Natrag

Rasprave

ALBANOLOŠKE TEZE AKADEMIKA BUROVIĆA

Prihvataju ih i Albanci, samo ne i Titoisti

Akademik, prof. dr Kaplan Burović, poznat je kao publicista, disidentni književnik i naučnik, balkanolog, preko svega i kao borac prve linije za slobodu i demokratiju. On je proveo po jugoslovenskim i albanskim zatvorima preko 33 godina, sasvim nevin. Pa i oni, koji su ga kaznili, bili su sasvim svesni da ga kažnjavaju (Po naređenu lično Josipa Broza i Envera Hodže !) potpuno nevinog.Jedna posebna zasluga Akademika Burovića je njegova uporna borba protiv savremenog šovinizma i rasizma, prethodno svog naroda, a zatim i drugih.

Danilo DANČETOVIĆ

Kao balkanolog on se posebno istakao svojim značajnim i sasvim aktuelnim doprinosom u albanologiji, da se danas smatra i za najvećeg živog albanologa Balkana, Evrope i svijeta.

Akademik Burović se počeo baviti albanologijom 1955, kao student Albanologije u Skoplju. Posebno 1969, kada na državnom Universitetu u Tirani brani svoju drugu diplomu monografijom ULCINJSKO NAREČJE, i suprotstavlja se zvaničnom albanskom stavu u vezi mnogih problema, pa i u vezi bitnog za njih - o porijeklu Albanaca.

Ostavljajući po strani njegov značajni doprinos u albanologiji i slavistici, navodimo ukratko samo neke njegove albanološke teze, koje nam je posljednjih 30 godina pretstavio preko mnogobrojnih svojih studija, posebno preko djela KO SU ALBANCI ?, drugo izdanje, Jagodina 2013, koje pretstavlja njegovo i jugoslovensko (srpsko-crnogorsko i makedonsko) kapitalno djelo savremene istoriografije.

Evo 10 njegovih albanoloških teza:

Albanoi nisu ni Šćipetari niti Iliri, kako to pretendiraju albanski akademici. Akademik Burović dokazuje verodostojno da su Albanoi bili keltsko pleme. Vidite studiju KO SU ALBANOI, u citirano djelo, str. 13-28.

Albanci nisu autohtoni ni u samoj Albaniji, kamo li na Kosmetu Srbije i ostalim prostranstvima Balkana. U njegovom citiranom djelu, str. 52-54, on navodi 7 argumenata u prilog svog pretendiranja. Po njemu, u samoj Albaniji (Oblast Mata) oni su stugli iz Rumunije u 9-10 vijeku naše ere. Najveći albanolog Albanije, akademik, prof. dr Eqrem Čabej pretendira da su Albanci stigli u Mat iz Rumunije u 10 vijeku n.e. Albanci-Šćipetari ušli su u istoriju tek 1043. godine.

Na teritoriji eks-Jugoslavije Albanci su stigli za vrijeme turske okupacije, djelimično pod turskom zastavom, kao okupatori i najamnici-arnauti, a djelimično kao bašibozuci, koji su išli za turskom vojskom i pljačkali, žarili, palili, ubijali i protjerivali mještane - Srbe, zauzimajući njihova ognjišta. U pomenutom djelu, na str. 243-254, on navodi 7 argumenata u prilog ove teze.

Polazeći od činjenice da Albanci nisu ni autohtoni, niti mještani, na teritorije eks-Jugoslavije, od činjenice da su došljaci, okupatori i dijasapora, i to instalirani na toj teritoriji pošto su tamo Srbi, Makedonci i Crnogorci izgradili i afirmirali u svijet svoje državne tvorevine, oni ne mogu biti ni nacionalna manjina. Nigdje se na svijetu okupatori ne pretvaraju u nacionalnu manjinu, ponajmanje u narod sa konstitucionalnim pravima. Akademik Burović je prvi koji je dokazao da Albanci Jugoslavije nisu nacionalna manjina, već okupatori i dijaspora.

Da Albanci nisu Pelazgi, niti da imaju ikakve veze sa njima, ima vremena što je pomenuti Akademik Čabej izjavio: "Nećemo moći da zadovoljimo one, koji i danas tvrdo veruju u pelaško poreklo našeg jezika. Naprotiv, došlo je vreme da, bar po školama, ne punimo glavu deci sa osmuđenim hipotezama, koje pripadaju sredini proteklog veka (XIX veka,- KB)".

Poslije ovoga albanski istoričari su i kolektivno izjavili: "Mišljenje Shlaihera za pelaško poreklo Albanaca oboreno je argumentiranom naučnom kritikom G. Majera, koji u godinama 1878-1890 odredi položaj albanskog jezika kao jedan jezik bez veze sa pelaškim stablom".

I pored ovoga, Albanci i dan danas nastavljaju da udaraju u bubnjeve njihovog porijekla od Pelazga, postavljajući pod TABU i samo suprotno isleđivanje. Akademik Burović je razbio taj TABU i prinudio Albance da se uključe u diskusiju njihovog pretendiranja da su Pelazgi.

Da Albanci nisu ni Iliri, Akademik nam navodi 15 njegovih sasvim zdravih argumenata, a oslanjajući se silno i na otkrića svijetskih albanologa, posebno na 12 argumenata akademika, prof. dr Gustava Vajganda. Vidite str. 92-93 citiranog djela.

Pretendirajući za koktej albanske krvi, Akademik Burović nam dokazuje da jedan dobar dio Albanaca Albanije i njene dijaspore po svijetu, posebno na Kosmetu, nisu autentični Albanci, već albanizirani pripadnici susjednih naroda, posebno Srba i Vlaha.

Mnoge ličnosti albanske istorije, kulture i nauke, po svom nacionalnom porijeklu nisu Albanci, već pripadnici drugih naroda, posebno Srba i Vlaha. I sam nacionalni heroj Albanaca - Skenderbeg - je Srbin, dok nacionalni pjesnik - Naim Frasheri - im je Vlah. Ovom tezom on se suprotstavio Enveru Hodži, koji je pretendirao da su Albanci sve postigli sami, samo svojim snagama, pošto su im svi narodi svijeta - navodno - bili neprijatelji.

Dok Albanci pretendiraju da oni nemaju disidenciju, Akademik Burović dokazuje da i oni imaju svoju disidenciju, kao i svi drugi narodi. Ovo njegovo pretendiranje prelazi albanološki karakter činjenicom da su i mnoge druge "socijalističke" zemlje izbrisale i iz riječnika svojih riječ DISIDENCIJA.

Dok svi na svijetu dan-danas pretendiraju da je Enver Hodža bio komunista i, njegova vlast, socijalistička, Akademik Burović dokazuje da je E.Hodža, sa njegovom crnom bandom kriminalaca, uzurpirao narodnu vlast i proletersku diktaturu smjenio svojom ličnom socijal-fašističkom diktaturom i monstruoznim terorom, nezapamćenim i bezprizornim u istoriji čovječanstva, kojim je prevazišao i fašizam Musolinija i Hitlera.

Ove teze Akademik Burović je lansirao još u zatvorskim ćelijama monstruoznog zatvora u Burelju, usmeno i preko njegovih studija, koje je pisao i dodavao osuđenicima na čitanje. Svojim izuzetnim samoodricanjem, decenijama demostriranom smjelošću, kao što će i poslije izlaska iz zatvora, opet jednim novim izuzetnim samoodricanjem smjelo nastaviti da ih objavljuje, kidajući zalogaje hljeba od svojih usta i od usta svog sinčića, da bi platio ta objavljivanja, koja je zatim razdavao i nastavlja da razdaje na poklon, jer oni, koji bi htjeli da ga pomognu, nisu u stanju, dok oni, koji su u stanju, neće, Akademik Burovic pretstavlja izuzetnu ličnost.

Ipak je činjenica da ga srpski narod (Narod - ne vlasti !) proglasio za Srpskog viteza i Svetog ratnika, potpisom kazačkog atamana, pukovnika Vojislava Vidakovića, stigla su mu iz Moskve dva odlikovanja: Sveslovenska nit, i "Aleksandar Nevski", dok mu je Mitropolit dr Amfilohije Radović, pošto mu je blagoslovio izdanja, u ime SPC, svojeručno stavio na prsa i zlatno odlikovanje "Sveti Petar II Petrović - Njegoš", primjer ovaj bez presedana u istoriji čovječanstva, kao što su bez presedana i njegove zasluge za narod, domovinu i naučno dokazanu istinu.

U početku, kad je Akademik po celijama zatvora usmeno i preko rukopisnih studija počeo da propagandira svoje teze, albanske vlasti su se pravile kao da to ne zapažaju. Pa i pošto su ga pustile iz zatvora. Jednostavno su ih pokrile ćutnjom, misleći da će tako sve proći i zaboraviti se. Kad su videli da ih po svijetu prihvataju (Pa i neki među Albancima!), svi su se Enverovci digli na noge i mobilizirali svoje huligane i lumpen-proletere en bloc da urliču protiv njega i njegovih teza, solo i čoporativno, počev od šefa "komunističke" Partije rada i presjednika republike Ramiza Alije do nepismenog čobanina koza po vrletima Albanije, štaviše - i mrtve, sa grobova, "dokazujući" nam da njegove teze ne stoje, prije svega pretendiranjem da Akademik Burović (pseudonim: Kapllan Resuli) nije on, već - kako oni pretendiraju - jedna maskirana osoba, agent jugoslovenske UDB-e. Zatim da on nema ni srednje obrazovanje, da nije akademik, da je nesposoban da govori i piše za takve naučne probleme, jer - po njima - nije ni normalan. Ovog najdostojnijeg nasljednika vrlih boko-kotorskih grofova napraviše nam ga i "ruskim Ciganinom", pa i siročetom koga je majka "našla" u maslinjak.

A kad su videli da mu se te teze usvajaju sve više i više ne samo od njegovog naroda, već i od stranih istoričara i akademika, rekoše nam da mu ih pišu oni iz Srpske akademije nauka i umjetnosti, uz svestranu pomoć onih iz Makedonske akademije nauka i umjetnosti, koja mu ih je uvela i u svoju enciklopediju, što je učinilo ove Albance da pobijesne.

Njujorški Univerzitet mu ih prevodi na engleski, komentira preko interneta i objavljuje, izjavljujući: "Dr. Kaplan Resuli Burovich - famous Albanian dissident and historian."

U isto vrijeme i Association française d'etude sur les Balkans dodaje : " Etant donné que les Albanais du CDB rendent beaucoup hommage a des personnalités, je voudrais que l'on rendent hommage a ce grand homme Kaplan Resuli - Burovich, qui a sacrifié sa vie pour la recherche...Kaplan Burovich est Mandela d'Albanie..."

Akademik Fox Mulder i mnogi drugi naglašavaju da : "L'historien albanais dissident Kaplan Resuli Burovich est une source digne de confiance pour l'histoire albanaise ". (Albanski istoričar disident Kaplan Resuli Burović je izvor dostojan povjerenja za albansku istoriju.)

Čim je počela javna, medijska kampanja Enverovaca protiv Akademika, pritekli su im u pomoć i Titoisti, koji stavljaju na raspoloženje albanskom SIGURIMI-u svoju agenturu, sastavljenu od Albanaca dijaspore, ali i od svojih, autentičnih Jugoslovena, a čime dokazuju da im je ovaj Burović bio i jeste njihov glavni politički emigrant u svijetu. I Milovana Đilasa su Titoisti "rehabilitirali", dok Akademika Burovića nastavljaju da persekutiraju svakako, pa i da mu čine atentate, sami i u saradnji sa albanskim Sigurimijem.

Posebno su se Albanci angažovali da pobiju Akademika Burovića, njegove teze. I to najprljavim psovkama, monstruoznim uvredama, lažima, falsifikatima, sa nadom da će i on izvršiti samoubijstvo kao dr. Ardian Kljosi, koji je smjelo ustao u njegovu odbranu sa svojim kolegama Ardian Vehbiu i Fatos Ljubonja. Do danas, apsolutno niko od albanskih protivnika se nije suočio sa bilo kojom njegovom tezom, Samo su urlali protiv njega, posebno pseudonimima, kako se to do danas ne pamti protiv nijedne druge ličnosti na svijetu. Mnogi od njih, pa i oni sa zvanjima profesor i doktor, zvali su u pomoć albanske akademike svih triju njihovih akademija, dok profesor Universiteta u Tirani, preko media izjavljuje: "Činjenice, kojima vlada akademik Kaplan Resuli, su jako interesantne i žao mi je što će on, za kratko vreme, 100% demantirati tezu da su Albanci poreklom Iliri. Mi ne možemo demantirati ono što kaže on. Zabezeknuti smo od činjenica koje nam prezantira".

Drugi nam preko medija izjavljuju da su albanske akademije nauka i umjetnosti u snu, pa i mrtve. Činjenica je da se do danas nijedna od njih nije oglasila. A i kako će se oglasiti kad uz Akademika Burovića su testamenti svijetskih albanologa akademika, prof. dr Gustava Majera, Gustava Vajganda, Hans Krahe i puno drugih, pa i najveći albanski albanolozi akademici, prof. dr Eqrem Čabej, Aleks Buda, Šaban Demiraj i drugi.

Ovako, albanološke teze Akademika Burovića, koje prihvaćaju svi, pa i sami pošteni Albanci, do danas su ostale neprihvaćene samo od Titoista, na čelo sa titoističkom Srpskom akademijom nauka i umjetnosti. Ili ovo nije istina ?!

Akademik Burović je od vremena postao kamen spoticanja za sve dvoličnjake. Posebno za Titoiste i Enverovce. Njegovim albanološkim tezama već je rečeno da je minirao Albansku akademiju nauka, kojoj ne preostaje ništa drugo već samo da se iz temelja rekonstruira.

Značaj ovih njegovih teza nije samo za albanski narod, za njegovo isceljenje od ekstremnog nacionalizma, šovinizma i rasizma, već i za srpski, crnogorski i makedonski narod, koji odbranu od albanskih ekstremista treba da zasnuju na naučnim istinama o kojima govore albanološke teze akademika, prof. dr Kaplana Burovića.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane