Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nemačka

Merkelova je umorna, bolesna i vidno oslabljena u svakom pogledu, a...

Nemci ne vole da čuju za nezaposlenost zbog korone

Ophrvana krizama koje niču na sve strane kao pečurke posle kiše Angela Merkel nema više ni snage, ni zdravlja, ali ni uticaja da sve to rešava u poslednjoj godini svog boravka u fotelji kancelara. Finansijske mogućnosti Nemačke su iscrpljene i ona sebi ne može da dozvoli luksuz uvođenja restriktivnih mera u borbi protiv epidemije koje bi dodatno oslabile privredu. Oslabljena privreda za Nemačku znači ne samo unutarpolitičku krizu, već i dalje slabljenje njenog uticaja na međunarodnom planu. Kada je dolazila na mesto kancelara Merkelova se nadala da će opravdati očekivanja da će biti dostojan naslednik „kancelara ujedinitelja" Helmuta Kola. To se sigurno neće desiti, a koliko će dubok biti njen pad videće se do kraja mandata.

Fridrih Emke (dopisnik iz Frankfurta)

Do pre samo nekoliko meseci niko nije mogao ni da zamisli tipičnu nemačku kafanu u kojoj bi se, uz obavezno pivo za šankom diskutovalo o bilo čemu drugom, osim o fudbalu.

Korona je i to promenila i nametnula se kao apsolutni broj jedan u svim razgovorima. Međutim, Nemci su racionalan narod i manje sebe opterećuju raznim teorijama zavere i eventualnim poreklom virusa, a sve češće postavljaju pitanje: „Koliko će sve ovo da nas košta".

Kancelarka Angela Merkel je pokušala i na to da da odgovor, ali je mogla naciji da saopšti samo da je od izbijanja epidemije savezna vlada napravila nove dugove u visini od 250 milijardi evra i da nema više mesta za nova zaduživanja. To znači da ni privreda ne može da računa sa novim paketima pomoći, a to opet znači da će u slučaju uvođenja novih prinudnih mera doći do masovnih bankrotstava i armije novih nezaposlenih. To je ono što Nemci nikako ne vole da čuju.

Osnovno pitanje koje svako postavlja glasi: „Da li nam preti zatvaranje (engleski izraz lockdown koji podrazumeva najoštrije mere, računajući i uvođenje policijskog časa)". Već sada, bez dodatnih mera i ograničenja, stručnjaci smatraju da će nemačkoj privredi biti potrebno do dve godine da se vrati na nivo na kome je bila pre izbijanja krize. Zbog toga niko ne želi da bude taj koji će uvođenjem „zatvaranja" stvoriti privrednu krizu neviđenu u novijoj istoriji.

Zamenik šefa poslaničke grupe Unije (CDU/CSU) u Bundestagu upozorio je kancelarku kako „zatvaranje" sa sobom povlači tako masivna zadiranja u osnovna ljudska prava da o tome jedino Bundestag može da odlučuje. Merkelova je, pozivajući se na ustav koji borbu protiv zaraznih bolesti prepušta pokrajinama, smatrala kako je o ovome pitanju dovoljno da se izjasne predsednici pokrajinskih vlada. Podršku je dobio od potpredsednice Bundestaga iz redova Zelenih koja insistira na tome da „zatvaranje" može jedino savezni parlament da odobri.

U ovu raspravu se umešao i do skora izuzetno popularni ministar zdravlja Jens Špan, ali bolje bi mu bilo da je ćutao. Pokušavajući da pronađe balans između ovlašćenja centralne i vlasti pokrajina on je zatražio od Bundestaga da se prošire i produže specijalna ovlašćenja koja su mu data za borbu protiv korone. Ovo je odmah diglo na noge kritičare koji su u tome videli pokušaj uvođenja diktature na mala vrata. Čak se i koalicioni partner SPD ogradio od ovog zahteva rekavši kako to ne može da prođe u Bundestagu.

Snažnu i veoma delotvornu opoziciju zagovornici „zatvaranja" imaju u pravosuđu. Do sada su svi sudovi listom davali za pravo onima koji su tužili državu zbog kršenja ljudskih prava ograničavajući pojedine slobode. Čak su i dva vrhovna upravna suda u pokrajinama presudili u korist gastronoma koji su tužili pokrajinske vlasti da im ograničava ustavom zagarantovano pravo na rad time što nepotrebno skraćuje radno vreme lokala.

Njihov glavni argument, koji su sudovi prihvatili, bio je da ne postoje nikakve verodostojne studije koje bi potvrdile da se zaraza sporije širi ako se ograniči rad gastronomskim objektima u kojima se poštuju sve bezbednosne mere koje su propisane.

U ovu raspravu su se u međuvremenu umešala i dva najpoznatija nemačka virusologa i infektologa. Kristijan Drosten je svetsku slavu stekao još na početku karijere kada je 2009. prvi otkrio test za utvrđivanje prisustva virusa svinjskog gripa. Od početka epidemije je najveći paničar i tvorac je one nesrećne izjave kancelarke iz marta meseca kako će do kraja godine u Nemačkoj biti 70 odsto zaraženih koronom. Broj zaraženih se i sada, pred kraj godine, pominje u promilima, daleko od dvocifrenog procenta.

Hendrik Štrek je lekar modernog doba, kako ga smatraju, iako nije mlađi od Drostena. Slavu je stekao, jer se usudio da napusti svoju sigurnu laboratoriju i da se uputi u najteže zaražena područja Nemačke. Svoje prognoze bazira isključivo na rezultatima sa terena i smatra kako ne može da se pritisne neko dugme za pauzu života i da se sačeka da zaraza prođe.

U suštini, on se zalaže za to da se narod navikne da živi ne samo sa ovim virusom, već i sa svakim drugim koji bi u budućnosti mogao da dođe. Za razliku od Drostena protivnik je „zatvaranja" ukazujući na iskustva iz zemalja koje su ga uvele, a gde je virus tek onda „podivljao". „Zatvaranje", smatraju Štrek i njemu bliski stručnjaci, narod uljuljkuje u lažnom uverenju kako je ono samo po sebi dovoljno za pobedu nad epidemijom, pa se zanemaruju preventivne mere koje dokazano donose rezultate.

Kako se veruje, ovo su poslednjih 12 meseci ere Merkelove, koja već sada deluje umorno i iscrpljeno. Ne muče je samo problemi oko borbe protiv epidemije i za spas privrede, već i problemi unutar stranke gde se „kardinali" (kako nazivaju partijske moćnike koji iz senke biraju predsednika partije i najvažnije funkcionere) još nisu složili ko bi na čelu CDU-a mogao da je zameni.

U političku penziju kancelarka želi da ode ostavivši snažnu i uticajnu Nemačku (što je sada teško zamislivo), a sopstvenu partiju ujedinjenu i sa širokim koalicionim potencijalom. Ni ovo drugo ne izgleda ostvarivo ne samo zbog istupa pojedinih ministara, kao što je pomenuti Španov gaf, već i zbog borbe za glasove.

Merkelova je do sada zastupala politiku otvorenih vrata prema migrantima, zatim je nešto izmenila stav i prešla na politiku „otškrinutih vrata", a sada je saveznici iz EU, ali i sami glasači Unije pritiskaju da potpuno zatvori vrata za nove izbeglice. Evropa je i suviše slaba i ophrvana sopstvenim ekonomskim i političkim problemima da bi sebi mogla da dozvoli luksuz nove migrantske krize.

Sa druge strane, i Zeleni (posebno), kao i SPD (u velikoj meri) insistiraju na produžetku tolerantnog odnosa prema pridošlicama. SPD je sadašnji koalicion partner, a Zeleni su kao stabilno druga partija po istraživanjima javnog mnjenja mogući koalicioni partner posle saveznih izbora 2021.

Jedini koji su u Bundestagu striktno protiv prihvatanja novih migranata jesu članovi Alternative za Nemačku, ali je ova partija još uvek u krizi obračuna frakcija i za veliki broj glasača CDU-a nedovoljno distancirana od desnih ekstremista da bi bila prihvatljiv partner u jednoj demokratiji.

U ovom trenutku Merkelova nema rešenje za ovaj problem, kao što nema rešenje kojim bi Nemačku i Evropsku Uniju ponovo vratila na sam vrh svetske politike.

Zauzeta korona krizom i bez jasnog plana za Bregzit EU je postala diplomatski patuljak. Uz to dolazi i da je Hajko Mas slab izbor za ministra spoljnih poslova u ovom trenutku, jer ne uživa poseban ugled niti ima neko veliko iskustvo na diplomatskom parketu. On je radilica, čovek koji ne staje u poslu, ali nije dovoljno probojan. Liči na tihu vodu koja breg roni, ali Nemačka nema puno vremena u svetskim krizama u kojima se očekuje i njeno angažovanje, kao što je ona postizborna u Belorusiji, na koju se nadovezala kriza u odnosima sa Rusijom zbog navodnog trovanja Putinovog oponenta Alekseja Navalnog.

Uz sve to došlo je do vidnog zamrzavanja tradicionalno dobrih odnosa sa Belom kućom.

Pošto nije atomska sila, Nemačka je svoj uticaj u svetu bazirala na premoćnoj privredi koja je ove godine u opasnoj krizi koja će se sigurno pogoršati ako dođe do novih „zatvaranja" u zemljama EU, kao i do nekontrolisanog Bregzita.

Merkelova je umorna, bolesna i vidno oslabljena u svakom pogledu. Krajnje je vreme da se povuče i da mesto prepusti nekom energičnijem i mlađem, ali partijski „kardinali" nikako da se dogovore ko bi to mogao da bude. Ideja da već sad mesto kancelara prepusti bavarskom predsedniku vlade i čelniku CSU-a propala je zbog otpora koalicionog partnera SPD-a koji u tom slučaju traži novi koalicioni ugovor u kome bi progurao i neke zahteve koji za CDU/CSU nisu prihvatljivi. Pred Nemačkom je teška i neizvesna zima.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane