Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Feljton

‚‚QUO VADIS SRBIJO?‚‚ (2)

Operacija "Mojsije"

Tuča oko srebrnog escajga na tonućem „Titaniku'' moto je knjige uglednog srpskog profesora i istraživača bezbednosti, bezbednosnih teorija i službi. Ovu veoma informativnu knjigu objavićemo u nastavcima, kao doprinos razumevanju pitanja bezbednosti koja su i od sudbinskog značaja za Srbiju

Milan Pašanski

(„VLAST KVARI ČOVEKA A APSOLUTNA VLAST GA KVARI APSOLUTNO") Teleran

„BOJ SE OVNA... BOJ SE GOVNA -I... PROĐE ŽIVOT!" (Dovikuje Meša Selimović građanima-suvlasnicima države)

U aktuelnoj situaciji, Jevreji, u skladu sa Trampovom doktrinom "Amerika Amerikancima", kao i parafrazom pokliča "Dojčland iber ales!", koja u Trampovom "prepevu" glasi "Amerika na prvom mestu!", osećaju da se mogu - u fatalnom sticaju okolnosti - naći napušteni, i prepušteni iranskoj vojnoj premoći zasnovanoj i na atomskom naoružanju. U tom kontekstu traži se "rezervni položaj", baš u "njihovoj pradomovini - Srbiji", kako tvrdi njihova propaganda, podržana od potplaćenih srpskih "intelektualnih kvislinga", zaogrnutih (kvazi) naučnim titulama i navodnim najnovijim "naučnim otkrićima" (!?).

Srbija im je, sa svoje strane, za takvu njihovu subverzivnu aktivnost, izrazila zahvalnost time što se obavezala Sporazumom potpisanim u Vašingtonu (sa Prištinom) 4. 9. 2020. godine, da će - kao prva evropska zemlja - otvoriti svoju ambasadu u Jerusalimu (!!) a, tim povodom, Izrael će, visoku zahvalnost prema Srbiji, iskazati - priznanjem lažne države Kosovo!!!

U kontekstu izraelskih aktivnosti na stvaranju "rezervnog položaja" u "njihovoj pradomovini Srbiji", posebno bih istakao naučnu studiju Anatolija Kljosova, profesora sa Harvarda, u kojoj je izneo tvrdnju da je srpski gen star 12.000 godina, i da većina evropskih naroda ima više od 40% ovog srpskog pragena, a da nema ni pomena o prisustvu Jevreja na našim prostorima, kako protura njihova subverzivna crna, siva i bela propaganda.

Prof. Kljosov, kao najveći živi autoritet za tzv. Haplogrupu (HPG) - koja se vezuje za Slovene - daje svoj doprinos Teoriji kontinuiteta prof. Radivoja Pešića, potvrđujući da je ova HPG, na prostorima srpskog Podunavlja, u kontinuitetu, prisutna preko 8.000 godina.

Naime, genijalni prof. Pešić je znatno pre prof. Kljosova - dokazavši da su "znaci" iz Vinče, zapravo, "Vinčansko pismo" - utvrdio da postoji kontinuitet života istog naroda na tim prostorima od Lepenskog vira (8.000-6.000 godina pre Hrista), preko Vinče (5.300 - 3.200 p.n.e.) do danas!

Ako se iz ovog "antropološko-arheološkog izleta" od fundamentalnog značaja - koji je od strane vlastodržaca aktivno ignorisan sve do (i) danas - vratimo surovoj obaveštajno-subverzivnoj stvarnosti, drugi pravac aktivnosti dve navedene uprave Mosad-a i prateće logistike, je usmeren na miniranje i obelodanjivanje navodnih sporazuma Vučić-Merkel o naseljavanju izbeglica u Srbiji baš iz regiona neprijateljskih Izraelu (i, navodno primljenim parama, kako proturaju, za to (ne)delo), sa kojima bi, u perspektivi, realizujući projekat "Mojsije", Izrael imao velikih problema. Takode, pažljivo prate sve jače etabliranje i ukopavanje kineskih interesa, dok im Kinezi nedvosmisleno poručuju: Dalje ruke od Srbije - ovo je nepovratno naša teritorija!! Sa ovim režimom smo očeličili prijateljstvo za sva vremena - samo da ovaj srpski režim dovoljno dugo potraje!!!

Čelični zagraljaj slona i miša

Kina ima najdiskretniju, a time, verovatno, uz Vatikan, najbolju obaveštajnu zajednicu na svetu. Nju čine tri obaveštajne službe, koje veoma uspešno deluju u najmnogoljudnijoj zemlji sveta, sa dva, ideološki konfrontirana politička sistema, i koja je na permanentnom udaru (kome odoleva) izuzetnih obaveštajno-ekonomskih konglomerata, i ukupnih potencijala celokupnog Zapada.

Prva bezbednosna služba je Ministarstvo državne bezbednost (MSS) ciji je osnovni zadatak da bezbednosno "pokriva" najznačajniji kineski strateški projekat "Put svile", kao i njihove druge kapitalne političke i ekonomske investicije u inostranstvu, sa akcentom na vraćanju Tajvana pod okrilje Kine, stabilizovanju stanja u Hong Kongu, aktivno prisustvo u Makaou i na Tibetu, značajan angažman na afričkom kontinentu, Centralnoj Evropi i, naravno, na Balkanu. Njihova aktivnost u Srbiji je, koliko razgranata, toliko i, gotovo, nevidljiva zbog kvalitetnog profesionalnog rada i populacije Kineza u našoj zemlji, koju vešto koriste kao paravan.

Vojna bezbednosna služba Kine je posebno aktivna u inostranstvu, u sadejstvu sa MSS u pomenutim regionima, kao i suzbijanju subverzivnog delovanja stranog faktora unutar Kine. Istakla se, svojevremeno, u razbijanju demonstracija na Tijen An Menu, i prilikom neuspelog "uvoza" islamskog fundamentalizma u Sinkjang - u režiji zapadnih obaveštajnih službi - naseljenog sa 8.5 miliona Ujgura islamske veroispovesti.

Ministarstvo javne bezbednosti je veoma javno prisutno u Srbiji, kroz neprikriveno angažovanje u našem bezbednosnom sistemu, sa potencijalno nesagledivim posledicama na demokratski razvoj Srbije, što njih preterano ne brine, jer se uklapa u njihovu strategiju permanentnog očeličavanja aktuelnog režima. U toj funkciji u poseti Srbiji je, 2017. godine, da snimi stanje na terenu, boravio šef svih bezbednosnih službi Kine Meng Điendžu.

Potom, na osnovu operacionalizacije tada postignutih dogovora, u Srbiju 2019. dolazi kineski ministar javne bezbednosti, i sa svojim srpskim kolegom ministrom unutrašnjih poslova, potpisuje niz - za otvoreno, civilno i demokratsko društvo - veoma štetnih (ali, za vlast, veoma korisnih) ugovora: 1. Formiranje policijskih srpsko-kineskih patrola, navodno, za bolju komunikaciju sa kineskim turistima(!?); 2. Formiranje "zajedničke" špijunske službe protiv onih gradana Srbije koji se (us)protive totalnom podaništvu nadirućem kineskom kapitalu i kolonizaciji Srbije.

U operacionalizaciji ovog aranžmana u Srbiju ubrzano stižu kamere, kojima je (bez izjašnjavanja građana) načičkan Beograd (za sada: 346 kamera na 131 lokaciji), sa softverima za prepoznavanje demonstranata i pod maskama, koji se bune protiv "5G" mreže; buduće (obavezne?) kineske, ili neke druge, vakcine protiv raznih "kovida", ciji je sadržaj "poslovna tajna", u kome naši sledbenici tradicije dr Mengelea (šire se priče) sa kineskim saučesnicima, neće propustiti da ubrizgaju "tečni čip"...; 3. Kineski bezbednosni eksperti dolaze da našoj policiji drže kurseve kako se razbijaju demonstracije i stanovništvo učine krotkim, da bi svaki građanin dao zapažen doprinos aktuelnoj "totalitarnoj demokratiji bez epiloga", koja se permanentno (i, uz pomoć Kineza) usavršava i dograđuje. U tom kontekstu očekuju se i pripadnici njihovih jedinica za suzbijanje građanskih protesta, da nas, u praksi, poduče kako se to radi; 4. Dogovoren je nastavak svih oblika vidljive saradnje (šta je BIA u domenu "zaštite ustavnog poretka" dogovorila i dobila, možemo samo da pretpostavljamo, ali tu ni mašta nije dovoljna...), što će građani, posebno Beograda, koji je "participirao" u izbornoj pobedi SNS-a sa oko 10% izlaznosti, pre ili kasnije, osetiti na vlastitoj koži.

"Sedeći (najmanje) na dve stolice" kineske službe su "ušle" i u "opoziciju" i opoziciju, ali (obaveštajnim rečnikom) "pod lažnom zastavom".

Naime, njihova igra - ko zna da je "pročita" - od prvobitnog "čeličnog prijateljstva" Vučića i Sija, jednostrano, sa njihove strane, je "prekrštena" u "čelično prijateljstvo" kineskog naroda i srpskog narod(čić)a: preko zavrbovanih agenata drugih službi koji rade za njih (neretko sa prostora ex Jugoslavije) da njihova subverzivna aktivnost protiv "čelicnih prijatelja Srba" ne bi bila dekonspirisana, istražuju stabilnost (i trajnost) aktuelnog režima, a u trenutnom kadrovskom (postizbornom) ringišpilu nastoje ubaciti svoje kadrove na visoko pozicionirana mesta... a sve sa ciljem što uspešnijeg i efikasnijeg pozicioniranja za "period posle Jednoumlja", koji se, po njima, približava, a u funkciji zaštite svojih enormnih investicija svih vrsta i nivoa.

Sve navedeno, i poprilično nenavedenog, je u funkciji (lakomislenog ili osmišljenog?) ne "celicnog prijateljstva", već "čeličnog zagrljaja" miša i slona, pri čemu izmanipulisani miš - prilikom zajedničkog prelaza preko ćuprije Edvarda Munka (na antologijskoj slici "Krik") - isprsi se i reče: Ala tutnjimo - nas dvojica!! Slon ništa ne reče... ali, potuljeni osmeh prikri surlom...

* *

Rusku obaveštajnu zajednicu čine tri veoma sposobne i efikasne službe: Federalna služba bezbednosti (FSB), naslednica čuvenog KGB-a; Spoljna kontraobaveštajna služba (SVR), što upućuje na njenu, bar prema nazivu, preventivnu delatnost na teritoriji drugih zemalja jer, po pravilu, kontraobaveštajna delatnost se sprovodi na domaćem terenu, u zaštiti svojih vitalnih interesa od neprijateljske subverzije, i; Vojna obaveštajna služba, čije su V i VI Uprava posebno aktivne u Srbiji.

Tu treba dodati i čitavu mrežu različitih (privrednih?) predstavništava, Centar za vanredne situacije na jugu Srbije, i izuzetno razvijenu vojnu saradnju, a takode i učestale, sada već tradicionalne, "konsultacije" našeg šefa države sa ruskim ambasadorom, valjda kao kontrateg pomenutoj kancelariji NATO oficira u Generalštabu vojske Srbije... jer, ne gubimo iz vida, naša zemlja je, ako je verovati Deklaraciji Skupštine Srbije, vojno neutralna država...

Međutim, FSB, kao i sve službe na svetu, ima i svoje tajne aktivnosti, ne verujući režimu Šefa Jednoumlja iz, najmanje dva (javno demonstrirana) razloga: sa jedne strane, uprkos žestokom pritisku ruske strane, Šef srpskog Jednoumlja nije uspeo (ili hteo, ili smeo) da im obezbedi (para)diplomatski status objektu i osoblju Ruskog humanitarnog centra kod Niša, i time, bar formalno, uspostavi ekvilibrijum izmedu "Partnerstva za mir" sa NATO-om, i ruskih interesa na našem prostoru.

Sa druge strane, ustoličenje premijerke - za pravoslavne a, posebno, ruske standarde - krajnje "diskutabilne" seksualne (dez)orijentacije, što je bio još jedan "prst u oko" već poniženom srpskom narodu - Ruse je uverilo da je na ovim prostorima "reč Zapada poslednja". Postalo je očigledno da je karikaturalnu premijerku postavio zapadni faktor (neki tvrde - a, nisam proverio) famozno-opskurni "Komitet 300" (šta god to značilo), pa su se Rusi - namerni da zadrže ostrvsku enklavu zvanu Srbija + Republika Srpska, u okviru neprikosnovenog NATO "okeana" - okrenuli aktivnostima (poput Kineza, pod "lažnom zastavom"), koje im garantuju da spremno dočekaju "demontiranje" Jednoumlja u Srbiji.

U skladu sa tom orijentacijom, inače (od ranije) ne priznajuci našu tzv. "neutralnu poziciju", preko posrednika ugrađuju "krtice" u državne strukture a, koristeći tradicionalnu naklonost naših ljudi prema Rusiji, osvajaju pozicije u javnom, kuturnom i političkom životu zemlje.

Prirodno (logično) Velika mnogoljudna Albanija

Albanska obaveštajna agencija (ŠIŠ) osnovana 1991. godine, a do tada se zvala ŠIK, je naslednik SIGURIMI-ja, zloglasne "Albanske Štazi", koja je u vreme Envera Hodže ušla u svaku porodicu, pa je, bukvalno, svako svakoga špijunirao.

27. decembra 2018. godine desila im se najteža moguća havarija, "noćna mora" svake obaveštajne službe: na inernetu su objavljeni lični podaci vodećih ljudi ŠIŠ-a, a praćenjem njihovog rasporeda na terenu, i početnicima - u konkurentskim obaveštajnim službama - je postalo jasno: kakve su im metode rada; na koje su mete usmereni; šta je težište njihove aktivnosti (i da je fokus njihovog angažmana na Kosmetu, jugu Srbije i Beogradu); u kojim svetskim centrima moći imaju ugradene svoje pripadnike...

Tako se saznalo iz javnih izvora (internet), što je svojevrstan kurioziteta, ne bi me iznenadilo da je u pitanju "diverzija" njima neprijateljskih službi - da njihovi vodeći ljudi sede na osetljivim mestima NATO-ovske hijerarhije u Briselu, ali i na drugim znacajnim pozicijama.

Prema pouzdanim podacima, koje je potvrdio i "Vikiliks", ŠIŠ je poslušnik i realizator poslova američke obaveštajne zajednice, a uz njihovo znanje i podršku izuzetno je prisutan na Kosmetu, tako da bi Haška osuda Kadrija Veseljija, de facto, rezidenta ove službe, bila ravna svetskoj senzaciji, iz čega proizilazi da aktuelna Haška lakrdija (sa preovladujucim elementima vodvilja) ima za cilj da sa ratnih zlocinaca definitivno ukloni hipoteku Žute kuće, Račka... itd, i da im "opere" biografije. Treba dodati, da bih, u ovim prognozama, izuzetno voleo da se prevarim...

ŠIŠ je organizovan u pet uprava: Tehničke operacije; Spoljna obaveštajna služba; Kontraobaveštajna delatnost; Suzbijanje organizovanog kriminala, i; Borba protiv terorizma.

Ideja vodilja ŠIŠ-a, u dejstvima prema Srbiji, mogla bi se nazvati "ideologijom Neoprizrenske lige" iz XIX veka, odnosno, iredentističkim konceptom stvaranja Velike Albanije (u zadnje vreme, "Prirodne Albanije" - što je politicki sinonim), koji bi objedinio sadašnju Albaniju i delove susednih država naseljene Albancima (Kosmet, Preševska dolina, Severozapad Grčke, deo Crne Gore, zapadni deo Makedonije).

Autor ovih redova je, takođe, pristalica Prirodne Velike Albanije! Prirodno je da se svi Albanci, sa navedenih teritorija, "sjate" u svoju matičnu zemlju Albaniju, i prirodno (tj. logično) formiraju Veliku Mnogoljudnu Albaniju, ne "noseći" sa sobom (u miraz) teritorije tuđih zemalja!

* *

Bosanska (federalna), hrvatska, crnogorska, kosovska, i nešto manje slovenačka služba su produžena ruka NATO-ovskog obaveštajnog delovanja u Srbiji, prvenstveno zbog relativno lakog "uklapanja u ambijent", odnosno, poznavanja jezika, mentaliteta i drugih karakteristika terena na kome deluju.

Svaka od ovih službi ima nekog obaveštajnog sponzora i mentora iz NATO struktura, koji im pruža logistiku i (iz)daje neposredne zadatke.

Bosanska obaveštajna služba (federacije) (OBA) veoma je aktivna u Srbiji. Orijentaciju na prisluškivanje rukovodstva Republike srpske nastavila je i u Srbiji, kada je obelodenjena ista takva delatnost i protiv državnog vrha naše zemlje. Uživa izuzetnu podršku NATO logistike, a u svom subverzivnom radu koristi deo muslimanske populacije iz Sandžaka, ali i Beograda. Takode, njena aktivnost je registrovana i na Kosmetu.

Hrvatsku obaveštajnu zajednicu čine dve službe, obe veoma aktivne u obaveštajno subverzivnim aktivnostima protiv Srbije: Sigurnosno-obaveštajna agencija (SOA) i Vojna sigurnosno-obaveštajna agencija (VSOA).

Obe imaju veoma razvijenu saradničku mrežu u Srbiji, kako u redovima dela hrvatske manjine, tako i medu pojedinim bivšim pripadnicima JNA iz redova hrvatskog naroda. U više navrata je otkrivena njihova subverzivna delatnost.

Crnogorska Agencija za nacionalnu bezbednost (ANB) se, uglavnom, bavi zaštitom lika i dela predugo trajućeg predsednika Crne Gore, a ispoljila je izuzetnu maštovitost braneci njihov ustavni poredak od stvarnih ili izmišljenih prevratnika, da bi, upravo nedavno, svojim bezbednosnim analizama dokazala, da su (bivši) crnogorski politički vrh, i politika koju su tri decenije vodili, zapravo, genijalni, ali da narod (posebno kroz iskazani bunt protiv otimanja verskih svetinja) nije dorastao takvom rukovodstvu, te ga ne zaslužuje - uz zaključak da takav nezahvalan živalj treba ili najuriti, ili prevaspitavati - čemu su, kao projektu od nacionalnog znacaja, zasukavši rukave, ozbiljno pristupili.

Sve to ih ne sprečava da su obaveštajno veoma prisutni u Srbiji, da imaju stare, i regrutuju brojne nove "krtice" u državnim strukturama (to ide dotle da je ambasador Srbije u CG Crnogorac), da je "sigurna kuća" njihove mafije ("protkane" špijunima) upravo Srbija... itd

* *

Turska obaveštajna zajednica je, izvan zadataka u okviru NATO-ovske strategije, veoma prisutna u Srbiji. Njenu okosnicu čine dve obaveštajne službe: Nacionalna obaveštajna organizacija (MIT), i Obaveštajna služba turske vojske, pri Generalštabu oružanih snaga Turske.

Obe su anagažovane na, prevashodno, učvršćivanju Erdoganove vlasti - posebno posle neuspelog vojnog puča i gubljenja političke dominacije u Istanbulu - ali, takode, nadu vremena i za subverzivne krvave akcije protiv Kurda, a u redovima izbeglica - koje su im adut u pregovorima sa EU, da će, na turski mig, kao cunami, preplaviti Evropu - ostvaruju saradničke pozicije. Pri svemu tome, ostaje im dovoljno potencijala da u delu muslimanskog stanovništva u Sandžaku, Kosmetu i Republici Srpskoj, budu aktivno prisutni, gradeći obaveštajnu mrežu, i prateći političku situaciju, duboko involvirani u tamošnje prilike.

* *

U zaključku ovog segmenta delovanja stranog obaveštajnog faktora na tlu Srbije - koji je prikazan u sažetoj formi - treba ukazati na izvesne, dosta pouzdane, analize ozbiljnih obaveštajnih sistema - među kojima su i procene naših bezbednosnih službi, bazirane na verodostojnim podacima, prikupljanim i na Istoku, i na Zapadu - koje tvrde da u Srbiji danas, ukupno, deluje oko 60 obaveštajnih službi iz 35 zemalja, sa agenturom od oko 4.000 operativaca na terenu. Tome treba dodati da ovi operativci stvaraju agenturnu, zapravo, špijunsku mrežu na terenu, te je broj žbirova u Srbiji - kako je na početku istaknuto - među najvećim po kvadratnom metru na svetu!

Ako se tome doda da je i nebo iznad Srbije "načičkano" špijunskim geostacionarnim satelitima - koji su "zakovani" na jednom mestu, jer se ne pomeraju, pošto se kreću istom brzinom kao i Zemlja oko svoje ose - postaje očigledno da "Špijuni su među nama"!

Takav "sudar interesa" sučeljenih obaveštajnih konglomerata na zgusnutom prostoru, doprineo je svojevrsnom, rastućem trendu, koji baca u brigu "gazde" (vlade) ovih država: sve je prisutnija trgovina bitnim tajnim podacima. Naime, kada obaveštajci, preko saradničke mreže, dođu u posed važnih, strateških podataka, jedan deo prosleđuju oficijelnim kanalima svojim centralama, ali drugi (veći?) deo prodaju, ili menjaju za slične informacije, često sa operativcima konkurentskih (nekad i, "na papiru", neprijateljskih) obaveštajnih službi, i tako se stvara, u Srbiji veoma prisutna, "crna pijaca" obaveštajnih informacija. Ova tendencija, na obaveštajno "zgusnutom" prostoru Srbije, stručnom oku je sve vidljivija.

S druge strane, najopasnija posledica, proistekla iz sinergije nagomilanih unutrašnjih problema i spoljnih pritisaka, je nekontrolisano bujanje - kako ih ja nazivam - tzv. terorizmogenih faktora, što nas je dovelo u situaciju da Srbija "sedi" na tempiranoj bombi, čiji je fitilj upaljen...

No, krenimo redom.

Interes svih interesa je Vitalni nacionalni interes (VNI), koji je (ili bi trebao biti) sukus svih sukusa partijskih programa relevantnih politickih stranaka u zemlji (ako im je - što propagandno ističu - zajednički imenitelj briga o narodu), što je, za biračko telo, svojevrstan, lakmus-test. Vitalni nacionalni interes predstavlja nacionalni konsensus svih bitnih političkih faktora u zemlji.

Ogoljeno do suštine, realizacija vitalnog nacionalnog interesa je višegeneracijski zadatak i predstavlja unapredenje i zaštitu otadžbine (apolitična kategorija, bez ideoloških predznaka), bez obzira na konkretan, trenutni oblik političkog uređenja, a posebno personalizovanih političara, koji su, sa aspekta značaja i trajanja otadžbine - listopadne kategorije.

Osnovni, državotvorni cilj svake suvisle nacije je višegeneracijsko ostvarivanje vitalnog nacionalnog interesa, odnosno, zaštita otadžbine (koju čine teritorija i narod) na vetrometini vekova od različitih oblika redukcije, u režiji spoljnog i inutrašnjeg faktora. Pri tome je minimalno ostvarenje VNI da otadžbinu, kakvu smo dobili od roditelja (u kvantitativnom i kvalitativnom smislu) neokrnjenu predamo našoj deci, a maksimalni cilj je - sve preko toga! I površni pogled na bilanse prošlih i sadašnjih generacija (posebno političkih elita i službi bezbednosti) u ovom pogledu je, eufemistički rečeno, onespokojavajući, posebno, posmatrano kroz prizmu kosmetskog galimatijasa.

Važno je naglasiti da je od bitne važnosti definisati i, potom, javno obznaniti vitalni nacionalni interes Srbije što, do sada, nikada nije urađeno, jer svaka politička opcija kada dode na vlast, ima sopstvenu interpretaciju nacionalnog interesa, viđenu kroz prizmu vlastite, lukrativne, u praksi, pljačkaške koristi.

Svaka takva vlast, a posebno aktuelna, nastupa(la) je pod barjakom Cezarove krilatice (kasnije je uspešno primenio i Napoleon) da "spasava zemlju od politike i političara!"... (uz višedecenijsko papagajisanje da su za sve krivi oni prethodnici,... a da aktuelni, izvlače maksimum iz nasledene dubioze (!?!).

Mehanizam (instrumentarij) za realizaciju i zaštitu vitalnog nacionalnog interesa je novi koncept nacionalne bezbednosti, koji otadžbinu štiti od suštinskih oblika redukcije, a koji u svom fundusu ima ugrožavanje suvereniteta zemlje.

Strateška analiza procesa i kretanja u Srbiji, ukazala je na nekoliko alarmantnih zaključaka:

U pitanju su kapitalno značajni oblici redukcije otadžbine, a cija zaštita predstavlja bitne komponente vitalnog nacionalnog interesa - što je fundamentalni zadatak bezbednosnog sistema, koji se ne sprovodi a, koji upravo, dobijaju na ubrzanju, su: a) Redukcija teritorije (sa Kosmetom, za početak a, potom, Sandžakom i Vojvodinom, po principu dominoefekta); b) Redukcija stanovništva ima dva aspekta: kvantitativni - kada stanovništvo "odlazi" sa teritorijom, potom, "bela kuga", ratovi, epidemije, osiromašeni uranijum... i kvalitativni - odliv "mozgova" - talentovane dece, laureata Olimpijada znanja, i drugih visoko obrazovanih kadrova; c) Redukcija nacionalnih resursa (trajno otuđenje poljoprivrednog i građevinskog zemljišta, elektronski prostor, izvori pijaće vode, koridori, rudnici - primer Jadarita, izuzetnog strateškog elementa, itd); d) Redukcija suvereniteta naroda - tzv. "ulaganjem" novca u politiku, u čemu prednjači obaveštajni faktor i organizovani kriminal, što ima za drastičnu posledicu potpuno devalviranje uloge parlamenta, kao nominalno najvišeg organa vlasti, kao i samog izbornog procesa pluralne demokratije; i e) Redukcija nacionalnog identiteta - sistematskim urušavanjem i "čupanjem" nacionalnih korena i devalviranjem i zatiranjem fundamenata srpskog nacionalnog habitusa.

Zajednički imenitelj svih navedenih procesa je ugrožavanje suvereniteta otadžbine.

(Nastavak u sledećem broju)

BELEŠKA O AUTORU

Milan Pašanski je profesor Beogradskog univerziteta, stručnjak za političko nasilje i nasilje u politici. Autor je više zapaženih knjiga („Savremene kamikaze", „Fibonačijev gambit", „Quo vadis Srbijo"), studija i publikacija iz ove oblasti. Definisao je, širom sveta, veoma citiranu, kategoriju animus terrorandi - suštinsku odrednicu terorizma.

Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu za 30 meseci a, potom, i magistarske studije, na istom fakultetu, za narednih 18. Doktorat iz oblasti transnacionalnog terorizma i svetske diplomatije, odbranio je na Ljubljanskom univerzitetu.

Dobar deo karijere proveo je na relaciji univerzitetska katedra - obaveštajnobezbednosne službe. Kao Glavni savetnik direktora BIA (prethodno je bio jedini nestranački kandidat za mesto direktora) rukovodio je timom koji je osmislio i realizovao Akademiju za nacionalnu bezbednost pri BIA, na kojoj je bio i profesor.

Prvo kao profesionalni košarkaš a, potom, u funkciji trenera i pratioca, teniski je prokrstario Planetom uzduž i popreko svih kontinenata, praveći društvo, prvo sinu a, potom, i unuci na njihovim reprezentativnim putevima

Knjigu možete kupiti i naručiti

Izdavač „Pešić i sinovi" 11000 Beograd, Topličin venac 17 tel./faks: +381/11/2183-740 www.pesicisinovi.co.rs

e-mail: veca.pesic@gmail.com

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane