Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (242)

Delioci pravde uglavnom loši studenti

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svojih 36 godina života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? Ko je nova ministarka pravde Maja Popović, službenica Bezbednosno informativne agencije. O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji, u saradnji sa istraživačkim timom Magazina Tabloid. U ovom broju zamenjuje ga Milica Grabež, jer je Glamočanin na dužem lečenju.

Milica Grabež

Srpski sudovi i tužilaštva su korumpirana i kompromitovana do mere nepodnošljivosti. Srpska tužilaštva i pravosuđe su privatizovani.

Napori međunarodnih organizacija da ''edukuju'' srpske sudove i tužilaštva je mlaćenje prazne slame, odnosno trošenje para koje su strane vlade namenili da potroše, a njeni predstavnici i da podele sa srpskim nosiocima javno-tužilačkih i pravosudnih funkcija.

Što se stranci više ''trude'', srpsko pravosuđe je sve više u blatu. Tone u živom blatu.

Srpskim tužilaštvima i sudovima vladaju organizovane kriminalne grupe. Javni tužioci i predsednici sudova pretvoreni su u menadžere.

Ustoličenjem Aleksandra Vučića na mesto okrutnog diktatora, tužilaštva i sudovi su pod njegovom šapom. Tužioci i sudije su prikrili mnoga ubistva iza kojih stoji ON i njegov kartel, pokrili su sve njihove pljačke, nasilja, otimanje imovine, rasturanje države.

Za vreme Miloševićeve vladavine, tužioci i sudije, koje je birala Narodna skupština Srbije, a na predlog Odbora za pravosuđe, morali su da imaju najbolje ocene na studijama, dobre rezultate u advokaturi, tužilšatvu ili sudu. Dolaskom DOS-a na vlast, tužilaštva i sudovi postaju partijske egzekutivne ćelije!

Za vreme Miloševićeve vladavine sudije Okružnog suda u Beogradu javno su odbile da podrže odluke diktatora i ministarstva pravde. Veći broj su ostali bez posla. Srećom, DOS-ova vlast ih je potom vratila na posao. Istražni sudija Nebojša Simeunović je glavom platio što je odbio da donese rešenje o hapšenju sindikalaca iz RB Kolubara, koji su štrajkom pokrenuli proteste koji su oborili režim. Njegova smrt DOS-ovu vlast nije zanimala, nisu je rasvetlili.

Danas, međutim, postoje sudije, poput Milene Vasić Pejčić, sudije Višeg suda u Beogradu, koje privremenom merom zabranjuju štrajk advokata iz Advokatske komore Beograda i pored činjenice da je sudija Upravnog suda Nikola Kitarović doneo, pre toga, rešenje po tužbi istog čoveka, kojim je tužba odbačena, a istu odluku su doneli i sudije Višeg suda u Šapcu i Zaječaru.

Sve je danas moguće, svako iznenađenje mogu nam prirediti delioci (ne)pravde.

Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca

„Prosudi ko sudi" je baza podataka o sudijama u Srbiji koju je napravio KRIK. Baza trenutno sadrži informacije o 33 sudija koje odlučuju o slučajevima kriminala i korupcije, kao i podatke o čak 129 značajnih sudskih predmeta.

''Sudije su nosioci vlasti o kojima se u Srbiji najmanje zna i upravo zbog toga želimo da čitaocima omogućimo što bolji uvid u njihov rad. Građani imaju pravo da znaju kako sudije donose odluke. Pravosuđe je jedan od ključnih stubova svake države, a velika moć koju sa sobom nosi sudska vlast obavezuje sudije na odgovornost, ali i na to da građanima duguju transparentost i poštovanje prava javnosti da zna.

Istraživačka mreža KRIK (www.krik.rs) je zato napravio bazu koja na jednom mestu sadrži sve važne informacije o radu sudija i svaki njihov čitalac može da „prosudi ko sudi" u najznačajnijim predmetima u zemlji.

Koje podatke baza nudi o sudijama? (prosudikosudi.rs)

U bazi su, za sada, podaci o sudijama Apelacionog i Višeg suda u Beogradu, i to iz posebnih odeljenja ovih sudova, jer se njihov rad odnosi na najvažnije slučajeve organizovanog kriminala i visoke korupcije.

Svaki sudija ima svoj „profil" tj. stranicu u KRIK-ovoj bazi, koja sadrži detaljne informacije o njegovoj profesionalnoj karijeri, o važnim sudskim predmetima na kojima radi ili je radio, kao i dostupne podatke o imovini koju poseduje. Sve informacije prikupili smo iz zvaničnih izvora.

''Bilo nam je posebno važno da ukažemo i na nezakonite odluke koje su donosile neke od sudija, kao i da čitaocima otkrijemo sve postupke koji su se vodili protiv njih. Ukazali smo i na to koje sudije su poslovno angažovane van suda, ko su im prijatelji i saradnici..."

„Prosudi ko sudi" sadrži i informacije o velikom broju važnih sudskih predmeta i trenutno se u bazi nalaze detaljni opisi 129 bitnih suđenja u slučajevima kriminala i korupcije.

Svaki predmet ima svoju stranicu, gde smo opisali tok celog slučaja, ko sudi u njemu, a posebno smo isticali ako je tokom suđenja došlo do nekih nepravilnosti.

KRIK podseća da upravo sudije treba da su od najvećeg moralnog integriteta u društvu i primer ostalima, s obzirom na moć i odgovornost koju imaju.

''Zato smatramo da je bitno da javnost bude obaveštena ukoliko sudije krše zakone, problematično se ponašaju ili imaju bogatstvo nesrazmerno primanjima. Posebno smo obratili pažnju na slučajeve gde su sudije svojim postupcima onemogućile da pravda bude sprovedena u najznačajnijim predmetima u zemlji - suđenja su odlagali dok nisu zastarila ili su, kršeći zakone, odbacivali dokaze.

Zaključci da su sudije prekršile zakon nisu proizvoljne ocene novinara KRIK-a, već se isključivo oslanjamo na odluke državnih organa. Tako, primera radi, oslanjamo se na odluke Agencije za sprečavanje korupcije i presude i rešenja Vrhovnog kasacionog suda. Kada je u pitanju „nesrazmerna imovina" novinari su upoređivali vrednost imovine, koju je procenila sertifikovana agencija za nekretnine, i legalna primanja sudije.''

KRIK je kontaktirao sve sudije čiji su „profili" objavljeni u bazi i pružio priliku da objasne kontroverzne detalje iz svoje karijere. Mnogi se nisu odazvali i nisu želeli da pričaju sa novinarima niti da pisanim putem odgovore na pitanja. '

Ovaj poduhvat KRIK-a osmislili su urednici Bojana Jovanović i Stevan Dojčinović.

Visoki savet sudstva, a danas i Državno veće tužilaca, postali su rak rana pravosuđa.

U prethodnom sazivu Visokog saveta sudstva birani su za sudije i unapređivani oni koji su bili bliski pojednim članovima saveta, ili su s njima bili u rodbinskim ili intimnim vezama.

Tako je Branislava Goravica, uvek pijani sudija Privrednog apelacionog suda, pre isticanja mandata, za sudiju Drugog osnovnog suda u Beogradu izabrala svoju kćerku Milicu. I to u ''prestižni sud'', na čijem je čelu Tatjana Jeremić, koju je Goravica u znak zahvalnosti želela da izabere za Apelacioni sud u Beogradu, ali je njen predlog, većinom glasova, odbijen.

Na osnovu člana 147. stav 1. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS",

broj 98/06) i člana 51. stav 1. Zakona o sudijama („Službeni glasnik RS", br. 116/08,

58/09, 104/09, 101/10, 8/12, 121/12, 124/12, 101/13, 111/14, 117/14, 40/15, 63/15,

106/15, 63/16 i 47/17),

Narodna skupština Republike Srbije, na Prvoj sednici Prvog redovnog

zasedanja u 2021. godini, održanoj 4. marta 2021. godine, donela je

O D L U K U

Odluku o predlogu kandidata koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju u

Drugi osnovni sud u Beogradu:

Vukadin Brajušković, korisnik početne obuke na Pravosudnoj akademiji,

Milica Goravica, korisnik početne obuke na Pravosudnoj akademiji,

Luka Pantelić, sudijski pomoćnik u Višem sudu u Beogradu,

Jovana Živanović Stojić, sudijski pomoćnik u Prvom osnovnom sudu u

Beogradu,

Nikola Đaković, sudijski pomoćnik u Prvom osnovnom sudu u Beogradu,

Ljiljana Ilić, sudijski pomoćnik u Apelacionom sudu u Beogradu,

Sanja Vujačić, šef odseka za Upravno pravo na Pravosudnoj akademiji.

Većina sudija i tužilaca primaju se za volontere i pripravnike preko veze u sudove i tužilaštva. Prethodno godinama studiraju, provlačeći se ko pas kroz rosu. To nije toliko važno, važna je veza. Svi dobiju ocenu rada - naročito se ističe.

Magazin Tabloid je objavljivao prosečne ocene većeg broja sudija i tužilaca. U ovom broju prenosimo tekst koji smo objavili 2013. godine, o tadašnjim sudijama Privrednog suda u Beogradu, od kojih je danas većina u Privrednom apelacionom sudu.

Knjige uče, s knjigama se muče

Ovaj tekst objavljen je u Magazinu Tabloid broj 493 od 12. 9. 2013. godine (link https://www.magazin-tabloid.com/casopis/index.php?id=06&br=293&cl=210

Privredni sud u Beogradu dobio je za vršioca funkcije predsednika sudiju Zlatana Dimitrića iz Privrednog apelacionog suda. Gospodin Dimitrić je do kraja 2009. godine bio sudija Trgovinskog suda u Kraljevu.

Dimitrić jedva poznaje grad, vidno je uplašen, jer su pritisci i zahtevi onih koji su ga na ovu vruću stolicu doveli veliki, a zahtevi nezakoniti. On je u Kraljevu poznat kao homoseksualac, valjda ga je to i preporučilo da ga reforma pravosuđa dovede u Privredni apelacioni sud u Beogradu, a potom je rešenjem v.f. predsednika Privrednog apelacionog suda postavljen 31. decembra 2009. godine za v.f. predsednika Privrednog suda u Beogradu. Sudija Dimitrić je i portparol ovog suda, predsedava 9. većem koje odlučuje po prigovorima stranaka, a takođe je član 2. i 7. veća!

Dok je Snežana Malović bila ministarka, sudija Zlatan Dimitrić nije dizao glavu. Pokušavao je da se sakrije, jer ministarka nije bila oduševljena tolikim brojem pedera na ključnim mestima u pravosuđu. Postavljenjem golobradog Nikole Selakovića za ministra pravde, Zlatan Dimitrić je dobio na značaju. Pederi su povezani kao creva, i međusobno se ispomažu i štite. Sve kriminalne poslove koji idu preko ovog suda, danas osmišljava sudija Dimitrić, a preko predmeta koji se presuđuju u ovoj ''kući nepravde'', obrću se milioni evra. Za zamenike Zlatana Dimitrića postavljene su Natalija Pejić-Kordić i Lejla Bratić, koje su jedva završile pravni fakultet. To ih je i preporučilo za pozicije u sudstvu, sa kojih mogu da unište kompanije, da ih opelješe. Njima pomažu sudije, takođe loši studenti i ljudi. Evo njihovih biografija...

Nisu ni prosek, nego dno

Natalija Pejić-Kordić, rođena u Beogradu. Pravni fakultet u Beogradu završila 1989. godine sa prosečnom ocenom - 6,32. Pravosudni ispit položila 28. februara 1994. Imovno stanje prosečno. Stambeno pitanje ima rešeno, a za sudiju Trgovinskog suda je izabrana 24. decembra 1998. godine.

Lejla (Alije) Bratić, rođena u Loznici, pravni fakultet završila 18. novembra 1982. godine sa prosečnom ocenom - 6,38. Pravosudni ispit položila 1996. Bez nepokretne je imovine, nema svoj stan, a za sudiju Trgovinskog suda je izabrana 16. jula 2003. godine.

Vesna (Slobodana) Vulević, rođena 1. juna 1973. godine u Peći, Pravni fakultet završila u Beogradu, s prosečnom ocenom - 7,44. Pripravnički staž obavila u Trećem opštinskom sudu u Beogradu i kod privatnog poslodavca Slavoljuba Jakovljevića. Za sudiju Trgovinskog suda u Beogradu izabrana 11. januara 2001. godine. Kadar je SPS-a. Vlasnica je stana od 54 kvadrata. I njena rođena sestra je izabrana za sudiju.

Gordana Aranđelović, rođena u Vrnjačkoj Banji, Pravni fakultet u Beogradu završila 1981. godine sa prosečnom ocenom - 6,20. Pravosudni ispit položila 1984. godine. Radila kao gradski sudija za prekršaje u Beogradu. Za sudiju ovog suda izabrana 25. novembra 1998. godine. Nema rešeno stambeno pitanje.

Vesna Čelebdžić-Torbica, rođena u Šapcu. Pravni fakultet u Beogradu završila 1978. godine sa prosečnom ocenom - 6,86. Pravosudni ispit položila 1992. godine. Živi u roditeljskom stanu. Za sudiju je izabrana 12. jula 2000. godine.

Mila Đorđević, rođena u Lipljanu. Pravni fakultet u Beogradu završila 1988. godine sa prosečnom ocenom - 7,00. Pravosudni ispit položila 1990. Ima stan od 69 kvadrata u vlasništvu supruga, a za sudiju Trgovinskog suda izabrana 9. novembra 1999.

Dragan Dragović, rođen u Travniku, Pravni fakultet u Beogradu završio 1989. godine, posle deset godina studiranja, sa prosečnom ocenom - 6,50. Ima neodgovarajući stan od 40 kvm. Imenovan za sudiju Trgovinskog suda 10. jula 2003.

Mirjana Jovanović, rođena u Zemunu, Pravni fakultet završila 15. novembra 1988. godine, nakon petnaest godina studiranja, sa prosečnom ocenom - 6,13. Pravosudni ispit položila 1993. Imovinsko stanje dobro. Izabrana za sudiju Trgovinskog suda 20. novembra 1998.

Mira Kastratović, rođena u Beogradu, Pravni fakultet u Beogradu je završila 1978. sa prosečnom ocenom - 6,96. Pravosudni ispit položila 26. maja 1980. Živi u stanu čiji je vlasnik majka. Za sudiju Trgovinskog suda je izabrana 12. jula 1984.

Dragana Kovačević, rođena u Beogradu, Pravni fakultet u Beogradu završila 23. novembra 1981. sa prosečnom ocenom - 6,66. Imovno stanje dobro. Stambeno pitanje rešeno. Izabrana za sudiju Trgovinskog suda 12. jula 2000.

Milica Lakićević, rođena u Beogradu, Pravni fakultet u Beogradu završila 1986, posle trinaest godina studiranja, sa prosečnom ocenom - 6,75. Pravosudni ispit položila 30. juna 1988. Vlasnik je neodgovarajućeg stana. Za sudiju Trgovinskog suda izabrana 29. jula 1997.

Brankica Meandžija, rođena u selu Majske Poljane. Pravni fakultet u Beogradu završila 1984. sa prosečnom ocenom - 6,26. Pravosudni ispit položila 28. oktobra 1986. Slabog je imovinskog stanja i nerešenog stambenog pitanja. Izabrana je za sudiju Trgovinskog suda 1. avgusta 1994.

Aleksandra Popović, rođena u Beogradu. Pravni fakultet u Beogradu završila sa prosečnom ocenom - 6,80. Izabrana je za sudiju Trgovinskog suda 3. aprila 2006. Njena majka je bila sudija Vrhovnog suda Srbije, a sestra Ana je sudija Apelacionog suda u Beogradu.

Marija Elizabeta Štulić, rođena u Malmeu (Švedska). Pravni fakultet u Beogradu završila 1989. sa prosečnom ocenom - 6,93. Pravosudni ispit položila 1993. Stambeno je neobezbeđena. Za sudiju Trgovinskog suda je izabrana 14. novembra 1998.

Ljiljana Subotić, rođena u Prištini, Pravni fakultet u Beogradu završila 1982. godine. Prosečna ocena - 6,86. Pravosudni ispit je položila 1992. Živi kod roditelja u dvosobnom stanu. Za sudiju Trgovinskog suda je izabrana 12. jula 2000.

Glosa

Sudija Višeg suda u Beogradu Ana Trifunović Đuričković izrekla je 1. juna kaznu od 30 godina zatvora, optuženoj za ubistvo bake. Ova kzna ne postoji u Krivičnom zakoniku od 1. decembra 2019. godine, ali je srpski sudovi izriču, apalecaioni potvrđuju. Kazne zatvora od 30 i 40 godina ukinula je Vučićeva vlast, u uverenju da će na taj način zaštiti sebe, kada im se uskoro počne suditi.

1

Zašto je važno da sudije budu obrazovane

Nedavno je u javnosti aktuelizovana tema o nivou pravnog obrazovanja sudija. Prvo je KRIK objavio istraživanje na portalu „Prosudi ko sudi", u kome je, između ostalog, predstavio nivo obrazovanja sudija specijalnih odeljenja Višeg i Apelacionog suda u Beogradu, iz koga se vidi, blago govoreći, katastrofalna obrazovna slika.

Piše: prof. dr Aleksandar Fatić

Kada se prelista portal „Prosudi ko sudi" vidi se gomila nekakvih krševa, propaliteta, ponavljača, koji su studirali po 7, 8, 10 godina, i završavali sa prosecima 6, 7 i sličnim, a potom postajali sudije.

Čovek koji studira pravo, koje traje 4 godine bez diplomskog ispita i na kome se svake godine prima hiljade studenata, 7, 8 ili 10 godina i ima nizak prosek, ne može se smatrati visokoobrazovanim čovekom, niti mu se može poveriti da odlučuje o važnim društvenim pitanjima, a kamoli da sudi u specijalnom odeljenju jednog suda koji se bavi suzbijanjem organizovanog kriminala ili korupcije.

Neko ko nije naučio da uči kao student, ne može biti sudija, jer nije stekao intelektualne radne navike, i ne čita više ništa, pa čak ni predmete u kojima sudi. Takvi ljudi, koji su se provlačili na pravnom fakultetu, provlačiće se svuda u životu, tražiće lakši put, dodvoravaće se vlastima, sklapati prljave pogodbe, zagovarati kriminalne izmene ustava da bi iz vlast izabrala u vrhovni sud, odlučivaće o materiji o kojoj nisu ni formalno kvalifikovani da bi ispunili želje svojih političkih gospodara. Takvi ljudi nemaju dostojanstvo pristojnog građanina.

To su ljudi koji će, kao disciplinski tužioci u pravosuđu, zataškavati prostituciju i otvorene teške prekršaje drugih sudija, folirati i izbegavati da izvedu ozbiljne dokaze, nameštati zastarevanja postupaka kojima se utvrđuje odgovornost sudija određivanjem kratkih rokova zastare, psovati po kafanama advokate, družiti se sa ministrima pravde koji ne znaju ni da u zemlji u kojoj ministruju ne postoji smrtna kazna.

Kojekakve tetke, neznalice i poslušnici će tako napuniti sudstvo i pretvoriti ga u jednu razbojničku jazbinu koja se mora očistiti prvo šmrkom, a onda uvođenjem tribunalske faze kojom će njeni stanovnici biti prvo lustrirani, a onda krivično procesuirani kao saradnici režima.

Ali sve ovo nije ništa novo. Građani Srbije znaju da je sudstvo razbojnička jazbina u kojoj rade najgori od najgorih, i zato u istraživanjima javnog mnenja jasno pokazuju da sudstvo smatraju najgorim delom društva. Pazite, najgorim. Dakle, sektor koji bi trebalo da ispravlja moralna i pravna posrnuća drugih institucija za građane je moralno najgori i najkorumpiraniji deo društva. I to u redovima sudija ne izaziva stid, nego lobiraju da dobiju potpunu nesmenjivost, što im je ova vlast, na srebrnom poslužavniku, a uz saradnju Dragana Đilasa, koji je ćutao na nelegitimne izmene Ustava ove godine, i poslužila.

Neposredno nakon donošenja ustavnih izmena, Dragana Boljević, do tada sudija Apelacionog suda u Beogradu, i poglavica GONGO udruženja zvanog „Društvo sudija", koja je podržavala vlast u izmenama ustava, biva naprasno unapređena za sudiju Visokog kasacionog suda, u kome, između ostalog, odlučuje i o najosetljivijim porodičnim predmetima, iako uopšte ne poseduje sertifikat koji je i u nižim sudovim neophodan da bi se sudilo u porodičnom pravu.

Odmah po izboru, Dragana Boljević je zamukla. Više je nema nigde. Kao ni Dragana Đilasa. Kao ni Zagorke Dolovac.

Ustavni sud je takođe lobirao za izmene ustava. Ljudi koji tamo sude otvoreno su sarađivali sa političkim režimom, pisali iste te izmene ustava u saradnji sa ministarkom pravde koja ne zna da u Srbiji nema smrtne kazne, i time se hvalili po režimskim medijima.

Postavlja se pitanje kako davanje potpune nesmenjivosti grupi diletanata u pravosuđu, na način da sami sebe biraju i da javnost nema nikakvog uticaja na njihov izbor, može biti „civilizacijski napredak" kada u najrazvijenijim i najdemokratskijim zemljama građani ne samo da imaju uticaj na izbor sudija i tužilaca, nego ih direktno biraju na izborima, tako da sudska vlast bude legitimna grana vlasti, kao i parlamentarna i izvršna.

Samo u koruptivnom, kriminalizovanom pravosuđu neko može tražiti da troši novac građana, da vrši vlast kao nezavisna grana vlasti, a da nema apsolutno nikakav legitimitet, jer bira sam sebe. To je jedno nenormalno, infantilno shvatanje pravosuđa koje samo govori o katastrofi u obrazovanju nosilaca pravosudnih funkcija, i koje će morati da bude predmet detaljnog preispitivanja kada se reše aktuelna evropska previranja.

Usled katastrofalnog nivoa obrazovanja sudija, čast izuzecima, i još katastrofalnijeg slugeranjsko-službeničkog mentaliteta u odnosu na SNS, kome oni verno i slepo služe, u Srbiji je uspostavljen sudski fašizam: ideologija koja sudove upotrebljava za obračun sa političkim protivnicima režima, a koja je nešto najsramnije što u istoriji može karakterisati pravnu profesiju. Ono što se danas u srpskom pravosuđu dešava je direktna paralela Hitlerovog pravosuđa iz doba Trećeg Rajha, koja je u istoriji obeležila moderno civilizacijsko dno sudijskog života i postupanja.

Danas u Srbiji u sudovima sude prostitutke, osobe koje reklamiraju advokate na društvenim mrežama, pijačne dame u najvišim sudovima koje pojma nemaju ni šta je sud, a kamoli o materiji o kojoj odlučuju, nekakve pijanice i propalice po krivičnim referatima, ponavljači i dunđeri kojima ne bi trebalo biti mesta ni u opštinskoj administraciji. Naravno, čast izuzecima. Koji su marginalizovani.

Sudije i tužioci voze poršee, raspolažu ogromnim sumama na računima, i niko ih ne pita odakle im to, osim donekle, blago i stidljivo, novinarska mreža „Krik", i to samo ponekad.

Zbog svega navedenog neophodno je da se ovaj svet ispere iz sudova šrmkom pod velikim pritiskom, da se uvede standard obrazovanja sudija kao u ozbiljnim zemljama, dakle obrazovanje koje traje najmanje 7 godina, uz obavezu stalnog usavršavanja, pre polaganja pravosudnog ispita, da se preispita rad pravnih fakulteta, koji su generator pravne katastrofe u ovoj zemlji već decenijama, i da se započne sa formiranjem novog sudstva, koje bi, kao u vreme kraljevine, trebalo da se gradi na kadrovima koji su studirali negde drugde, u nekoj sadašnjoj „Pešti", ili „Beču".

(Autor je naučni savetnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu)

I o stoci više brinu

Poštovana i cenjena redakcijo ''Magazina Tabloid" veliki pozdrav od osuđenika Okružnog zatvora Novi Sad

Pošto ste objavili članak o opštem stanju u O.Z. Novi Sad u izdanju od 26.05.2022. god. sada ću vam ispričati moju ličnu muku i kako prolaze bolesni u našoj propaloj Srbiji sa Vučićem na čelu.

Ja sam Ignjatović Dragan iz Loznice. Na izdržavanju zatvorske kazne se nalazim od 10.05.2019. godine. Započeo sam izdržavanje u O.Z. Novi Sad i po prijemu u ustanovu predočio svoj zdravstveni problem, odnosno da bolujem od Celijakije - trajne nepodnošljivosti imunog sistema na gluten.

Tada nastaju problemi, jer mi zatvorski lekar traži da dostavim dokumentaciju kojom to mogu potvrditi, a do tada, ako hoću, može da mi prepiše Bensedin (toliko o njegovom doktoratu i medicini).

Pošto sam svu dokumentaciju dostavio 10. jula 2019-te me prebacuju u O.Z. Beograd, jer O.Z. Novi Sad nema mogućnosti da obezbedi ishranu, a upravnik O.Z. Beograd Zvonko Grulović potpisuje saglasnost da ima uslove i ako ne zna o čemu se radi.

Po premeštaju sam podneo molbu za prekid izvršenja kazne ili preinačenje da kaznu izdržavam u uslovima u kojim stanujem, jer sam jedinka od oko 11.500 osuđenika u Srbiji sa tom bolešću, jer mi i otac i sin boluju od iste bolesti. Tada direktor uprave za izvršenje krivičnih sankcija traži izveštaj od zdrastvene službe O.Z. Beograd i tada prvi put razgovaram sa Dr. Milenom Milanović, koja kaže da prvi put čuje o bolesti koju bolujem i da je teška budala taj ko je potpisao saglanost da imaju uslove.

Kada sam dobio rešenje kojim se moja molba odbija, u obrazloženju piše da mi je obezbeđena adekvatna ishrana, te da je neki dr. Goran Stevanović u dogovoru samnom sačinio jelovnik za moju ishranu. A tog doktora tek upoznajem tri meseca kasnije, odnosno 09.10.2019. god. gde on kaže da nije pisao nikakav izveštaj, niti jelovnik, a da je to u njegovo ime verovatno uradila načelnica Aleksandra i potvrđuje mi to pismeno i usmeno u prisustvu komandira Mitra.

Tada sam premešten u sobu u kojoj je smešten estradni menadžer i bivši gradonačelnik Zaječara Saša Mirković koji je bio osuđen na kaznu od jedne godine, zbog nekih pronevera (afera novogodišnjih paketića za decu). On je tada bio u štrajku glađu. Dok sam svakodnevno ležao sa stomačnim bolovima doktorke su samo njega obilazile od nas pet koliko nas je bilo u sobi. Najčešće su ga obilazile dr. Daliborka koja ga je molila da njenog muža muzičara ugura u estradne vode, a ona njemu napisati šta god hoće i dr. Sanja koju sam molio za pomoć a njen odgovor je bio da je njen IQ 155 i da je članica MENS-e na šta sam joj odgovorio da je moj IQ 167 i da me MENS-a ne zanima.

Jednoga dana mu je došao lično upravnik Z. Gavrilović i izdiktirao mu šta da napiše kako bi ga prebacili u SZB - Beograd i da će za 4 - 5 dana dobiti prekid kazne što je tako i bilo. J..... ga, pare su čudo.

Iz O.Z. Beograd sam 10.07.2020. vraćen u O.Z. Novi Sad i sve do tog dana se nadao da ću sresti časnog i čestitog lekara u zatvoru, ali ništa od toga.

Po povratku u O.Z. Novi Sad sam opet pisao molbu direktoru uprave i tada su dr. Mujović (lekar za sve) i dr. Dušan dali još neistinitiji izveštaj nego u O.Z. Beograd iako sam visok 186, a težak 58 kg (kost i koža). Pokušao sam više puta razgovarati sa načelnikom službe opštih poslova ali on mi se samo podsmevao i pričao nepovezano, jer čovek ne zna gde je levo, a ništa bolje nisam prošao ni sa dr. Milkov tadašnjim načelnikom zdravstvene službe.

Pisao sam zaštitnicima građana, Lekarskoj inspekciji, sudiji za izvršenje i doktorima. Više puta im dopisi nisu ni stizali jer se takva pošta često „zagubi", a i kada im stigne niko nije proveravao moje navode već je verovatno lažnim zatvorskim izveštajima. Jedini koji je pokazao volju i želju da mi bar koliko toliko izađe u susret je tadašnji nadzornik i najkorektniji čovek i najcenjeniji od strane osuđenika.

Proglašavan sam ludakom paranoidno poremećenom ličnošću od strane lekara opšte medicine dr. Mujovića i dr. Dušana, inače bivšim zavodskim lekarima. Svojevoljno su mi čak prepisali psihijatrijske terapije koje sam naravno odbijao ali sa velikim mukama, uz njihove razne pretnje.

Onda su me poslali u KPZ Sremska Mitrovica gde sam bio od 1-og do 26-og marta 2021. god. kada sam vraćen u O.Z. Novi Sad jer su tamošnji lekari obrazložili da nemaju adekvatne uslove za moj boravak, a isti takav odgovor su dobili i od SZB - Beograd i od gradske bolnice.

Krajem aprila i početkom maja 2021. god. sam radno angažovan u kuhinji kako bih mogao povesti više računa o ishrani (lakše preživeti). U proteklih godinu dana t.j. dok sam radio u kuhinji nagledao sam se svega kako se sprema hrana za osuđenike i šta se sve sprema (tužno, jadno i žalosno), kako se sanitarni inspektor najavljuje kada dolazi u kontrolu jednom mesečno da bi uzorci za njega koje kontroliše bili spremljeni jer kada bi došao iznenada i proverio pravo stanje bio bi haos.

Posle godinu dana sam dobio otkaz o čemu ste pisali u prethodnom broju. Po dobijenom otkazu sam otišao na razgovor kod zapovednika Zanačića, koji je zamenio legendarnog najboljeg nadzornika koji mi je rekao da ga boli „k---c" šta ću jesti, te da ako mi se ne sviđa to što dobijam da se snalazim i poručujem hranu od kuće da mi šalje porodica. A niko ne pita da li moja porodica ima i da li moja deca (maloletna) imaju šta da pojedu, i ako po ZIKS-u svakom osuđenom licu pripadaju tri obroka, shodno veri ili bolesti. Iskreno šta pogledati od čoveka koji promeni veru i ime zbog fotelje, ali i škola nadzornika koji je već dve godine u penziji i radi i dalje jer se fotelja ne daje tako lako zbog kombinacija sa raznim kriminalcima koji završe iza rešetaka.

Nedavno je u zgradi umro osuđenik kako se šuška overio od nekih droga ali sve je to verovatno zataškavano bez ičije odgovornosti. Meni se po nogama otvaraju rane - posledica nepravilne ishrane - kožna manifestacija „Celijakije"! - jer moj jedini lek je ishrana bez i jednog molekula glutena što u zatvorskim uslovima nije moguće (naučno dokazano). Godinu i više nisam imao kontrolne preglede lekara specijalista i ako to moja bolest iziskuje. Nadam se samo da ću preživeti preostalih par meseci i izaći živ na slobodu i svojoj deci. Morao sam izneti istinu pa makar me ubili ili možda premestili u Vranje ili ko zna gde kako mi je već pretio nadzornik sprovodničke službe jer kako kaže on ima jake veze i da mi je bolje da ćutim.

Osuđeno lice:

Ignjatović Dragan

podeli ovaj članak:

Natrag