Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Borba protiv korupcije u našoj zemlji je u zastoju

I zlatni toalet, pride...

Kod bivšeg načelnika saobraćajne policije Stavropoljskog kraja Alekseja Safonova, koji se ranije već proslavio time što su tokom pretresa u njegovoj luksuznoj vili videli zlatni toalet, otkriven je 21 objekat nepokretnosti i šest automobila. O tome je u intervjuu za RIA Novosti govorio državni tužilac Rusije Igor Krasnov. On je takođe rekao da je jedan broj podređenih uključen u slučaj Safonova, sa imovinom vrednom stotine miliona rubalja. Prema rečima državnog tužioca, ukupna vrednost nepotvrđene imovine koju su kupili premašuje stotine miliona rubalja. „Treba pojasniti da u ovom slučaju krivičnu odgovornost osim vlasnika skupe nekretnine koju ste naveli, ima i jedan broj njegovih podređenih, koji se takođe ne mogu pohvaliti asketskim načinom života", izjavio je Krasnov.A odgovaraju li šefovi?

Piše: Andrej Sokolov

Prema ranijim izveštajima, Aleksej Safonov je priveden 20. jula zbog sumnje da je uzeo mito u vrednosti od 19 miliona rubalja. Zajedno s njim, priveden je i bivša načelnica odeljenja Državnog inspektorata za bezbednost saobraćaja Aleksandra Aržanuhina, inspektor saobraćajne policije Vitalij Meljčikov i četiri civila. Prema navodima istrage, članovi kriminalne grupe su od 2017. pravili i prodavali „propusnice koje nisu predviđene nikakvim podzakonskim aktima", koje su dozvoljavale prevoznicima da prevoze robu „kršeći administrativni zakon", između ostalog i kroz punktove saobraćajne policije.

Razumljivo, sada će uniformisana lica biti kažnjena, a imovina stečena prekomernim radom biće im oduzeta. Ipak, postavlja se jednostavno pitanje: kako je taj policijski zvaničnik sa zlatnim toaletom tako dugo ostao nekažnjen?

Njegovi šefovi u saobraćajnoj policiji, lokalni tužioci, Federalna služba bezbednosti i druge nadzorne strukture nisu videli da ovaj čovek, blago govoreći, ne živi od svoje plate?! Nisu mogli da ne znaju. A zašto se za njegovo bogatstvo i prihode nije zainteresovala poreska inspekcija? Načelnici ove inspekcije u Stavropoljskom kraju o tome, takođe, ništa nisu znali? A ako su svi sve znali, onda zašto nikakve mere nisu preduzimali? Zato bismo veoma voleli da znamo ko će sada od čelnika ovog regiona biti odgovoran za to što je jedan mali šef, generalno, u razmerama ruske policije, mogao da ima stotine miliona i desetine „nekretnina".

Zaharčenko i drugi

Ali nešto mi sugeriše da niko od onih „na vrhu" necie odgovarati. Zašto? Zato što slučaj otkrivanja tako ogromnog bogatstva kod službenika za sprovođenje zakona, nije prvi u našoj zemlji. Setimo se još skandaloznije priče sa bivšim zamenikom načelnika Glavne uprave za ekonomsku bezbednost i borbu protiv korupcije Ministarstva unutrašnjih poslova Rusije, pukovnikom Dmitrijem Zaharčenkom. U stanu koji je iznajmljivao, 2016. godine pronađeno je 9 milijardi rubalja. Istraga je dugo trajala, ali se na kraju sud neobično nežno obračunao sa službenikom sa epoletama i njegovim milijardama. Prvo, umesto 15 godina zatvora i gotovo 500 miliona novčane kazne, kako je tražio tužilac, sud je zbog nečeg osudio Zaharčenka na 13 godina strogog zatvora i na novčanu kaznu od... 117 miliona rubalja. Za ključnu optužbu - uzimanje mita u iznosu od 800.000 dolara - bivšeg policajca su oslobodili. A milijarde nađene u Zaharčenkovom stanu uopšte se nisu „pojavile" na suđenju - istraga nije utvrdila kome su one pripadale.

„Ruganjem" je tada nazvao presudu Zaharčenku poznati TV voditelj Vladimir Solovjev. Na svom Instagramu je ogorčeno napisao: „Vi se rugate? Gde je novac? Ispostaviće se da će za četiri godine biti na slobodi. A njegovi saučesnici će plaćati njegov miran boravak u zatvoru? A onda će se on vratiti i savršeno neočekivano će se naći na svom imanju u inostranstvu, sa neverovatnom količinom novca, zato što ćuti? Da li nas sve smatrate budalama? Neko bi mogao da poveruje?", žestoko je presudu prokomentarisao Solovjev.

presudi je sa iznenađenjem govorio i glavni urednik časopisa „Nacionalna odbrana" Igor Korotčenko. „Kako mi imamo human sud i istražitelje, u SAD bi takav Zaharčenko dobio dve doživotne kazne", s negodovanjem je komentarisao presudu Korotčenko na svom Tviteru.

Ali ispostavilo se da Zaharčenko uopšte nije rekorder po krađi u taboru policajaca. Tokom pretresa uhapšenog za uzimanje mita, šefa drugog odeljenja uprave K Federalne službe bezbednosti Kirila Čerkalina, istražni organi su otkrili gotovinu u vrednosti 12 milijardi rubalja!

Da, na slučaj Zahrčenko još nije stavljena tačka. Kako je ne tako davno objavila RBK (ruska medijska grupacija) pozivajući se na izvore u službi bezbednosti, na šest računa u švajcarskim bankama registrovanih na Zaharčenkovog oca, nalaze se ogromne sume novca - oko 300 miliona evra! Ni njihovo poreklo još nije utvrđeno.

Bolest društva

Ova zvučna hapšenja policajaca i pripadnika službe bezbednosti, sa milijardama i zlatnim toaletima, svedoče o ozbiljnoj bolesti, ne samo organa reda i mira, već i celog ruskog društva. Štaviše, ovi slučajevi su postali lakmus papir koji pokazuje da u društvu u kojem je duboko ukorenjen kult novca, čak i oni koji su se zakleli državi počinju da služe ne njemu, veci „zlatnom teletu".

Zašto? Zato što su novac, skandali i šokantni događaji glavni uslovi da se postane „heroj". „Heroji" postaju prevrtljivci lopovi, pa čak i kriminalci. Upravo o njima neprestano pišu novine, oni postaju heroji TV emisija. A srećan kraj gotovo svih TV emisija već odavno je - kofer pun dolara. To je povoljna sredina za pojavu takvih kao što su Zaharčenko, Čerkalin, Safonov i njima slični. A za liberale je danas „heroj" postao, u Rusiji zatvoren i optužen za ubistva, još jedan „genije krađe", bivši oligarh Mihail Hodorkovski.

Da bi iskorenili korupciju i krađu, nije dovoljno jedne šefove staviti u zatvor i zameniti ih drugima. Pre svega, treba stati na kraj kultu novca i veličanju lopova i nitkova. Bez toga, nikada nećemo izgraditi bogatu i prosperitetnu Rusiju.

Naravno, potrebni su i mnogo oštriji zakoni. Nije potrebno ubijati zbog mita, kako se radi u Kini, i kako su radili u SSSR-u. Ali policajce treba kažnjavati strogo, kao na primer u SAD, gde takvi kao Zaharčenko ili Safonov ne bi izašli iz zatvora do kraja života. Za primer drugima. Ili, zašto onima koji nose epolete na uniformi i koji su položili zakletvu, ne suditi u takvim slučajevima za izdaju za koju je predviđena kazna zatvora od 20 godina? Inače, na kilometar se vidi da vlasnika zlatne WC šolje presuda nije posebno uznemirila: veci je sebi i svojim najmilijima obezbedio udobnu starost o našem trošku.

Uzrok je saučesništvo!

Lider među ruskim regionima po broju prijavljenih slučajeva korupcije 2020. godine postala je Moskva, obelodanio je šef Odeljenja za nadzor za sprovođenje antikorupcijskih zakona Državnog tužilaštva, Viktor Baldin. To jest, u gradu u kome se nalazi najviše organa za sprovođenje zakona, korumpirani funkcioneri se ponašaju posebno opušteno.

Prema Baldinu, mito u Rusiji češće od drugih uzimaju upravo predstavnici policije, oni koji rade u kaznenom sistemu. Najporaznije je što se gotovo polovina (!) korumpiranih tokom 2020. izvukla sa novčanim kaznama, a više od trećine je dobilo uslovne kazne.

Prema njegovim rečima, 2020. godine, ruske sudije su donele više od 8000 presuda protiv 9000 ljudi, koji su optuženi za krivična dela korupcije. Međutim, na pravu kaznu zatvora osuđeno je samo oko 18% optuženih, na kaznu uslovnog zatvora osuđeno je 35%, na novčanu kaznu, 40%. Kao dodatna kazna, po pravilu se primenjuju lišavanje prava na obavljanje određenih funkcija ili obavljanje određenih delatnosti i novčana kazna. Prošle godine je oduzimanje imovine primenjeno na 1.318 osuđenika. Ispada da su se ostali izvukli blago zastrašeni. Šta je ovo ako ne podstrek ostalim korumpiranim funkcionerima da nastave u istom duhu?

Kao da niko ne primećuje zlatne toalete, niti njihove vlasnike koji očigledno ne žive od plate. A najkorumpiraniji su često upravo oni koji su pozvani da se bore protiv korupcije. Stoga je potrebno radikalno reformisati ceo ovaj sistem. Ali, kako?

Iskustvo Singapura

Singapur je odavno postao školski primer pobede nad korupcijom. Tamo su uspeli ne samo da izbegnu masovna pogubljenja zvaničnika, kao u Kini, već i da se razračunaju sa njima bez oštre represije. Kada je Britanija sredinom 1950-ih godina napustila ovu svoju koloniju, građanima Singapura ostale su male plate i totalna korupcija, koja je paralisala ekonomiju.

Simbol borbe protiv ovog zla postao je Li Kuan Ju, koji je zajedno sa svojom Strankom narodne akcije pobedio na izborima i postao premijer. Njeegova deviza bila je: „Ako hoćeš da pobediš korupciju, budi spreman da pošalješ iza rešetaka svoje prijatelje i rođake."

Od Engleza je ostao Biro za istragu korupcije (BRK). Li Kuan Ju je značajno ojačao Biro, njegove nadležnosti preneo na kancelariju premijera Singapura i dao mu neograničena ovlašćenja. Agenti BRK-a su počeli da proverarvaju bankovne račune, imovinu ne samo državnih službenika, nego i njihovih žena, dece, rođaka, čak i prijatelja. Ako bi se ispostavilo da službenik i njegova porodica ne žive od plate, Biro je odmah pokretao istragu. Paralelno s tim, sudovi su dobili pravo da konfiskuju sve prihode stečene korpucijom.

Maksimalnu novčanu kaznu za koruptivne radnje povećali su deset puta - sa 10 na 100 hiljada singapurskih dolara. Lažno svedočenje ili dovođenje istrage BRK-a u zabludu, postalo je delo za koje je propisana zatvorska kazna i novčana kazna do 10.000 singapurskih dolara. BRK je istraživao i samog Li Kuan Jua i članove njegove porodice, ali nisu pronašli ništa što bi ih kompromitovalo.

U Singapuru je bila uvedena pretpostavka krivice za bilo kojeg zvaničnika ili bilo koji državni resor. Godine 1960. je donet zakon kojim je dozvoljeno da se kao dokaz mita smatra činjenica da je optuženi živeo iznad svojih mogucinosti ili da je posedovao stvari koje nije mogao stecii svojim prihodima.

Svaka naknada koju bi službenik primio od osobe koja je tražila veze sa vladom smatrala se dokazom o korupciji. U slučaju kada bi krivica državnog službenika bila dokazana, njegova imovina je bivala konfiskovana, a sam službenik je morao da plati ogromnu kaznu i da ide u zatvor na duže vreme. Pritom, njegova porodica je bila osramoćena, i niko od članova porodice nije mogao da nađe dobar posao u Singapuru. Istovremeno, radikalno su bile povećane plate državnih službenika. Li Kuan Ju je tvrdio da državnim službenicima treba dati najveće plate, zato što ako nisu dovoljno plaćeni, mogu podlecii iskušenju i upustiti se u koruptivne radnje. Povećanje plata dovelo je do toga da su u javni sektor prešli najbolji stručnjaci.

Kada je u zemlji započeo ekonomski bum, plata državnih službenika počela je da raste proporcionalno dohotku u privatnom sektoru. Sama formula za obračun zarada, koja i dalje funkcioniše, izgleda ovako: utvrđeno je da nivo plata državnih službenika bude 2/3 prihoda radnika u privatnom sektoru uporedivog ranga koji su oni iskazali u poreskim prijavama. I na kraju je korupcija u Singapuru iskorenjena. Zašto i mi ne bismo učili iz ovog iskustva?

1

Kako Moskva može da zaustavi provokaciju širokih razmera ukrajinske vojske u Donbasu

Načelnik Generalštaba upozorava...

Rusija ima pravo da obezbedi svoju bezbednost. Moskvu brinu planovi za moguće pristupanje Ukrajine u NATO, i ona neće opušteno to posmatrati, izjavio je nedavno predesednik RF Vladimir Putin na pres-konferenciji nakon susreta sa grčkim premijerom Micotakisom. Pitanje novinara iz jednog od opozicionih medija, u duhu zapadne propagande, o tome da li se Rusija srepma da napadne Ukrajinu ili ne, Putin je smatrao provokativnim.

Piše: Valerij Panov

„Rusija vodi miroljubivu spoljnu politiku, ali ona ima pravo da obzezbedi svoju bezbednost. Kao što sam već rekao, na srednji i na duži rok. I mi o tome razgovaramo sa našim partnerima, sa svim našim partnerima, uključujući i mog jučeračnjeg sagovornika, predsednika SAD", istakao je predsednik Putin, dajucii takvim odgovorom i medijima, a shodno tome i društvu, širok prostor za razmišljanje. Njegove reči su počele da se tumače i ovako i onako, i ovde bih sve vratio na film - intervju Vladimira Solovjeva „Svetski poredak 2018.", u kojem se posebno razgovaralo o nuklearnom ratu.

Prema Putinovim rečima, Rusija može da primeni nuklearno oružje, ali samo u slučaju da sistem upozorenja na raketni napad zabeleži lansiranje neprijateljskih projektila, izračuna njihovu putanju i vreme pada bojevih glava na rusku teritoriju. „To se zove uzvratnim udarom. Ako je reč o odluci da se uništi Rusija, tada mi imamo zakonsko pravo da odgovorimo", izjavio je Putin i nastavio: „Da, za čovečanstvo će to biti globalna katastrofa, za svet će to biti globalna katastrofa. Ali ja kao građanin Rusije i šef ruske države želim da pitam: zašto nam treba takav svet, ako u njemu ne bude Rusije?"

Poslednja rečenica, naravno, odražava suštinu naše odbrambene politike na spoljnom krugu, u čijoj blizini se nalazi i Ukrajina. Intenzitet vojne konfrontacije oko Ukrajine danas je sasvim uporediv sa onim što je, na kraju, dovelo do Karipske krize i zamalo nije gurnulo svet u nuklearnu katastrofu. Na ukrajinskom pitanju Rusija ne samo da štiti svoje interese, nego i pokušava da zadrži Zapad da ne sklizne u još jedan nuklearni rat.

Bilo kakve provokacije kijevskih vlasti koje se odnose na regulisanje situacije u Donbasu vojnim putem biće suzbijene, izjavio je načelnik Generalštava Oružanih snaga Rusije Valerij Gerasimov na brifingu pred vojnim atašeima stranih država.

„Isporuke Ukrajini helikoptera, bespilotnih letelica i aviona, guraju ukrajinske vlasti ka naglim i opasnim koracima. Kijev ne ispunjava sporazume iz Minska. Ukrajinske oružane snage govore o početku primene protivtenkovskih raketnih kompleksa „Džavelin" u Donbasu, koje su dobili od SAD, kao i korišćenje izviđačko-borbenih bespilotnih letelica turske proizvodnje", rekao je Gerasimov. Prema njegovim rečima, to će dovesti do zaoštravanja ionako napete situacije na istoku zemlje (a odatle je Rusija sasvim blizu). Pritom je načelnik Generalštaba primetio da je informacija o navodnoj pripremi „invazije" Rusije na Ukrajinu - laž, a vojne aktivnosti unutar zemlje ne zahtevaju obaveštavanje. „NATO zemlje se preterano bave premeštanjem vojske po teritoriji Ruske Federacije. Preraspoređivanje jedinica u toku borbene obuke je rutinska praksa oružanih snaga bilo koje države", istakao je Gerasimov.

Rekao je, kao da je presekao: vojnički, jasno, razumljivo, nedvosmisleno.

Ne sećam se da je bilo sličnog brifinga u ministarstvu odbrane, takvog u kojem je izjava načelnika ruskog Generalštaba pred stranim vojnim predstavnicima zazvučala kao upozorenje. Pritom, ne samo za Kijev, nego i za one koji ga podstiču na rat.

Gerasimov je govorio o tome da se u blizini ruske granice svake godine dešava oko četrdesetak velikih vojnih vežbi NATO. S tim u vezi, setio se i američke strateške avijacije koja se takođe aktivirala, povećala broj letova oko naših granica, za vreme kojih sprovodi obuku za lansiranje krstareciih raketa na objekte na teritoriji Rusije. Gerasimov je skrenuo pažnju na činjenicu da su Amerikanci, samo za poslednjih mesec dana, izvršili oko 30 letova. To je 2,5 puta više nego u istom periodu 2020.

Načelnik Generalštaba Oružanih snaga Rusije posebno se osvrnuo na situaciju u Crnomorskom regionu. Posebno je primetio da je ove godine u Crno more 29 puta ušlo 26 vojnih brodova necrnomorskih NATO država. Među njima su bili vojni brodovi SAD, Velike Britanije, Španije, Italije i Grčke. Poređenja radi, prošle godine oni su ulazili 23 puta. Valerij Gerasimov je pritom istakao da aktivnosti brodova NATO zemalja često imaju karakter provokacije. Nedavno je jedan američki senator govorio da za podršku Ukrajini SAD mogu da pošalju nosače aviona u Baltičko more. Pokazujući brojke i činjenice o vojnom sučeljavanju SAD i NATO-a sa Rusijom, general V. Gerasimov je stavio do znanja vojnim atešeima da Moskva drži pod kontrolom (i na nišanu!) vojno-političku situaciju na obodu svojih granica. I, na taj način, upozorio ih je na moguće posledice.

Strani mediji su više puta pisali o navodnoj pripremi invazije Rusije na Ukrajinu. Vladimir Putin je, komentarišući to pitanje, izjavio da Moskva sprovodi miroljubivu spoljnu politiku, ali da ima pravo da štiti svoju bezbednost. Predsednik SAD Džo Bajden je rekao da je na pregovorima 7. decembra upozorio predsednika Rusije: u slučaju napada na Ukrajinu, protiv Rusije će biti uvedene sankcije „kakve nikada nije video". Blumberg, pozivajući se na svoje izvore, tvrdi da SAD razmatraju nekoliko varijanti sankcija u slučaju upada Rusije u Ukrajinu, a između ostalog i isključivanje Rusije iz SWIFT finansijskog servisa.

Šta je Putin odgovorio Bajdenu, za sada je tajna. Ali prema načinu na koji je general Gerasimov ocenio situaciju u Donbasu, može se zaključiti da je američki lider bio upozoren o mogućim posledicama za Kijev, u slučaju da započne rat širokih razmera na istoku zemlje - na samoj ruskoj granici. U događajima u Ukrajini iz leta 2014, rusko rukovodstvo se ponašalo potpuno lojalno u nadi da će njegova mirotvorna pozicija doprineti prekidu borbi u Donbasu. Mnogi se, verovatno, još uvek sećaju epizode kada je stotinu ranjenih ukrajinskih vojnika, izbegavajući uništenje, zalutalo na rusku teritoriju, gde su ih dočekali kao svoje: nahranili, napojili, primili u bolnicu, izlečili i pustili kući...

Danas su i Ukrajina i Ukrajinci drugačiji. Ministar spoljnih poslova Ukrajine Dmitrij Kuleba preti Rusiji velikim brojem „mrtvih ruskih vojnika". O tome je govorio u intervjuu za Sky News, precizirajući da je Ukrajina proradila sa SAD i Velikom Britanijom „načine za zadržavanje Rusije".

„Zajedno sa partnerima moramo da utvrdimo cenu (za „invaziju na Ukrajinu", koju tako čekaju u Kijevu) koja će biti nepodnošljiva za Putina. Žao mi je, ali biće mnogo mrtvih ruskih vojnika, i mi se nadamo da predsednik Putin ne želi da do toga dođe", plašio nas je Kuleba. On je precizirao da su u Ukrajini shvatili da NATO neće ratovati protiv Rusije za Ukrajinu, ali da kao i pre očekuju podršku Alijanse.

Posle video-susreta Bajdena sa predsednikom RF Vladimirom Putinom, novinari su ga na travanjaku Bele kuće zamolili da prokomentariše tek završen razgovor šefova dveju država. „Bio sam prilično direktan... On (Putin) je bio učtiv, ali ja sam mu jasno stavio do znanja da ako on zaista krene na Ukrajinu, doći će do ozbiljnih posledica, ekonomskih posledica, kakvih nikad nije bilo", rekao je Bajden. Prema njegovim rečima, u slučaju mogućeg „mešanja" SAD „verovatno će biti potrebno jače prisustvo u NATO zemaljama, da bi se umirili pre svega oni koji se nalaze na „istočnom frontu" Alijanse. Osim toga, jasno sam stavio do znanja da ćemo obezbediti Ukrajini odbrambene sposobnosti", rekao je Bajden. Pitali su ga i da li isključuje mogućnost ulaska američke vojske na teritoriju Ukrajine u vezi sa situacijom na njenoj granici sa Rusijom. „To se ne razmatra", rekao je predsednik.

Princip kolektivne odbrane NATO-a ne važi za Ukrajinu, zato SAD nemaju odgovarajucie zakonske obaveze prema Kijevu, ocenio je Bajden.

„Imamo moralnu obavezu i zakonsku obavezu prema našim NATO saveznicima u slučaju da se na njih izvrši napad, u saglasnosti sa članom 5 (Povelje NATO-a), to je sveta obaveza. Ova obaveza ne važi za NATO, hoću reći za Ukrajinu", rekao je američki lider, pogrešivši, ali se potom ispravivši. Pritom je napravio nejasnu aluziju o tome da bi slanje vojske u Ukrajinu „zavisilo od toga šta su druge NATO zemlje spremne da urade". „Ipak", nastavio je on, „to će zaisiti od toga šta su ostale NATO zemlje spremne da urade. Ali ideja da SAD jednostrano upotrebe silu da bi se suprotstavile ruskoj invaziji na Ukrajinu - to se ne predviđa", pojasnio je Bajden.

Međutim, za ofanzivu Oružanih snaga Ukrajine na Donbas, vitalno su zainteresovani upravo pokrovitelji ukrajinskog režima, koji prate šta se dešava s druge strane okeana. Zbog toga Pentagon snabdeva Ukrajinu oružjem, bilo direktno, bilo preko saveznika, kao i obaveštajnim podacima. Nedavno je SAD ubedila Poljsku da da Kijevu veliku partiju raketa za raketni lanser „Grad" (koji se čuva u skladištima od sovjetskih vremena, već je pozeleneo). Vojno snabdevanje prati medijska „artiljerijska priprema": američki mediji govore o „agresivnim planovima Kremlja", sastavljajucii gde će i kojim silama „kremaljske horde" upasti u Ukrajinu. Njihova mašta je neobuzdana.

Nećemo razočarati „kolege".

Primećujemo: ako ukrajinski okupatori počnu napad na nepriznate republike DNR i LNR, gde živi više od 700 hiljada ruskih građana, oni će morati da se stave pod zaštitu ruskog oružja. „Rusija će izvesti bočni napad na ukrajinsku vojsku", rekao je novinama „Vzgljad" (Pogled) vojni ekspert Konstantin Sivkov, komentarišući izjavu šefa ruskog Generalštaba o spremnosti da se zaustave vojne provokacije ukrajinske vojske.

Prema rečima vojnog eksperta, u slučaju provokativnih manevara Ukrajine, Rusija ima određeni vojni kontingent. On uključuje pešadiju, tenkove, avijaciju, a glavni su višestruki raketni sistemi „Smerč" i „Tornado". Ovaj drugi ima domet od 200 km i može da „stigne do cilja bilo gde", istakao je stručnjak.

„Ali mi ćemo da upotrebimo svoje jedinice samo ako provokacije Kijeva budu velike. Na primer, ako ukrajinska vojska direktno upane u DNR i LNR, a oni ne budu mogli samostalno da odgovore", precizirao je Sivkov.

„Izvori provokacija mogu da budu razni, i za svaki je potreban adekvatan odgovor. Na primer, ukrajinci primene protivtenkovske raketne komplekse američke proizvodnje - „Džavelin" i pogode, recimo, oklopni transporter. Tenkove teško da mogu da unište, oni se uglavnom nalaze u dubini odbrane. Protiv utvrđenja „Džavelin" takođe nije naročito efikasan. Ali, recimo, dignu u vazduh oklopni transporter, a mi, ako srazmerno odgovorimo, pogodimo lanser povezan sa „Džavelinom". Ili udarimo po komandnom punktu koji je odgovoran za primenu kompleksa", pretpostavio je ekspert. „I to će, najverovatnije, biti odgovor Donjecka i Luganska, a ne odmah Rusije. Mi ćemo ih obezbediti podacima da bi mogli da nanesu udar", rekao je Sivkov. Što se tiče bespilotnih letelica, posebno turskih Bajraktar, i na njih postoji odgovor, objasnio je on. „DNR i LNR imaju veoma efikasna sredstva za elektronsko ratovanje - „Triton M". Oni deluju na sistem veze, nutrališu ove mašine", primetio je eksperet. „Na kraju ruskog odgovora na provokacije kijevskih snaga, Ukrajina će ostati bez svih borbeno spremnih oružanih snaga i neće moći da se zaštiti. Generalno", istakao je Konstantin Sivkov.

Pretežno se slažući sa, da tako kažem, „planom Sivkova", želim da istaknem da imam i nešto drugačije mišljenje. Prvo, ako Ukrajina krene u ofanzivu širokih razmera na Donbas, RF mora odmah da prizna nezvaisnost DNR i LNR, i da kao odgovor na njihov zahtev za pomoci započne borbena dejstva. Drugo, smatram da glavni napad treba da izvrše ruske vazdušno-kosmičke snage. Ukrajina ima samo 125 aviona, proizvedenih pre 1991. godine. Oni se nisu modernizovali, za borbu u vazduhu osposobljeni su samo Mig-29 i SU-27, koji čine trećinu flote ukrajinskih snaga. Ostatak čine jurišni avioni, bombarderi i avioni specijalne namene.

Rusija ima više od 3500 aviona, od kojih oko 1500 borbenih aviona. Od ukupnog broja, u Donbasu može da se upotrebi manje od polovine, ali i to će biti dovoljno da se uspostavi prevlast u vazduhu. Osim toga, ukrajinska PVO takođe je iz vremena SSSR-a, zato može da bude likvidirana u prvim satima konflikta.

Najozbiljniji deo ukrajinske PVO čine kompleksi S-300, kojih ima 250. Ali, oni su napravljeni pre 1991. godine i namenjeni su smao za uništavanje velikih aviona ili balističkih ciljeva. Shodno tome, ne mogu da budu velika pretnja za ruske vazduhoplovne i raketne snage.

Zatim, ako Oružane snage Ukrajine ne prekinu vojna dejstva, logično je naneti udare avionima i krstarećim raketama po infrastrukturi Ukrajine, sa izuzetkom nuklearnih elektrana (jasno je zašto). Naravno, zaista ne bih voleo da situacija stigne do tih krajnosti, ali to ne zavisi toliko od ruske strane, koliko od ukrajinske i njenih zapadnih pokrovitelja. Vazdušna kampanja treba da traje sve dok Ukrajina ne prestane sa organizovanim otporom. Tek posle toga treba da počne kopnena kampanja i dalje - realizacija „plana Sivkova". Naravno, kopneni i vazdušni delovi operacije mogu da se sprovode i istovremeno. Ali, u principu - poraz ukrajinske vojske je neminovan.

Međutim, ukrajinski vojnici se grupišu na liniji razdvajanja u Donbasu, koristeći podršku NATO, izjavilaje zvanična predstavnica Ministarstva spoljnih poslova RF Marija Zaharova.

Prema njenim rečima, EU se uključila u proces militarizacije Ukrajine, na tom fonu pregovori za mirno regulisanje ukrajinske krize su dospeli u ćorsokak. Dodajmo da je, od 2014. godine, SAD poslala Ukrajini pomoć „u sferi bezbednosti" u iznosu većem od 2,5 milijarde dolara.

Američki predsednik Bajden je 9. decembra razgovarao sa predsednikom Ukrajine V. Zelenskim, a prema izveštajima ukrajinskih medija, američki lider je izjavio da će „SAD pružiti Ukrajini svu neophodnu pomoć, kako bi zemlja mogla da pruži otpor u bilo kom trenutku". Kome da pruži otpor ne treba objašnjavati: narvno, Rusiji. I još, kako su saopštili u Beloj kući, oba licemera su se „složila da je diplomatija najbolji način za ostvarenje značajnog napretka u rešenju konflikta".

Pritom, u SAD sada pričaju o pretvaranju Ukrajine u Avganistan. Takvu izjavu je uoči susreta Bajdena i Putina, na CNN-u, dao američki senator, predstavnik Demokratske partije, Kris Marfi.

Ovaj političar je pozvao vladu SAD da poveća obim isporuka smrtonosnog oružja u Ukrajinu. Njega je podržala kolegnica iz Senata, predstavnica Republikanske partije, Džoni Ernst. Primećujemo da analogija sa Avganistanom iz usta američkog senatora deluje dvosmisleno, On je, naravno, imao u vidu SSSR, ali Sovjetski Savez nije pretrpeo vojni poraz u toj zemlji, a prosovjetski režim Nadžibulaha odžrao se tri godine posle odlaska sovjetske vojske. Istovremeno, Amerikanci nisu uspeli da zaštite svoje avganistanske poslušnike, čak ni dok su bili u Avganistanu, a njihov odlazak je ličio na bekstvo. Posle njihovog odlaska, Kabul je pao za nekoliko dana. Kijev u sličnoj situaciji, ne dao Bog, čeka jednako tužan kraj.

Ali odgovor ukrajinskih političara je da se slatko osmehuju, klanjaju, zahvaljuju „gazdama" za tako veliku „milost", i ponovo mole za oružje. Hleb i bilo kakvu humanitarnu pomoć, molili ne molili, „gazde" neće dati. Neadekvatni kijevski klovnovi kao da nisu svesni da će „novi Avganistan" biti kod njih, na ukrajinskoj teritoriji, tačnije - on tu može da počne, a zatim da se raširi po celoj Evropi. I NATO im tu ne može pomoći. Ali u Briselu je birokratija ista kao u Kijevu - takođe živi za jedan dan i dalje od svog nosa ne vidi ništa. Kako se može završiti taj veliki evropski rat, pokazalo je bekstvo armije SAD iz stvarnog Avganistana.

U Rusiju neće pustiti „ukrajinski Avganistan". Postaviće na granicu vatreni zid. Teške ruske bacače plamena u američkoj vojsci već su nazvali „paklenim" (to je reč koju koriste). Goreće čak i kamen. Kao što vidimo, ulozi Rusije u ovom konfliktu, ako do njega dođe, biće veoma visoki. I Moskva je spremna na odlučno delovanje.

Posle moguće ruske operacije sprovođenja mira, kijevski režim će postati, kako je rekao jedan ukrajinski novinar, „kijevski kotlet". Tada će se, konačno, za sve godine „nezavisnosti", pojaviti nada da će Ukrajina dobiti adekvatnu vladu i vratiti se na put samostalnog razvoja, mirnih reformi, da će odustati da besperspektivno teži tamo gde je ne čekaju (NATO itd.).

U tom smislu, čini mi se veoma dalekovidim komentar novinara iz Odese Jurija Tkačeva, povodom izjave predsednika SAD Bajdena o tome da se američki vojnici neće boriti za Ukrajinu: „...kad bi Putin zaista hteo da napadne, pobedi itd., mogao bi to da uradi i sutra. Najgora stvar sa kojom bi se suočio u ovom slučaju su „ekonomske sankcije", što je rastegljiv i veoma neodređen koncept. Ali, saopštenja ukrajinskih zvaničnika ne ostavljaju sumnje u to da će rezultat takvog napada i sposobnost da ga svojim sngama odbiju, u Ukrajini razumno proceniti: kao nešto iz domena fantastike.

Nije ni čudo što veci počinju da nam govore o „40 miliona potencijalnih partizana" i slične bajke. Čak i tvorac najjače armije u Evropi, Porošenko, o pobedi ne govori, već govori o tome da će ruska okupacija Ukrajine skupo koštati. Generalno, stvar je jednostavna: ako Ukrajina do sada postoji, to je samo zato što to odgovara Putinu." Ali u Kijevu to ne žele da shvate. Uzalud!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane