Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogledi

Obnova otomanske imperije i srpski nacionalni interesi

Za Krst časni i Slobodu zlatnu

Da li će se Veliki Turanski projekt završiti prelaskom Bosfora i Dardanela u ruke Ruske imperije? Najstrašniji rat u istoriji čovečanstva, Prvi svetski rat, završen je 11. novembra 1918. godine, kao rezultat Compiegne Armistice zaključenog između Francuske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih savezničkih država i Nemačke, koja je poražena u ratu

Stevan Zivlak

Za novostvorenu Kraljevinu SHS/Jugoslaviju, Prvi svetski rat sa Turskom ( Otomanskim carstvom ), završen primirjem u Mudrosu oktobra 1918. godine, zatim posebnim Ugovorima, Ugovorom iz Sevra, sačinjen između zemalja Antante i Otomanskog carstva, 10.avgusta 1920. godine, kojim su se Osmanlije odrekle svih pretenzija na ne-turska područja. Tim ugovorom, Turska je izgubila 4/5 svoje pređašnje teritorije, a uzan pojas oko moreuza Bosfor I Dardanele je trebao biti demilitarizovan i stavljen pod upravu Lige naroda. Grčka je dobila skoro sva ostrva u Egejskom moru, grad Smirnu i zapadnu obalu Turske, Istočnu Trakiju, sultan je osim isplate velikih reparacija i ograničenje armije na svega 50.000 vojnika, morao da preda kompletnu ratnu mornaricu.

Ugovor iz Sevra je odbijen od strane turskih nacionalista, pokrenut je rat sa Grčkom, koja je pretrpela poraz u tom sukobu, te je Ugovor iz Sevra zamenjen 24.jula 1923.godine Ugovorom u Lozani.

Kraljevina SHS nije potpisala Lozanski Ugovor, već je sa Turskom zaključila poseban ugovor o miru, koji je za pobedničku Kraljevinu bio veoma povoljan. Ugovor o miru i prijateljstvu sa Republikom Turskom, potpisan je u Ankari, 28.10.1925. godine, a ratifikovan je 1.2.1926. godine, nakon toga su uspostavljeni puni diplomatski odnosi. Nakon toga, sačinjeni su brojni sporazumi između dve zemlje i počela je izgradnja prijateljskih odnosa. U Atini, 9.februara 1934. godine, sačinjen je Balkanski sporazum, ( Pakt ), kojim su Turska Kraljevina, Jugoslavija, Rumunija i Grčka, rešila niz bezbednosnih i drugih pitanja u oblasti mira i saradnje na Balkanskom poluostrvu, a posebno međusobnu garanciju državnih granica zemalja potpisnica.

Kao kuriozitet pominjem ovom prilikom da je Srpska pravoslavna crkva dobila pravo izgradnje Pravoslavnog hrama u Carigradu, i osnivanje crkvene opštine, dobijen je plac, građevinske dozvole i otpočeti su radovi na izgradnji . Nekoliko godina kasnije, ti radovi su obustavljeni zbog jačanja rimokatoličkog lobija u Kraljevini Jugoslaviji i provođenja projekta suzbijanja Pravoslavlja na našim prostorima.

Ovu Versajsku geografsku arhitekturu Balkana, povoljnu za Kraljevinu Jugoslaviju, a koja je prihvaćena i Jaltskim sporazumima, jednostrano je raskinuo Slobodan Milošević, koji je sistematski razorio Savez Komunista Jugoslavije, Savez Komunista Srbije, ubio poslednjeg legalnog predsednika partije gospodina Ivana Stambolića, a po dogovoru sa velikim silama, krenuo u rasturanje državnih granica, prihvatajući jednostrani izlazak pojedinih republika iz jedinstvene zemlje, ne pozivajući se na međunarodne sporazume, međunarodne garancije i integritet zemlje, pri tome čineći nenadoknadivu štetu srpskom narodu i srpskim nacionalnim interesima. Na žalost, zločonačka uloga tog tirjanskog režima i Slobodana Miloševića, se i dalje zataškava, njegovi zlotvori se prikazuju kao nedužni mučenici, a nemačke okupacione vlasti, uspešno prikrivaju činjenicu da su najveći zločini počinjeni upravo od Miloševićeve diktature prema sopstvenom narodu, a da je navodna zaštita Srba zapadno od reke Drine i na Kosovu I Metohiji, bio fingirani, unapred dogovoreni sukob, kojim se predaju nacionalne srbske teritorije, zarad opstanka na vlasti i finansijskih benefita.

Do dana današnjeg, njegova privatna partijska organizacija, koja se zove SPS, koja je otela nezakonito svo nasleđe Saveza Komunista, učestvuje u svim dosadašnjim kolonijalnim vlastima napaćene Srbije, pri tome potpisujući razne sporazume od Badinterovog, pa do Briselskog i Vašingtonskog, koji nemaju nikakvu međunarodno pravnu težinu , već predstavljaju jednostrane izjave volje Republike Srbije, koja se jednostrano odriče delova svoga međunarodnog suvereniteta i međunarodno priznatih prava. Ti zločini prema sosptvenom narodu su do sada u istoriji nepoznati i predstavljaju krajnje poniženje porobljenog naroda, kojim Četvrti Rajh pokušava da se osveti hrabrom srbskom vojniku za ratne poraze u oba svetska rata.

Turska je pod Erdoganom, vešto uočila šansu, da se preko izdajničkih beogradskih vlasti, vrati bez velike muke na Balkanske prostore, među prvima su priznali odcepljene Republike bivše Jugoslavije, finansijski su pomagali islamski faktor ne samo u BiH, već i na prostorima Sandžaka i Kosova i Metohije.

Predsednik Srbije ga je nazvao svojim velikim prijateljem, dajući mu pravo da u velikoj meri utiče na ponašanje političara i verskih dostojanstvenika na teritorijama na kojima živi muslimanski živalj.

Projekat Velike Albanije, usko povezan sa Mini Šengenom, je taktički pokušaj da se svi narodi muslimanske veroispovesti i svi prijateljski turski narodi na ovom prostoru, objedine u jednu, u početku ekonomsku nadnacionalnu zonu, koja će kasnije biti pripojena obnovljenom Otomanskom carstvu.

Taj projekt se bez ikakve smetnje ostvaruje, srbskom narodu se prodaje jeftino priča da je to u našem interesu, mada je jasno da će to biti većinski islamska teritorija, na kojoj će biti naseljeni milioni emigranata, koji će raditi u turskim i nemačkim fabrikama, a srbski narod će biti iseljavan ili nasilno eliminisan.

Realizacija Mini Šengena znači nestanak srbskog, makedonskog, crnogorskog, bošnjačkog i svih drugih balkanskih naroda na tom području, na kome će, nakon završetka projekta, živeti turski podanici, kao što su i ranije tu živeli.

U Aziji , u toku je ostvarivanje sličnog turskog projekta.

Za Rusiju je rat završen separatnim Brest-litovskim mirom osam meseci ranije, 3. marta 1918. godine, iz unutrašnjih razloga, u vezi sa Oktobarskom revolucijom 1917. godine. Prema tom ugovoru, Finska, Poljska, Baltičke države, Ukrajina, deo Belorusije i Kavkaz su izgubljeni za Rusiju. Tom mirovnom sporazumu, prethodili su sporazumi o primirju na Istočnom frontu i mirovna konferencija, održana u tri etape od 22.decembra 1917. godine. Ti sporazumi su potrajali samo osam meseci, da bi se Sporazumom Ribentrop-Molotov 1939. godine, u velikoj meri poništili svi teritorijalni gubici SSSRa.

Novostvoreni SSSR, nije bio među pobedničkim silama u Prvom svjetskom ratu. Ovom prilikom objasnićemo ukratko odnos sa Otomanskom imperijom, saveznicom Nemačke u I. svetskom ratu.

U martu-aprilu 1915. godine zaključen je Ruski sporazum o moreuzu. Izdat je sa sledećim dokumentima: komemorativna nota ministra vanjskih poslova Sazonova francuskim i britanskim ambasadorima u Petrogradu, M. Paleologu i J. Paleologu.

Buchanan od 4. marta 1915. godine, komemorativna nota britanske ambasade u Petrogradu ministru vanjskih poslova Sazonovu od 6. marta 1915. Komemorativna nota francuske ambasade u Petrogradu ministru inostranih poslova Sazonovu od 8. marta 1915. godine, dve komemorativne beleške britanske ambasade u Petrogradu ministru inostranih poslova Sazonovu od 12. marta 1915. godine i verbalna nota francuske ambasade u Petrogradu ministru inostranih poslova Sazonovu od 10. aprila 1915. godine.

U skladu sa Sporazumom o moreuzu između Rusije i Velike Britanije i Francuske, Velika Britanija i Francuska su se složile da se pridruže kontroli, nakon što su porazile nemačku koaliciju, Konstantinopolj (Istanbul), Bosfor i Dardaneleski moreuz, kao i susedna područja evropskog i azijskog dela Turske (nemački saveznik u 1. svetskom ratu) pripali bi Ruskom carstvu.

Zatim su u martu-maju 1916. godine Velika Britanija i Francuska primile saglasnost Rusije na planove za podelu Turske. Sporazum o azijskoj turskoj podeli iz 1916. godine zaključen je sa Rusijom, koja je bila ukrašena memorabilijama, beleškama i dva telegrama. I Velika Britanija i Francuska u Londonu u obliku razmene beleški 9-16. maja 1916. godine zaključile su Ugovor Sykes-Picot, koji je bio sporazum o podeli azijskih poseda Osmanskog carstva.

Prema tim sporazumima, saveznici su se obavezali da će provesti Ruski sporazum o moreuzu sa Velikom Britanijom i Francuskom iz 1915. godine, kao i da će predati područja Erzuruma, Trapezund, Vana, Bitlisa i delova Kurdistana. Osim toga, pod protektoratom Ruskog carstva bio je i Jeruzalem, koji je u to vreme bio deo Osmanskog carstva.

Da li je strateški plan Rusije za 21. vek zasnovan na parametrima Sporazuma o moreuzu iz 1915. između Rusije i Velike Britanije i Francuske i Sporazuma o azijskoj turskoj podeli iz 1916. godine?

U slobodnim medijima, trenutno vojno i političko rukovodstvo Rusije često se krivi za nepostojanje strateškog planiranja decenijama koje dolaze. Treba reći da je Generalštab Ruskog Carstva planirao unapred za oko 100 godina. Međutim, nedostatak otvorenog pristupa strateškim planovima za razvoj moderne Rusije ne znači da oni ne postoje. Jasno je da ostvarivanje strateških ciljeva ne toleriše medijsko spinovanje i publicitet.

Mi primećujemo da se Ruska imperijalna politika u svakodnevnici ne prikazuje kao ekspanzionistička, ali da u biti nije odstupila niti od jednog pedlja nekadašnjih teritorija Carstva. Njeno planiranje i reagovanje zavisi od izazova u nastajanju, ali se ne može reći da je neblagovremeno, mada nije preterano agresivno. Za sada kod ruske imperijalne politike 21.veka primećujemo pravilo da se hibridne borbe vode na tuđim teritorijama i tuđim sredstvima, umerenog intenziteta, uz očuvanje ruskih imperijalnih geostrateških interesa.

Turska pod Erdoganom je pre godinu, dve dana, sa Sjedinjenim državama postigla dogovor o neophodnosti menjanja svih Versajskih ugovora i sporazuma i udovoljenju turskim pretenzijama na nekadašnje turske zemlje. Dogovoreno je da se sa pregovorima počne odmah nakon predsedničkih izbora u USA, da bi se dogovor postigao do 2023.godine, do stogodišnjice osnivanja Republike Turske , Kemala Ataturka.

Ne čekajući završetak tih budućih pregovora, Turska je ušla u Siriju, Libiju, na Kavkaz, u Azerbejdžan, kome su predložili koncept "jedne nacije, dve države."

U isto vreme, širenje uticaja i provođenje ideje Velikog Turana ( obnovljenog Osmanskog carstva ) proteže se sistematski uticaj na Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan, a i direktno na rusku teritoriju: Krim, Čečenija, Dagestan, Ingušetija, Karachay-Cherkessia i Kabardino-Balkariya.

Turska svojevoljno sarađuje sa Ukrajinom, uključujući i u vojnoj sferi, naoružavši vojsku zemlje, koja je Rusiju proglasila agresorom. U planu je i osvajanje Severo zapadnih oblasti Kine, čak i Papa Franja s vremena na vreme govori o nacionalnim pravima Kineskih Ujgura, mada u jezuitskom maniru pominje i Jazide, koji se nalaze na turskoj teritoriji.

Od 1990-ih, od raspada Sovjetskog Saveza, Ankara je oživela svoj globalistički projekat koji ima za cilj obnavljanje Velikog Turana. Prema nekim stručnjacima, trenutno zamenjuje ISIL projekt (organizacija čije su aktivnosti zabranjene širom sveta).

Turska nije potpuno nezavisan igrač, iza nje je Britanija, koja koristi Ankaru kao isturenog igrača. Ta činjenica se mora uzeti u obzir, zbog čega se taktički sporazumi postignuti između Rusije i Turske o Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu mogu kršiti u bilo kojem trenutku.

Koji su geopolitički planovi Rusije za 21. vek?

Verovatno je strateški plan Rusije za 21. vek u velikoj meri zasnovan na parametrima Sporazuma o moreuzu iz 1915. između Rusije i Velike Britanije i Francuske i Sporazuma o azijsko turskoj podeli iz 1916. godine?

Treba istaći da će provedba tih planova Rusije pokrenuti sama Turska u svojoj prevelikoj želji za proširenjem životnog prostora. Vojno i političko rukovodstvo Ruske Federacije u ovoj fazi se pridržava strategije za vođenje svoje geopolitičke igre protiv pozadine tuđe, u pravom trenutku okrećući naoko gubitničko stanje u sopstvenu korist. To upravo gledamo u slučaju Nagorno Karabaha, ranije smo gledali prisilom Gruzije na mir 2008. godine, ponovnim ujedinjenjem Krima s Rusijom 2014. godine.

To će biti slučaj sa turskim projektom Velikog Turana. Projekat Veliki Turan će se završiti ruskim Bosforom i Dardanelima.

Republika Srbija danas nema sopstvenu spoljnu politiku, nema planove za 21. vek , predstavlja porobljeni deo Jugoistočne Evrope, srbski narod muči i mrcvari ne samo okupator već još više domaće dahije i kabadahije, a prihvaćanje Mini Šengena, otvara nesmetano područje za povratak Osmanske imperije na tačno one prostore na kojima je vladala vekovima.

Srpski kvislinzi su u trideset godina svog pogubnog vladanja izgubili sve tekovine ostvarene pobedama u Prvom i Drugom svetskom ratu, ne samo u Balkanskim ratovima, već troše poslednje ostatke međunarodnih prava ostvarenih Prvim i Drugim srbskim ustankom.

Ne bi trebalo, ali se zaključak sam od sebe nameće, da će srpski narod morati da se vrati onim metodama, kojima je obnovio oslobodilačkim ratovima veliki deo Carstva Nemanjića : borbom za Krst Časni i Slobodu zlatnu.

Članstvo u raznim partijama nije rešenje, rešenje je da svaki Srbin ponovo pročita Radoja Domanovića ( knjigu :Vođa ), srpske narodne pesme, vrati se Svetosavlju, Sabornosti i svom nacionalnom biću , te da ponovo počne strpljivo da gradi saborno , kuću, svoju domovinu, koju je jeftino izgubio sledeći samozvane Vođe, poslednjih trideset godina.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane