Španiji.

Grčku tamo ne bi trebalo ni pominjati. Pobuna "štedljive četvorke" komplikuje pregovore o evropskoj pomoći. Njih je prozvala još 2018. godine Nadia Kalvinjo rekavši "Mnogo male zemlje sa vrlo malom važnošću". Nadia Kalvinjo bila je španska kandidatkinja za predsednicu Evrogupe u kojoj se nalaze 19 zemalja evro zone. Izgubila je trku za tu poziciju jer su je četiri "mnogo male zemlje..." blokirale.

Gospođa Kalvinjo nije bila shvatila da se u Uniji mora pregovarati sa svima jer sve su države ravnopravne i zemlje sa "vrlo malom važnošću" mogu da nadjačaju četiri najveće, Francusku, Nemačku, Italiju i Španiju. U Briselu nema ni malih ni prijatelja ni neprijatelja.

Takođe nije shvatila da "praviti se pametan" i izjavljivati koješta nije preporučljivo. Za predsednika Evrogrupe izabran je irski predstavnik Paskal Donoho.

Ova odluka 19 ministra ekonomije ostavila je evropske socijaliste bez i jednog predsedničkog mesta makar do sledećih izbora predviđeni za 2024. Za Španjolku je glasala i Grčka kojom upravlja vlada iz centro-desničarske partije, ali su za Irca glasali iz različitih tabora, i sa desnice i sa levice. U međuvremenu, Merkelova i Makron zahtevaju brzi sporazum, do kraja ovog jula, zbog urgencije da se pomognu Italija i Španija u borbi protiv posledica korone. Ali, premijer Holandije Mark Rute tvrdi da nema žurbe i želi da se pregovara o manjem budžetu pomoći i da se ta sredstva dele na bazi kredita i s oštrim klauzulama da se pozajmljeni novac vrati.

Svi u Uniji koji se slažu da se Španiji i Italiji pomogne nepovratnim sredstvima računaju da će osovina Francuska-Nemačka prevazići prepreke koje postavljaju Holandija, Švedska, Austrija i Danska.

Međutim, u slučaju gospođe Kalvinjo "štedljiva četvorka" je pokazala da najmanji mogu da prizemne one koji lete visoko i prestanu da mašu krilima. Pad je neizbežan. Zajednička pomoć zemljama Unije iznosiće 750 milijardi evra, a tome su Francuska i Nemačka dodali još 500 milijardi i to nakon što je nemački Ustavni suda zabranio nemačkoj Centralnoj banci da učestvuje u izdavanju zajedničkih obveznica za oporavak članica Unije.

Sama Nemačka za svoj opravak odvojila je 130 milijardi. Od te sume 50 milijardi namenjeno je razvijanju klimatski naklonjenim tehnologijama i infrastrukturi.

Radi se o razvoju tehnologije obnovljivih izvora energije, akumulacije električne energije, javnog prevoza i redukciji štetnih izduvnih gasova. Takođe se planira razvoj novog energetskog sektora - hidrogen ekonomiji. Više od 200 milijardi evra novog zaduživanja biće potrebno Nemačkoj ove godine. Napušten je sveti princip "nema gotovinskog duga" (schwarze Null). Makar za sada.

Nemačka je konačno počela više da ulaže u modernizaciju i to je dobra vest za celu Evropu. Ostale zemlje kao što su Francuska, Luksenburg i Švedska takođe su usvojili slične pakete oporavka svojih privreda, a u kontekstu ekološke svesti.

Klimatska zaštita postaje široko rasprostranjena kao vodeći princip post-korona oporavka. Ipak, finansijska i novčana kriza iz 2008. i 2011. ukazale su da krize imaju tendenciju da se asimetrično razvijaju. Neke zemlje su brže oporavljaju, a neke veoma kasne, naročito u industrijskoj proizvodnji.

Mnoge evropske ekonomije su tokom poslednje decenije stagnirale, a neke su i nazadovale. Izgubljeno je na stotine hiljada radnih mesta u industriji, a sada postoji nedostatak obučenih radnika što se duguje, delom, lošim edukativnim strukturama. Evropska industrija je takođe postala meta kupaca i "partnera" iz drugih zemalja, a naročito iz Kine. Praktično, čitav sektor za razvoj i proizvodnju sunčanih čelija emigrirao je u Kinu još od 2012. godine.

Preuzeta je i nemačka fabrika robota, Kuka, kao i švedski gigant Volvo. Kina je postala važan igrać na polju evropske industrije. Uspeh kineske ekonomije nije samo posledica razvoja kineskog tržišta unutar te zemlje, već i preuzimanja evropskih, a i drugih svetskih, industrijskih kompanija. Kina tako stiće tehnologije koje nije imala, a zahvaljujući ekonomskim i finansijskim krizama u drugim zemljama.

Da bi Evropa preživela, njena ekonomija mora da preživi. Povodom nemačkog preuzimanja predsedavanjem Evropske Unije, što je počelo 1. jula, nemačka kancelarka Angela Merkel dala je intervju za šest renomiranih evropskih novina. Bili su to Gardian, britanske, Siddojče Cajtung, nemačke, Le Monde, francuske, La Gvardia, španske, La Stampa, italijanske i za poljske novine Politika.

U podužem intervjuu koji je tretirao teme evropskog ekonomskog odgovora na pandemiju, pregovorima oko Bragzita i globalnih izazova zbog odnosa Amerike, Rusije i Kine, Merkelova je rekla i da "nije od pomoći govoriti o severnim državama, južnim državama i istočnim Evropljanima.

Na taj način se gleda na stvari u crno-belom. Očekujem da svako od nas postavi sebe u cipele drugog i sagleda probleme iz druge tačke gledišta." Takođe je rekla da fondovi za oporavak ne može da reši sve evropske probleme, ali "ali kad to ne bi imali, svi naši problemi bili bi još gori." O Kini je rekla da je samit sa tom zemljom, koji je trebalo da bude održan u septembru, morao biti odložen zbog pandemije virusa.

Takođe je rekla da je Evropska Unija stvorila zajedničku poziciju kada su odnosi sa Kinom u pitanju. Potvrdila je da će se sa Pekingom takođe razgovarati o poštovanju ljudskih prava, kao i o situaciji u Hongkongu. Merkelova je o Bregzitu rekla da ukoliko Britanija ne bi da poštuje pravila koja važe u Uniji, onda će odnosi Unije i Britanije biti "manje prisni". O odnosima sa Rusijom je podvukla da "mi razumemo da su kampanje lažnih informacija, oružje hibridnih ratova, kako se to zove, deo ruskog arsenala."

Započevši predsedavanje Unijom iz Nemačke tvrde da je ova pandemija do sada najveći izazov i opasnost za opstanak te zajednice. Takođe je istaknuto da je pet stvari važno u njihovoj strategiji vođenja Unije: suštinska prava, jedinstvo, zaštita od klimatskih promena, digitalizacija i odgovornost Evrope u svetu.

A povodom mera koje je Nemačka preuzela u borbi protiv korone, Merkelova je rekla: "Morali smo ograničiti osnovna prava kako bismo prekinuli lanac zaraze korona virusom, i to je visoka cena koju smo morali platiti. Generacije Evropljana borile su se za ta prava. Ja sam 35 godina života provela u sistemu koji je karakterizovalo nedostatak slobode i zato mi je bilo teško doneti odluku o ograničenju osnovnih sloboda. One se mogu ograničiti samo ako postoje pravi razlozi za to, ne sme se pandemija zloupotrebljavati za potkopavanje temeljnih sloboda."

Iz Brisela Angela Merkel je nastavila svojim porukama upućenim građanima EU. Rekla je da pandemija korona virusa pokazuje granice "populizma koji uskraćuje činjenice".

Suština njenih poruka je da "ne smemo biti naivni - u mnogim zemljama članicama protivnici Evrope samo čekaju da zloupotrebe krizu i iskoriste je za svoje ciljeve." Takođe - "vidimo da se protiv pandemije ne može boriti lažima i dezinformacijama, niti mržnjom i uznemirenošću... Demokratiji su potrebne činjenice i transparentnost."

Koliko god da Berlin hoće da pokaže da mu ne nedostaje hrabrost i odlučnost, jedna mrlja licemerja ne može da se sakrije. Ta mrlja je Kina.

Raste pritisak na Nemačku da zauzme strožiji stav preka Kini a po pitanju kršenja ljudskih prava. Tokom dugog vremena poslovni interes Nemačke, a i ostatka Evrope, branio je Kinu od kritika.

Angela Merkel je već deceniju i po na čelu Nemačke i za to vreme posetila je Kinu 12 puta. Svaki sastanak Berlina i Pekinga sve više je jačao trgovinske veze tih dveju zemalja.

Tokom prošle godine trgovinska razmena između Nemačke i Kine iznosila 206 milijardi evra. Kina je najveći nemački trgovinski partner. Istovremeno, Evropska Unija je na drugom mestu, nakon Amerike, kao trgovinski partner Kine. Ali kada se radi o zloupotrebi ljudskih prava Nemačka je bila veoma kolebljiva da optuži Kinu za, na primer, zlostavljanje kineskih muslimanskih manjina, kao i za ofanzivu da se skrše autonomna prava Hongkonga.

Džo Kajzer, šef nemačkog industrijskog giganta Simens, nakon Merkelove posete Kini prošlog septembra istakao je nemačku dugogodišnju privrženost političkoj filozofiji "promene kroz trgovinu" (Wandel durch Handel).

I mada je Italija potpisala mamutski "jedan pojas, jedan put" projekat sa Kinom, druge manje države Evrope takođe grade unosne veze sa Kinom, bilo preko "jedan pojas, jedan put", bilo "17+1" grupacije sa centralnim i istočnim evropskim državama.

U razgovoru za nemačke novine Dojče Vele, nemački socijaldemokrata i bivši predsednik Evropskog parlamenta, Martin Šulc, rekao je da evropski apel Kini bi morao biti jasnom ekonomskom porukom. "Pristup evropskom tržištu za kinesku robu mogao bi da bude blokiran ukoliko Kina ne bi poštovala međunarodnu odgovornost i dužnostima koje idu sa njom."

Kristian Linder, vođa političke partije Slobodni demokrati, izjavila je da "Ne možemo dozvoliti da naše vrednosti budu kupljene." Dodala je da korist od trgovinske saradnje ide u oba pravca.

U samoj Nemačkoj, a u cilju borbe protiv klimatskih promena, partija Levica je predložila nacionalizaciju nemačkih avio-prevoznika. Inače, regulacija avijacije nalazi se u centru političke debate da bi se postigli ciljevi smanjenja izduvnih gasova.

Bern Riksinger, vođa Leve partije, rekao je da je jedini način da nemačke avio kompanije operišu po ekološkim standardima bi bio da se one stave pod vladinu kontrolu. "Kapitalizam nije kompatibilan sa zaštitom klime", rekao je za Funke medija grupu i nastavio je sa pozicija svoje levičarske partije: "Avio kompanije pripadaju rukama države - baš kao i železnica i proizvodnja energije." Dodao je da bi prelazak u ruke države avio-putovanja postala mnogo skuplja i na taj način klimatski prilagođena.

A generalni sekretar bavarske Hrišćansko socijalne unije, sestrinska partija Merkelove Demohrišćanske partije, nazvao je Riksingerov predlog "zastrašujućim" i uporedio ga je sa socijalističkom politikom bivše Istočne Nemačke.

Nemačka ministarka za zaštitu ljudske okoline, Svenja Šulce, pozvala je na povećanje poreza za avijaciju rekavši da letenje ne bi nikada trebalo da bude jeftinije od putovanja vozom. Robert Habek, lider Zelenih, pozvao je na porez na avionsko gorivo i da se taj novac iskoristi za proširenje železničkog saobraćaja. Nemačka avio udruženja tvrde da bi povećanje poreza samo dovelo to toga da putnici putuju stranim kompanijama. Avio kompanija Rianer je postala prva kompanija koja ne koristi ugalj da se "učlani" u prvih 10 zagađivača karbon dioksidom.

U Francuskoj novi premijer sastavlja novu vladu nakon što se predsednik Emanuel Makron odlučio da promeni premijera i restartuje svoje šanse na sledećim predsedničkim izborima predviđenim za 2022. Novi premijer Žan Kaste relativno je nepoznat birokrata i gradonačelnik iz provincije koji je uspešno vodio Francusku kroz korona krizu. Sada će morati da povlači brze poteze i ubedi francusku javnost da je on pravi izbor za premijera.

Kaste ima 55 godina i zamenio je popularnog Eduard Filipa jer je Makronu potreban svež početak. Francuskoj preti duboka recesija od oko 11 odsto, sigurno preko 10, i ta će recesija izbrisati Makronove napore pro-biznis reformama da oživi privredu tokom prve tri godine vladavine.

Posmatrači tvrde da je zamenivši Filipa sa Kasteom Makron povukao opasan kockarski potez u kojem će on u stvarnosti voditi vladu tokom poslednje dve godine predsedničkog mandata, a novi premijer će biti nešto kao "fikus".

Veći deo Makronovih napora da još od 2017. da kreira nova radna mesta, podstakne ekonomiju, poveća investicije i "relaksira" zaposlene će najverovatnije biti zakopan u cunamiju loših vesti. Zato je francuski predsednik odlučio da bude svoj premijer u poslednje dve godine mandata.

Kaste, koji govori sa izraženim jugozapadnim akcentom za koji se Jelisejska palata nada da će se povezati sa običnim ljudima, biće menadžer i u stvarnosti šef kabineta predsednika i de fakto premijera Francuske.

Veći deo Francuza sa levice oseća da je predsednik, koji je obećao politiku koja nije ni sa leva ni sa desna, skrenuo na desno. Ali glasači sa desnog centra pozdravljaju Makronovo upravljanje situacijom vezanom za proteste žutih prsluka (gilets jaunes). Makron računa na njih na sledećim predsedničkim izborima.

Avio industrija je najveća francuska eksport industrija. Ima stratešku nacionalnu važnost i okupira preko 300.000 direktnih radnih mesta i prestavlja 4,4 odsto BND. Slično tome, aeronautika je zastupljena sa 4,5 BND odsto u Velikoj Britaniji, 9,2 odsto u Španiji i 2,2 odsto u Nemačkoj.

Mnoga postrojenja koja proizvode za avio industriju su usporila, ili sasvim prestala sa radom, a tamo su zaposleni veoma obučeni radnici koje nije lako zameniti jednom kad su otišli i počeli da se bave nečim drugim. Jedno je sigurno, tvrde eksperti, budući talas stezanja kaiša bi sasvim ubio bilo koja očekivanja da će se evropska ekonomija oporaviti.

Stezanje kaiša nije bilo pametno, kažu neki eksperti, i u prvom talasu, a sada bi imalo katastrofalne efekte. Angela Merkel je to najverovatnije shvatila, ali nije ni njoj lako da promeni svoju psihologiju švapske domaćice koja gura pare u džep kecelje i čuva ih za gladne godine. Gladne godine su stigle.

Širom Evrope mora da se sprovedu investicije u javni sektor, a u sferama kao što su saobraćajna infrastruktura, električna mreža i projekti za oslobađanje atmosfere od ugljen dioksida. Ali, isto tako važno, ako ne i važnije, ulaganje u zdravstvo. U projekte bi trebalo uračunati brze pruge koje bi povezale glavne i najveće evropske gradove, skratili vreme putovanja i praktično umanjili potrebu za avionskim letovima unutar Evrope.

Industrije koje su bile vodeće pre pandemije, možda više neće biti na istim pozicijama, ali će ih zameniti neke nove. Svaka promena industrijske baze se, do sada, nazivala industrijska revolucija i to će se dogoditi i sada. Sigurno u razvijenim zemljama kao što su zemlje Evropske Unije, kao što je otac EU Robert Šuman prepoznao još pedesetih godina prošlog veka - proizvodnjom konkretnih javnih dobara, koje građani cene, je stvorena Evropa.

Kad se sve sabere i oduzme, osim velikog broja umrlih i dubokog potresa na javno zdravlje, korona virus je postekla napetosti unutar Evropske Unije. Svet se već navikao da se Unija tetura od krize do krize, ali poslednjih desetak godina to je bilo očiglednije.

U svetlu poslednjih događanja malo je verovatno da će Unija prerasti u "intimniju uniju". Neće se skoro dogoditi jača integracija jer ova generacija lidera nema ni apetit ni umeće da to sprovede.

Situacija se promenila od momenta kada je nemački kancelar Helmut Kol predao palicu Gerhardu Šrederu. Prvi je rođen 1930, a potonji 15 godina kasnije. Prvi se upirao za ujedinjenju Evropu zahvaljujući lošim ličnim iskustvima iz Drugog svetskog rata, a drugi smatra da biti Evropljanin je pitanje ličnog ukusa i izbora.

Najnovija generacija lidera rođenih tokom 70-tih i 80-tih godina prošlog veka pokazuje veću privrženost Evropi. Oni su odrastali na kontinentu sa otvorenim granicama, a mnogi pripadnice ove nove generacije studirali su ne u svojoj već u nekoj drugoj državi uključujući i programe kao što u EU Erasmus razmena. Na kontinentu se kreilala nova generacija koju je Umberto Eko nazvao "prva generacija mladih Evropljana".

Za finalite politique moraće da se sačekaju novi, mlađi lideri, a pokušati sa završnom politikom u ovom trenutku ne bi bilo mudro.

ANTRFILE:

Deci sade šumu u Amsterdamu

Amsterdamski srez se obavezao da će zasaditi po jedno stablo za svaku bebu rođenu u tom gradu, a kao poklon za roditelje. Roditelji takođe mogu da umesto mladice stabla odaberu jedan prekrivač načinjen od organskog pamuka i plastičnog otpada pokupljenog iz mora.

Gradski poklon za novorođenčad koji se dele još od 2007. bio je jedan peškir za kupanje bebe sa crveno belom kapuljačom i natpisom "Ja sam Amsterdam". Taj se poklon proizvodio u Kini i sa troškovima prevoza i skladištenja kome je trebalo dodati i tri pranja jer je peškir puštao višak boje, postao je preskup.

Novi peškir će se proizvoditi negde u Evropi i biće dugotrajan. Čitav novi plan sa promenom poklona potvrdiće se u septembru. Roditelji će takođe dobiti jednu čestitku od grada, a u njoj će biti i semenje za sadnju i odgoj cveća kod kuće.

ANTRFILE 2:

Odato poštovanje Hitlerovim atentatorima

A 20. jula bilo je 75 godina od neuspešnog atentata na nacističkog diktatora Adolfa Hitlera. Nemački politički vrh odao je počast atentatorima uz primedbu da su oni "sledili svoju savest i na taj način oblikovali deo nemačke istorije koja bi da nije bilo toga bila definisana samo mrakom Nacionalsocijalizma".

Pokušaj atentata koji se odigrao 20. jula 1944. zaverom da se podmetne bomba i ubije Hitler, a potom smeni nacistička partija sa vlasti, nije uspeo jer je Hitler bio samo lakše ranjen. Zaveru je organizovao Klaus Šenk Graf fon Štaunfenberg, a nekih 200 zaverenika je bilo likvidirano.

I dok Nemačka obeležava godišnjicu neuspelog atentata na Hitlera, takođe se diskutuje prošlomesečno ubistvo nemačkog političara Valtera Libkea za koje tužilaštvo misli da je to ubistvo povezano sa grupama neonacističkih ekstremista. Libke je postao meta pretnja zbog njegove podrške nemačke politike po pitanju izbeglica.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane