Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Teror

Kako je Vučić preko javnih izvršitelja porobio i opljačkao milione građana Srbije

Izvršitelji su javni, dobit privatna

Na sajtu Komore javnih izvršitelja istaknut je 38.841 oglas za prodaju zaplenjene pokretne i nepokretne imovine. Beogradski Prvi osnovni i Viši sud su samo u januaru podelili izvršiteljima 29.008 predmeta. Oko 140.000 radnika i 700.000 penzionera svakog meseca ostaje bez trećine ili polovine plate ili penzije. Javni izvršitelji godišnje uzmu novac ili imovinu vrednu oko 4,5 milijarde dinara, a preprodaju je po višestruko većim cenama. Od dužnika otimaju kuće, stanove, njive, voćnjake, automobile, stari nameštaj, televizore, đačke knjige, sve... Izvršitelji svakodnevno na ulicu isteraju 11 porodica. Sa statusom državnih službenika, pod zaštitom policije i političkog vrha, javni izvršitelji na tuđoj nesreći, zloupotrebom zakonskih ovlašćenja, zarađuju i po 100.000 evra mesečno. Aleksandar Vučić je preko raznih mafijaških klanova pod svojom kontrolom pokazao kakav ima odnos prema građanima, a to se najeksplicitnije vidi kroz teror koji nekažnjeno vrše javni izvršitelji.‚

Predrag Popović

Građevinsko preduzeće "Granit peščar" iz Ljiga duguje 376.595.009 dinara. U toku je postupak za reprogram duga. Istovremeno, jedna zemunska porodica duguje 80.000 dinara za struju. U toku je licitacija za prodaju njenog stana.

Zakoni nisu isti za sve. Ne postoje poverilac, sudija, advokat i javni izvršitelj, koji bi pokrenuli i sproveli postupak plenidbe imovine Zvonka Veselinovića, vlasnika "Granit peščara". Vlast će mu pomoći da zadrži imovinu i da dug veći od tri miliona evra otplaćuje u ratama. S druge strane, postoji javni izvršitelj Darko Čolović, koji je spreman da zloupotrebi ovlašćenja i otme stan ljudima, koji nisu mogli da otplate 700 evra dugovanja Elektroprivredi Srbije. Razlika u pristupu pravdi i pravu u ta dva slučaja definiše tragično stanje u kome se nalazi Srbija pod vlašću Aleksandra Vučića.

Zakon o izvršenju i obezebeđenju, kojim je institucija javnih izvršitelja uvedena u pravni sistem, donet je 2011. godine. Izmenama i dopunama tog Zakona, od 2015. i 2018. godine, javni izvršitelji su dobili ovlašćenja koja prevazilaze granice razuma.

Kao službena lica, imenovana od strane Ministarstva pravde, po svojoj volji procenjuju vrednost imovine koju plene, popis mogu da vrše i bez prisustva dužnika, da upadaju u kuće, menjaju brave, izbacuju vlasnike na ulicu, da prodajom zarade sumu koja višestruko prelazi visinu duga, i sve to uz asistenciju policije i mogućnost da tuže svakoga ko se solidariše sa njihovim žrtvama.

U tom lancu kriminala, pored javnih izvršitelja nalaze se sudije, koje donose izvršna rešenja i raspoređuju predmete, kao i predstavnici izvršne vlasti, koji od izvršenja štite svoje tajkune i sponzore, a gule kožu narodu, koji kasni s plaćanjem komunalnih računa ili rata za kredite.

- Uvođenje javnih izvršitelja u pravni sistem Republike Srbije je deo međunarodnih obaveza u procesu pridruživanja Evropskoj uniji i obaveza prema Savetu Evrope i Evropskom sudu za ljudska prava - kaže Vujadin Masnikosa, zamenik predsednika Komore javnih izvršitelja.

Po toj teoriji, Evropska unija je Srbiji nametnula obavezu da preko javnih izvršitelja opljačka građane. U praksi, izvršitelji su formirali legalnu kriminalnu organizaciju, koja se od prave mafije razlikuje samo po tome što ima otvorenu, zakonom regulisanu podršku policije. Javni izvršitelji godišnje zaplene imovinu vrednu više od 4,5 milijarde dinara. Prilikom zaplene i prodaje nepokretne i pokretne imovine dužnika, izvršitelji samostalno formiraju cene, po pravilu što niže, kako bi što više prigrabili. Stanove i kuće prodaju na elektronskim licitacijama. Aukcije se organizuju preko interneta kako građani ne bi mogli da solidarnost iskazuju sprečavanjem prodaje oduzete imovine. Opet po pravilu, većinu vrednijih nekretnina kupuju lica povezana sa izvršiteljima, koja ih potom prodaju po realnoj tržišnoj vrednosti. Manje atraktivne stvari izvršitelji prodaju preko portala doboš.rs. Učesnici u pljački podele plen, napune džepove i račune, a žrtve nisu bitne, niko ne odgovara za posledice koje su im nanete.

Među 3.000 zaposlenih u kancelarijama javnih izvršitelja ima nekoliko desetina njih, koji zarađuju po 30.000 evra mesečno, a ima i onih koji su prošle godine prijavili dobitak, pre oporezivanja, veći od 70 miliona dinara. Nekoliko najangažovanijih izvršitelja izgradilo je gustu mrežu saradnika u vrhu stranke na vlasti, u policiji i sudovima, pa godišnje uzimaju i po 2,5 miliona evra, i to kad se odbiju svi rashodi, provizije i mito.

Dostupni podaci otkrivaju razmere otimačine. Na sajtu Komore javnih izvršitelja, tog srpskog zida plača, istaknut je 38.841 oglas za prodaju zaplenjene imovine. Detaljno je opisano kome se i šta oduzima i prodaje na licitaciji. U ponudi ima svega: kuće, stanovi, njive, voćnjaci, automobili, tehnička oprema, stari nameštaj, knjige... Ni najimućniji javni izvršitelji, poput Bojana Kostića, predsednika Komore, ne odbijaju poslove u kojima dužnicima otimaju po dve stare fotelje, kauč i kuhinjski sto, ukupne procenjene vrednosti od oko 10.000 dinara. Na kraju svakog rešenja, pored potpisa izvršitelja, stoji "pouka o pravnom leku", koja glasi: "Protiv ovog zaključka pravni lek nije dozvoljen".

Baš je tako, protiv otimačine koju vrše javni izvršitelji nema pravnog leka. To zna svaka porodica u Srbiji. Svi znaju nekoga ko je bio na udaru izvršitelja, ili su sami prošli tu torturu, ili se plaše da ih to ne zadesi. Od 2015. godine do danas prosečno 140.000 radnika imalo je privremenu blokadu računa, s kojih im je skidano do dve trećine plate. Istoj vrsti plenidbe izloženo je oko 700.000 penzionera.

Vlast Aleksandra Vučića je protivustavnim zakonom omogućila pljačku po 10 odsto penzije, odnosno stečene imovine, i na taj način prinudila penzionere da padnu u dužničko ropstvo. Prisiljeni da biraju na šta će potrošiti skromne penzije - na lekove, hranu ili račune za komunalije - mnogi su se odlučili da pokušaju da prežive, pa su štedeli na računima. Što nisu platili na mostu, Vučićevi izvršitelji sad im otimaju na ćupriji.

Na oglasnoj tabli Komore javnih izvršitelja većina rešenja je doneta na zahtev banaka. Komercijalna banka, Eurobank, AIK i druge banke preko javnih izvršitelja plene i rasprodaju imovinu dužnika. U decembru i januaru, samo u Šapcu i Subotici zaplenjeno je po 25 kuća i stanova. Za februar, banke su pripremile novi udar na građane, sitniji po iznosu novca koji traže, ali mnogo unosniji, s obzirom na broj žrtava.

Više od 200.000 građana podnelo je tužbe zbog nezakonite naplate obrade kredita i osiguranja kod Nacionalne korporacije za osiguranje kredita. Vrhovni kasacioni sud je 2018. godine doneo stav kojim je potvrđeno pravo korisnika kredita da im banke vrate novac. Postupajući po toj preporuci VKS, sudovi su doneli presude u oko 30.000 predmeta, prihvatajući tužbene zahteve. Međutim, 16. septembra prošle godine Vrhovni kasacioni sud je promenio stav, pa sad građanima stižu rešenja o reviziji presuda u kojima se navodi da moraju bankama hitno, u roku od osam dana, pod pretnjom utuženja da vrate dobijeni novac i da plate sudske troškove.

- Ovo je teror nad građanima. Vrhovni kasacioni sud je svojim prvim stavom "navukao" građane da tuže banke, a sad im kaže da vrate sav iznos i da plate sudske i ostale troškove, pa će banke da zarade i dodatno. Kako to nazvati nego zločin? U Srbiji ne postoji pravni sistem i poverenje u sudstvo. Do 16. septembra su svi dužnici dobijali presude, banke su sve redom gubile, i to je Vrhovni kasacioni sud potvrđivao. A, onda im je neko naložio da promene stav i od tada sve banke dobijaju sporove. Čemu suđenje ako je danas ovako, a sutra onako - kaže Dejan Gavrilović iz udruženja "Efektiva".

Koliko je čvrsta sprega kriminala, izvršne vlasti i pravosuđa, potvrđuju ličnim primerom kadrovi u vrhu tih sistema. Ministarka pravda Maja Popović i predsednica Vrhovnog kasacionog suda Jasmina Vasović imaju profesionalne reference koje zaslužuju stid i sramotu, ali na ključna mesta u pravosuđu postavljene su zahvaljujući preporuci Aleksandra Vučića, s kojim se poznaju još iz studentskih dana. Popović i Vasović (Jelena je kuma Maji) tesno sarađuju s javnim izvršiteljima, preko kojih štite interese stranih banaka, domaćih tajkuna i ostalih kriminalaca iz Vučićevog okruženja.

- Javni izvršitelji angažuju advokatske kancelarije, koje dužnicima naplaćuju osnovni dug, kao i sastav za predlog izvršenja, koji iznosi 9.000 dinara, a tome se dodaju kaznene takse, advokatski troškovi i opomene pred utuženje - objašnjava Vujadin Masnikosa, zamenik predsednika Komore javnih izvršitelja.

Po toj računici, korisnici kredita moraće bankama da plate oko 200 evra za spor u kome su tražili ili čak i pravosnažno dobili po 20 evra. Konačno, Vrhovni kasacioni sud je promenom stava omogućio bankama da zgrnu oko 40 miliona evra, kao i da nastave s praksom nezakonite naplate troškova, koji nisu navedeni u ugovoru s komitentima.

Izvršitelji su javni, dobit privatna. Na to ukazuju aktivisti Združene akcije Krov nad glavom, koji se godinama bore za zaštitu prava i pravde, protiv bahatog i nezakonitog ponašanja izvrštelja.

"Preduzetnički karakter izvršiteljske delatnosti vidljiv je već u samom zakonu, s obzirom na to da se javni izvršitelji registruju kao preduzetnici ili članovi izvršiteljskog ortačkog društva. Zakon predviđa da se "javni izvršitelj stara o tome da se izvršni poverilac što brže i povoljnije namiri uz poštovanje zakona i prava izvršnog dužnika i svih učesnika u postupku. Izvršitelj za svoj rad, osim prava za naknadu troškova, ima pravo i na nagradu za uspešno sprovođenje izvršenja, koju plaća izvršni dužnik. Ovo često dovodi do situacija u kojima se bogate izvršitelji, poveriocvi, kao i odabrani ljudi koji učestvuju u aukcijama za prodaju stanova, dok dužnici ostaju na ulici bez ičega. Jedan od prvih slučajeva koji je odjeknuo u javnosti jeste slučaj Branke Havatmi, čiji stan je prodat na javnoj aukciji, čije mesto održavanja nikada nije utvrđeno, a Branka tvrdi da je u pitanju improvizovana klanica u selu Bečmen. Stan na Dorćolu je prodat za 26.000 evra, Brankin dug je bio oko 6.000 evra, a tržišna vrednost stana oko 96.000 evra. Računica je ovde prilično jasna - profit je ogroman, zaradili su izvršitelj, poverilac i kupac stana, a Branka je ostala bez krova nad glavom", opisuju aktivisti Združene akcije Krov nad glavom.

Ivan Zlatić, iz te organizacije, nedavno je opisao slučaj koji je u toku.

- Izmenom Zakona o izvršenju i obezbeđenju 2015. godine je određeno da ne može da bude zaplenjena nepokretna imovina zbog duga koji iznosi manje od 5.000 evra za komunalne usluge. Ipak, javni izvršitelj Darko Čolević je nedavno organizovao licitaciju za prodaju stana porodice, koja je dugovala 80.000 dinara za struju. Dužnici, obični i neuki ljudi, nisu znali svoja prava, pa su tek kasnije podneli prigovor. Čolević je odgovorio da, po njegovom razumevanju, dug za struju ne spada u komunalne delatnosti, zato namerava da im oduzme i proda stan - tvrdi Zlatić.

- Da li građanin ima para da plati dug, to nije problem javnih izvršitelja. Uloga izvršitelja nije ni da podučava stranke u postupku, nego da za račun poverilaca naplati dugovanja - odgovara javni izvršitelj Masnikosa.

Kad se vidi kako bahato nastupaju u javnosti, može samo da se pretpostavi na šta su javni izvršitelji spremni kad se ostrve na plen. Takav primer je zabeležen kad je jedan izvršitelj, u prisustvu dva svedoka, upao u stan dok je dužnik bio na poslu. Komšije su obavestile dužnika da neko obija vrata, pa je on odmah krenuo kući i stigao na vreme da spreči izvršitelja, koji se pripremao da ubije psa kojeg je zatekao u stanu.

Na društvenim mrežama, pa i na stranicama Magazina Tabloid, objavljeni su brojni primeri divljačkog postupanja javnih izvršitelja. Na You Tube mogu da se vide snimci nasilnog upada u stanove i izbacivanja na ulicu celih porodica s malom decom ili teško bolesnim starcima. Treba videti lice izvršiteljke Mirjane Dimitrijević, koja mirno, bez ijedne ljudske emocije, posmatra kako njeni nabildovani asistenti iznose 92-godišnju ženu iz zaplenjenog stana. Treba videti i kako urla i skiči izvršiteljka Dragana Stojkov dok komanduje odredima od 25 policajaca i 15 "gorila" prilikom razbojničkog upada u stan porodice Predraga Kocića prošlog jula. S ljudima, koji su izbačeni iz stana, razgovarala je samo patrola Komunalne milicije, koja ih je kaznila zbog stvari iznetih na ulicu.

Vučićeva vlast ljude tretira kao komunalni otpad. Zato i ne čudi što je danas u Srbiji izvršitelj sa rešenjem opasniji je od Veljka Belivuka s mašinom za meso. Izvršitelji mogu da rade šta hoće, bez ikakvih posledica. Doduše, ponekad se na udaru zakona neđe i neko iz te povlašćene kaste, kao što se desilo pre dve godine, kad je uhapšeno četvoro javnih izvršitelja iz Valjeva zbog sumnje da su počinili krivična dela službenog položaja i pranje novca. Oni su fiktivnom dekomentacijom izdavali naloge računovodstvu suda za isplatu novca na račun bravara na ime usluga obijanja i zamene brava na vratima, koje on nije izvršio. Predstavnici Komore javnih izvršitelja taj slučaj koriste kao dokaz da ni izvršitelji nisu izuzeti od zakona, ali nema odgovora na argumentovane tvrdnje o zloupotrebama prilikom otimačine stanova, kuća i imanja vrednih po sto hiljada evra.

Združena akcija Krov nad glavom u novembru prošle godine podnela je inicijativu za ocenu ustavnosti Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Advokat Jelena Pavlović je rekla da je inicijativa podneta da se pokaže da nije u demokratskom duhu da se oduzme i proda dom dužnika, koji je njegova jedina nepokretna imovina. Pavlović je istakla da je javnim izvršiteljima dozvoljeno da prodaju dužnikove nekretnine koje nisu uknjižene, koje ni on ne može da proda. Advokat Nevena Nikolić je ukazala da Zakon o izvršenju i obezbeđenju daje ovlašćenja izvršiteljima da zainteresovanim kupcima pokazuju prostorije i kad vlasnik nije prisutan, iako u Ustavu piše da se to može izvršiti samo uz pisanu odluku suda.

Građani su prepušteni sami sebi, na milost i nemilost javnih izvršitelja. Opozicione stranke ignorišu kršenje zakona, nepravdu i zlo koje se nanosi građanima. Stotine porodica svakodnevno ostaju bez nepokretne i pokretne imovine, ali beskućnici i sirotinja, koju progoni vlast, ne zaslužuju pažnju opozicije.

Lideri partija i pokreta nastalih iz Demokratske stranke beže od te teme jer su i sami učestvovali u stvaranju mehanizma koji uništava sudbine miliona građana. Žmure i ćute da ne bi podsećali javnost da su bili u vlasti koja je 2011. godine donela Zakon o izvršenju i obezbeđenju. Narodna stranka Vuka Jeremića je saopštila da Zakon o izvršenju i obezbeđenju "mora biti izmenjen i prilagođen Ustavu Srbije i međunarodnim obavezama koje smo preuzeli".

- Narodna stranka ne zagovara zaštitu dužnika u odnosu na poverioce, ali u garanciju za vraćanje duga ne sme biti uključeno vlasništvo nad jedinim porodičnim domom. Anticivilizacijski Zakon o izvršenju je dužnike svrstao u red najokorelijih kriminalaca. Postupci se vode po ubrzanom postupku, pa dužnici više nemaju pravnih sredstava da se bore. Tu su i nerazumno visoki troškovi izvršnog postupka, nezabeleženi u bilo kojoj državi, čak i u okruženju. Pored kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i garantovanog prava na dom, krše se i ustavne odredbe o nepovredivosti stana. Pravo na dom ne sme da zavisi od hrabrosti pojedinca, ni od dobre volje sudije ili aktivista, već mora biti sistemski zagarantovano pravo u izmenjenom Zakonu o izvršenju i obezbeđenju - navodi se u saopštenju koje je potpisao Borislav Borović, predsednik Odbora Narodne stranke za privredu i finansije, koji je podsetio da su mnoge zemlje, poput Mađarske, uvele moratorijum na izvršenja na jedinom domu u kome živi dužnik, kako bi zaustavile eskalaciju beskućništva.

Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa i na temu javnih izvršitelja, kao i drugih spornih delova naprednjačkog režima, ponavlja stav da, kad dođe na vlast, neće vršiti osvetu, ali insistiraće da nadležne institucije provere sve sporne slučajeve!

Inicijativa Ne davimo Beograd ističe da "javni izvršitelji nisu opravdali svoje postojanje i da ih treba ukinuti, a poslove izvršenja sudskih presuda vratiti državi".

- Poslednjim izmenama Zakona o izvršenju i obezbeđuju ne rešavaju se postojeći problemi, već se pogoršavaju. Nasilje nad građanima vrše javni izvršitelji koji rade protiv većine u društvu, a za bogatu i korumpiranu manjinu, čiji su deo. Deo krivice snose i policija, vatrogasci i druge službe koje asistiraju izvršiteljima u njihovim pljačkaškim poduhvatima - navodi se u saopštenju Inicijative Ne davimo Beograd.

Srpska radikalna stranka je pre dve godine organizovala prikupljanje potpisa za peticiju kojom je zahtevano da se ukinu javni izvršitelji. Uzalud su se radikali trudili, peticija nije dala rezultate.

Srđan Škoro, predsednički kandidat na predstojećim izborima, tvrdi da su se javni izvršitelji pretvorili u haračlije u službi dahija s članskim knjižicama Srpske napredne stranke.

- Kompletan sistem javnih izvršitelja je totalno zloupotrebljen i pretvoren u progon sirotinje i ljudi koji nisu u stanju, usled opšte besposlice i teških uslova življenja, da plaćaju račune i žive normalno. Umesto da se tim ljudima pruži mogućnost, odlaganjem bilo kakvih plaćanja, zamrzavanjem ili određenim grejs periodom neplaćanja, oni se dovode u situaciju da izgube sve što su oni ili njihovi prethodnici godinama sticali. Brutalnost koja se iskazuje prema ojađenim pripadnicima našeg naroda je potpuno neprihvatljiva sa socijalnog stanovišta. Država mora da zauzme pre svega human odnos prema stanovništvu, posebno prema ugroženim kategorijama. Ako se to ispusti i zauzme ovakav kabadahijski stav kao u slučaju javnih izvršitelja, onda sve prerasta u opšte divljaštvo gde je unapred jasno ko su žrtve. Potreba da se ljudima uzme i crno ispod nokata je zastrašujuća. To je, zapravo, odmazda za nemogućnost da izmire obaveze koje su pristigle. Ima formu opšteg zastrašivanja kao kod javnih streljanja ljudi. S takvim "ubijanjem" naroda pod hitno se mora prestati, jer uskoro javni izvršitelji neće imati šta više da oduzmu, pošto će se sva imovina naći u rukama malog broja ljudi. Ako već nije. Drame ljudi kojima izvršitelji zakucaju na vrata niko ne evidentira. Prema njima se svi odnose kao da su otpisana roba s brojnog stanja. Niko ih ne spominje, o njihovim problemima niko ne izveštava. I vlast i opozicija se prave kao da ne postoje, kao da nisu njihova briga. Ne računaju čak ni na njihov glas. Ukoliko mi građani budu ukazali poverenje, to je jedna od prvih stvari kojoj ću se posvetiti, a pre svega zaustaviti pakao i progon tih ljudi koji su se našli na udaru, ne svojom krivicom - kaže Srđan Škoro za Magazin Tabloid.

Aleksandar Vučić je uzrupirao svu vlast, podjarmio državne institucije i podelio narod. Pripadnike svoje kaste multimilionera štiti od zakona, a pravosuđe koristi za pljačku građana. Za kontrolu stadiona, ulice i narko biznisa upotrebljava kriminalne klanove poput onog koji je predvodio Veljko Belivuk, a za otimanje imovine najugroženijih slojevadruštva koristi javne izvršitelje. Ipak, postoji ogromna razlika. Belivukova ekipa, pa i svi ostali mafijaški gangovi zajedno, nisu zgrnuli ni deseti deo plena javnih izvršitelja. Izvršitelji koji su se ogrešili o zakon, ali i o moral i elementarnu ljudskost, zaslužuju kaznu srazmernu veličini plena.

antrfile

Bankrot morala i empatije

U kampanji pred vanredne parlamentarne izbore, koji su održani u martu 2014. godine, Aleksandar Vučić je obećao da će doneti zakon o ličnom bankrotu. Uz objašnjenje da u Srbiji ima oko 150.000 prezaduženih građana, Vučić je isticao obavezu države da obezbedi sigurnost i dobrobit svakog pojedinca. Kao i obično, isticao je lični primer.

- Znam kako je ljudima koji nemaju novca da plate račune. Od januara 2003. do jula 2005. godine nisam imao dovoljno para da prehranim porodicu i da plaćam telefonske i komunalne račune. Moj brat Andrej mi je pomogao, plaćao je moje račune za Infostan. Ali, kad je dug narastao na 150.000 dinara, a moja poslanička plata je bila 38.000 dinara, i to s paušalima, Telekom mi je isključio telefon. Znam kako je bez novca, zato moram da učinim sve da država pomogne građanima - govorio je Vučić.

Sa izborima, posle kojih je prvi put postao premijer, prošle su i Vučićeve laži. Sa izgovorom da postoje ogromna dugovanja za kredite i račune za struju i komunalije, od čak pola milijarde evra, Vučić je odbacio mogućnost uvođenja institucije ličnog bankrota.

Zakon o ličnom bankrotu, kakav je upravo u to vreme, uveden u Hrvatskoj, sprečio bi banke i ostale poverioce da dužnicima oduzmu svu imovinu. Takav zakon bi dužnicima garantovao pravo na nužni smeštaj i minimalna primanja, ali bi nametnuo "staratelja", kojeg bi dodelio sud, a bilo bi mu zabranjeno da se određeni period, četiri ili pet godina, bavi delatnošću zbog koje je bankrotirao.

Na taj način, bankrot ne bi građane oslobodio obaveze da vrate dug, ali dao bi mogućnost da prežive. Vučićeva vlast to ne dozvoljava.

2

Kada nam koji dug zastareva za naplatu

Komunalije za godinu, porez za pet

Zastareli dugovi ne moraju da se plate. To dobro znaju i oni koji nam redovno ispostavljaju račune - za utrošenu vodu, električnu energiju, usluge iznošenja smeća, korišćenja fiksnih i mobilnih telefona, televizije... Ipak, pojedina preduzeća, najčešće ona javno-komunalna, s vremena na vreme prečešljaju svoju bazu podataka "otkrivajući" po hiljadu, dve dinara zastarelog duga koji potom potrošačima šalju na naplatu i to preko - izvršitelja. Poverioci takođe - a ovo važi uglavnom za mobilne operatore - zastarele dugove građana prodaju agencijama za prinudnu naplatu, koja potom dugove "ujuruju" od potrošača. I sve to po principu: ako prođe - prođe.

Advokat Svetlana Pavlović iz Beograda i Mladen Alfirović, pravni savetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, objašnjavaju za portal N1 kada koji dug zastareva za plaćanje.

Za jednu godinu zastarevaju obaveze za komunalije, uključujući i telefon i kablovsku televiziju, ali i kazne za parking koje izdaje Parking servis. Za pet godina zastarevaju obaveze za sve vrste poreza, dok je opšti rok zastarelosti, po Zakonu o obligacionim odnosima - deset godina. On se primenjuje ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarelosti.

Za sva zastarela potraživanja važi pravilo - ako se plati makar jedan dinar, to automatski znači da je potrošač priznao ceo dug i moraće da ga plati. To je definisano Zakonom o obligacionim odnosima gde se navodi da se zastarevanje prekida kada dužnik prizna dug.

"Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom poveriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbeđenja", pojašnjava se u članu 387 ovog zakona.

Jedna godina

Za godinu dana zastarevaju sve obaveze koje dospevaju u mesečnim anuitetima, a odnose se na troškove domaćinstva. To su računi za telefon, vodu, električnu energiju, gas, daljinsko grejanje, iznošenje smeća, ali i za dimničarske usluge, koji se potrošačima često naplaćuju kroz sistem objedinjene naplate kao što je Infostan u Beogradu, Informatika u Novom Sadu, zatim računi za usluge fiksne i mobilne telefonije, kablovskih televizija...

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, za godinu dana zastarevaju i obaveze po osnovu pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.

"Ako poverilac 1. marta 2022. godine pusti predlog za izvršenje za dug po računu za, na primer Infostan, za januar 2021. godine - to je zastarelo, jer je prošlo godinu dana" objašnjava za Svetlana Pavlović.

Kako objašnjava, ukoliko dužnik od izvršitelja dobije rešenje o izvršenju ovakvog duga, on treba da izjavi prigovor zastarelosti, kada dolazi do obustavljanja postupka izvršenja. Taj princip, kaže, važi za sve ovakve račune.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, sve komunalne usluge koje pružaju komunalna i javna preduzeća zastarevaju u roku od jedne godine od momenta dospelosti (roka u kome obaveze treba da se plate).

Tri godine

Tri godine je rok u kojem zastarevaju obaveze po osnovu zakupnine - bilo da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu.

Takođe, ovaj rok važi i za dugove po osnovu ugovora o osiguranju, a prema osiguravajućim društvima.

Pet godina za porez

Dug za porez zastareva za pet godina.

Ovaj rok od pet godina počinje da teče od 1. januara naredne godine od one u kojoj je nastala poreska obaveza.

To je predviđeno Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji.

"Nakon isteka tog roka od pet godina, nastupa zastarelost naplate poreske obaveze, što za građane koji su poreski obaveznici zapravo znači da nemaju zakonsku obavezu da plate utvrđeni iznos poreza. U tom slučaju bi najbolje bilo da se građani pismenim putem obrate Poreskoj upravi i istaknu zastarelost predmetnog potrazivanja", objašnjava advokat Svetlana Pavlović.

Za razliku od obaveza po osnovu komunalnih usluga, gde prinudnu naplatu rade javni izvršitelji, poreske obaveze još nisu "pale" u njihovu nadležnost - prinudnom naplatom poreskih dugova bavi se isključivo Poreska uprava.

Međutim, krovni zakon koji reguliše postupanja poreznika predviđa i da se zastarelost prekida svakom radnjom Poreske uprave preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju utvrđivanja i naplate poreza. To, praktično, znači da bi uručivanjem opomene za neplaćeni porez nastupio prekid zastarelost.

"Posle prekida zastarelost počinje teći iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida ne računa se u rok za zastarelost", predviđa zakon.

Kad pozovu agencije za naplatu potraživanja

Mobilni operatori najčešće koriste usluge specijalizovanih agencija za naplatu potraživanja.

Udruženja za zaštitu potrošača ukazuju da treba razlikovati dve situacije.

Jedna je kada neko komunalno preduzeće proda potraživanje od građanina agenciji, za manje para nego što vredi, pa potom ta agencija zove potrošača i traži naplatu celokupnog duga s kamatom. Ovde je uglavnom reč o zastarelim potraživanjima koje dužnici ne moraju da plate.

Druga situacija je kada ovakve agencije, u ime i za račun samog preduzeća, pozivaju dužnike tražeći da namire svoj dug.

Mladen Alfirović, pravni savetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije, za portal N1 ističe da je zakonom zabranjeno da treće lice zove potrošača, ukoliko on za to nije dao dozvolu.

Zakon o zaštiti potrošača smatra nepravičnom ugovornom odredbom davanje ovlašćenja trgovcu da prenese svoje ugovorne obaveze na treće lice bez saglasnosti potrošača.

"Tu mogućnost, međutim, preduzeća (poverioci) u startu stave u svoje ugovore koje sklapaju sa potrošačem, tako da to ne predstavlja nepoštenu poslovnu praksu", kaže Alfirović za portal N1.

Najčešće mobilni operatori i telekomunikacione kompanije angažuju ovakve agencije da se, u njihovo ime, bave naplatom potraživanja.

Alfirović ukazuje da nisu česti slučajevi da agencije, u situaciji kada od nekog komunalnog preduzeća otkupe dug građana, angažuju izvršitelje za prinudnu naplatu.

"Nismo imali takvih saznanja od potrošača. Ove agencije uglavnom svakodnevno zovu potrošače telefonom i zahtevaju da plate", ukazuje sagovornik portala N1.

Još jedan "ako prođe-prođe" slučaj

Kao što je portal N1 već pisao, nedavno se više potrošača žalilo ovom udruženju ističući da su ih kontaktirale pojedine advokatske kancelarije iz Novog Sada i slale im podneske s pozivom da plate dugovanja za telekomunikacione usluge, stara više od godinu dana.

Obrazloženje je bilo da potraživanja za internet, usluge mobilne telefonije i pakete usluga ne zastarevaju za godinu dana već ističe da tu važi opšti rok od 10 godina i da su to "neimenovani ugovori" koji se ne mogu okvalifikovati kao "potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka" kao što to predviđa Zakon o obligacionim odnosima.

Alfirović, međutim, ponavlja da potrošači ne uzimaju za ozbiljno ovakva pravna tumačenja koja im ovih dana stižu sa adresa "poznatih" advokatskih kancelarija, jer su, kaže, jasni i zakon, i sudska praksa i stav Vrhovnog kasacionog suda - obaveze po osnovu telekomunikacionih usluga pruženih građanima, koje dospevaju u jednakim mesečnim intervalima - zastarevaju za jednu godinu.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane