Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Srbija nestaje pod čizmom američkih okupatora

Godine koje su pojeli američki ambasadori

Duša koja stvori zlo ne može više da stvara dobro, još davno je tvrdio Sofokle.Tri decenije nas je na spisak svojih neprijatelja stavila administracija iz Vašingtona. Razorili su nas, držali nas godinama pod sankcijama, bombardovali, oteli nam severnu pokrajinu, oteli rudnike, fabrike, nametnuli nam vlast koja nas je dovela do potpune propasti i nestanka sa lica zemlje. Sahranu Srbije treba da sprovede ambasador Kristofer Hil, čovek kome su ruke krvave do lakata, koji, nakon što nas uništi i sam može otići u grob. Možemo li se uspraviti, oterati iz života mafiju Aleksandra Vučića koja verno služi našim okupatorima, a nama otimajući i poslednji zalogaj iz usta

M. Brkić

Pokojni Aleksandar Tijanić napisao je 2. oktobra 2003. godine u nedeljniku NIN pismo tada odlazećem američkom ambasadoru Vilijemu Bilu Montgomeriju. Ono je nagovestilo da će ''oslobodioci'', uz čiju smo pomoć oborili režim Slobodana Miloševića, kojeg su oni takođe ustoličili, da nas ''oslobode'' od demokratije, od slobode, ljudskih prava, od imovine, od nade u budućnost, da će nas pretvoriti u roblje nad kojim će izaslanici američkih predsednika bičem da nas uteruju u tor, da služimo, bespogovorno, onima koje nam oni nametnu da sa nama i nad nama vladaju.

Posle Džingis Kana i turskih sultana, pljačka je postala glavna grana i američke ekonomije. Svaki rat su povele u ime ''ugroženosti nacionalnih interesa'', a završen je surovom pljačkom okupiranih naroda.

Tako je prošla i nesrećna Srbija.

Ima li nam spasa? Ako se ne pobunimo i ne zbacimo zlo koje su nam američki gospodari nametnuli i ne proteramo njihove ambasadore, niko od nas neće preživeti. Da li to vidimo svojim očima?

Nije samo Srbija pod američkom čizmom. Ceo Balkan stenje od nasilja koje su uspostavili, a koje je najbolje identifikovao Aleksandar Tijanić.

Početkom godine u Srbiju je stigao novi ambasador, najokrutniji među onima koji su nas gazili i disciplinovali. Njegova Ekselencija Kristofer Hil!

''Mene ne zanima istina, mene zanimaju rešenja'', moto je njegove politike koju sprovodi. Bar je iskren.

Hoćemo li preživeti njegovu politiku, koju on sprovodi preko zločinca kojeg je iznedrila CIA i spoljna politika Sjedinjenih Država?

Njegova poruka je jasna. ''Rusija nije prijatelj Srbije, Vučić je fleksibilan za Kosovo.''

Kada je došao u Beograd, raspojasao se. Ovaj grad mu je poznat, u njemu je često boravio, za vreme Miloševićeve politike, kao član pregovaračkog tima koji je vodio tadašnji izaslanik predsednika Bila Klintona, Ričard Holbruk. Pozvao je, osim Vučića i njegovih satrapa iz sadašnje Vlade i Dragana Đilasa, Vučićevog trojanskog konja.

Od Vučića je tražio sve ono što je on već pre nekoliko godina obećao Hilovim prethodnicima. Priznanje Kosova, ''raskid'' sa Rusijom, po svim pitanjima, stavljanje građana Srbije u ropski odnos prema interesima Sjedinjenih Država, gradnja puteva, aerodroma i baza koje treba da služe američkoj vojsci i biznismenima.

Srpski diktator, šizofreni Aleksandar Vučić meša kao stanična kurva, izbegavajući da formira novu Vladu Srbije, samo da izbegne uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji i zaplene njene imovine.

Dođe vreme, mora da se krene. Kristofer Hil traži od Vučića da se iz Beograda krene na Rusiju.

Evo kako to vidi, u našem interesu, gospodin Hil.

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu Kristofer Hil izjavio je da ne vidi mnogo dokaza da je Rusija „bilo kakav prijatelj" Srbiji.

„Rusija od Srbije traži da radi stvari koje su u interesu Rusije, a nisam siguran da je to zaista, iskreno rečeno, u interesu Srbije", rekao je Hil.

Na pitanje kako situacija sa ratom u Ukrajini utiče na dijalog Beograda i Prištine, kao i srpsku politiku uopšte, rekao je da je predsednik Rusije Vladimir Putin „odveo tu zemlju preko ivice, a mi ne znamo kad će se Rusija vratiti"!

„I zato se iznenadim kad vidim da neki ljudi misle kako je Rusija i dalje legitiman akter na političkoj sceni, što ona nije. I mislim da je to užasna situacija i možda još jedna velika tragedija, pored onoga što vidimo u Ukrajini", rekao je on.

On ne pominje građane Srbije. Njemu su oni odvratni. oni su ''neki koji misle...'' A tih koji svako veče gledaju Happy televiziju, je dve trećine onih koji žive u Srbiji, okupiranoj od Vučićeve mafije i gospodina Hila.

„Ne razumem šta je Vulin pokušao da postigne", misleći na nedavnu posetu ministra unutrašnjih poslova Srbije Moskvi.

Upitan da prokomentariše posetu ministra Aleksandra Vulina Moskvi, Hil je rekao da on to ne razume i da je to prilično zbunjujuće. (Gde ministar srpske policije da ide u Moskvu, a da to gospodin Hil nije odobrio)

„Ja ne razumem šta je on tamo pokušavao da postigne. A, iskreno, možda ni on ne razume", kazao je ambasador Hil.

Govoreći o poziciji Srbije u vezi sankcija Rusiji, rekao je da je stav njegove vlade da Srbija treba da se „pridruži bremenu koje dele i mnoge druge članice EU". (osim SAD-a)!

„Voleo bih da Srbija to uradi, ali razumem da to za mnoge Srbe sad nije problem, jer oni bi želeli da vide da je Evropska unija zaista ozbiljna u pogledu vašeg prijema", kazao je.

Hil je naveo da razume frustraciju, ali da smatra da Srbija treba da razume gde želi da bude za nekoliko godina, kao i da treba da shvati ko su joj prijatelji, a za koga se to ne bi moglo reći.

Upitan o sastanku koji je imao sa Vučićem i situaciji na Kosovu, ponovio je da je srpska strana „napravila veliku stvar što je došla u Brisel spremna da pregovara i što je uradila svoj domaći zadatak, a to je uvek najvažnije za sve pregovore".

„Mislim da je srpska strana pokušala da bude fleksibilna, da pronađe rešenja, a ovaj jutrošnji razgovor (sa Vučićem) to mi je i potvrdio", rekao je Hil.

Deset godina, pod zaštitom pod punom ratnom opremom drmatora iz Stejt Departmenta, Srbijom vlada šizofreni Aleksandar Vučić. On je nastavio da završi započetu politiku Stejt Departmnena da Srbija nestane sa zemljopisne karte.

Treba da se podsetimo.

Nakon odlaska sa mesta ambasadora Vilijema Bila Montgomerija, koji se razumeo u politiku, a koji je imao svoje viđenje poretka u Srbiji, na to mesto postavljen je izvesni Majkl Polt. Karijerni diplomata, koji je poveo Srbiju u ''reforme''. Počeo je sa sudstvom, a od donacije je uzeo za sebe 100 hiljada dolara.

Opisaćemo, hronološki, učinak svakog ambasadora, pojedinačno, koji su doveli Srbiju do nestanka.

Koji je zadatak, odnosno koje rešenje zanima gospodina Hila?

Nakon okupacije Kosmeta, potpisivanjem ''Kumanovskog sporazuma'' i rezolucije Ujedinjenih nacija 1244 tadašnja američka elita je krenula besomučnu pljačku pokrajine. Tadašnja državna sekretarka Medlin Olbrajt pala je u zagrljaj Hašimu Tačiju! Pre toga nju je u Vašingtonu ''tešio'' Muhamed Šaćirbej (ambasador Bosne i Hercegovine). Sudbine Šaćirbreja i Tačija poznate su. Šaćirbej je osuđen pred američkim sudom zbog pronevre novca ambasade, Tači je u Hagu, pod optužbom za ratne zločine. Nije bolje prošla ni Biljana Plavšić, ratna predsednica Republike Srpske, provela je 8 godina u zatvoru, a Olbrajtova joj je obećavala kule i gradove. Kada se okrenula devojčicama, mnoge od njih su platile glavom što su legle u krevet ove zle žene.

General Vesli Klark, glavnokomandujući NATO snaga koje su bombardovale besomučno Srbiju, te gospođa Olbrajt i društvo koje je izdejstvovalo napad na Srbiju, odmah su postali vlasnici Pošte i Telekoma u Prištini, EPS-a, rudnika, Trepče, banaka... Srbija je nastavila da otplaćuje kredite, uzete za podizanje ovih javnih preduzeća, a oktroisana vlast u Prištini je sve to ustupila, uz simboličnu naknadu ''svojim gvozdenim prijateljima''.

U Prištinu je odmah otišao i Bo Bajden, sin tadašnjeg senatora, a potom potpredsednika Sjedinjenih Država Džozefa Bajdena. ''Bio je opčinjen Kosovom"'. Tako je državni tužilac Delavera, kome su podvođene mlade Albanke i punjen svežnjevima novčanica zarađenim prodajom belog praha, dobio na poklon od ''radnih ljudi i građana Kosova'' tešku bolest - kancer, od kojeg je i umro.

Klintonovi su se klonili primanja poklona i keša. Bil se protivio bombardovanju Srbije, ali ga je naterao tadašnji britanski premijer Toni Bler, što on i priznaje u svojim memoarima.

Ni Bušovi, kao predsednici, nisu uzimali novac. Bušu mlađem podignut je spomenik, dobio je ulicu, isto kao Klinton. Albanski političari su veće ulizice od kolega iz Srbije.

''Milosrdni anđeli'' su zgazili Kosovo. Napali su im objekte časti, porodicu, koju su razorili. Desetine mladih Albanki su se odale prostituciji, narkomaniji, trgovina drogom je postala jedina privredna grana. Tim parama podizani su moteli, benzinske pumpe, bakalnice... Nijedna fabrika.

Zdravstvo na Kosmetu, praktično, ne postoji. Albanci su srećni ako mogu da dođu na pregled kod lekara u Vranju, u Nišu, Beogradu, Kragujevcu, ili Novom Sadu. Srećom, srpski lekari, uključujući i doktore sa VMA, korektno se odnose prema bolesnim Albancima.

Na Kosmetu nema života! Odbegli Albanci više ne šalju novac sunarodnicima, braći, očevima... većina želi da prekine svaki kontakt sa Kosmetom!

Zašto je Kosmet još toliko važan za američku elitu, na čelu sa predsednikom Bajdenom.

tome najbolje govori vest od pre dve nedelje.

''Agencija „Milenijum čelendž korporejšn", na čijem čelu je Alis Olbrajt, investiraće novac u energetsku stabilnost na Kosovu, a dil su sklopili Kurti i Osmanijeva tokom posete SAD.''- glasila je poruka iz Vašingtona.

Alis Olbrajt, ćerka pokojne državne sekretarke SAD Madlen Olbrajt, koja se godinama zdušno zalagala za nezavisno Kosovo, nastavila je majčinim stopama - objavila je da ulaže stotine miliona u lažnu državu! Ona je na čelu nezavisne agencije SAD „Milenijum čelendž korporejšn", koja će na Kosovu investirati 236,7 miliona evra za energetsku stabilnost. Ovaj dil sa Alis Olbrajt sklopili su takozvani premijer i predsednica lažne države Aljbin Kurti i Vjosa Osmani tokom posete Vašingtonu.

Inače, osim Alis Olbrajt, u bordu direktora ove kompanije je i američki državni sekretar Entoni Blinken, sa kojim je, nakon potpisivanja ugovora, dvoje predstavnika lažne države Kosovo imalo sastanak. Nakon potpisivanja ugovora o energetskoj stabilnosti Osmanijeva je na Tviteru napisala:

Veoma me raduje to što će dodatno biti ojačano gvozdeno prijateljstvo SAD i Kosova. Radićemo ruku pod ruku, svaki dan zajedno sa SAD, sve dok se ne uverimo da je ojačana međunarodna pozicija Kosova i da idemo napred ka zasluženom mestu u evroatlantskoj zajednici. Naše partnerstvo ostaje i dalje.

Sporazum o energetskoj stabilnosti je u ime Kosova potpisala ministarka energetike Artane Rizvanoli, a u ime „Milenijum čelendž korporejšna" (MCC) izvršna direktorka te agencije Alis Olbrajt.

Programom je predviđeno da Kosovo dobije energetske rezerve preko baterija, kapaciteta od oko 347 megavat-časova, i biće u funkciji stabilizacije mrežnih frekvencija, kako je objasnila Rizvanolijeva.

Bilo je reči o dijalogu. Državni sekretar je još jednom ponovio da SAD žele da Kosovo igra konstruktivnu ulogu u normalizaciji odnosa sa Srbijom. To podrazumeva i ispunjavanje preuzetih obaveza - istakao je Spahiju.

„Milenijum čelendž korporejšn" (MCC) nezavisna je agencija vlade SAD koja finansira projekte zemalja u razvoju. Glavni fokus ove agencije su države u Africi, a na Balkanu su, osim Kosova, finansirali i projekte u Albaniji. Na čelu ove agencije nalazi se Alis Olbrajt, ćerka Madlen Olbrajt, nekadašnje državne sekretarke SAD, koja se tokom sukoba u vezi s Kosovom 1999. zalagala za NATO bombardovanje Srbije.

Stevica Deđanski iz Centra za razvoj međunarodne saradnje kaže da je Madlen Olbrajt, kao dokazani pokrovitelj albanskih terorista i pokušaja otcepljenja Kosova od Srbije, sve to radila iz ličnih interesa, a to se pokazalo posle bombardovanja naše zemlje i napuštanja južne srpske pokrajine.

I ona i general Vesli Klark i mnogi drugi su na Kosovu razvijali svoj biznis, kupovali kompanije, a sada to rade i preko svoje dece. Dokaz za to je i ovaj ugovor o energetskoj stabilnosti. Sa tim novcem ne može se osigurati energetska stabilnost, ali se mogu napuniti džepovi svih onih koji su bili mentori pokušaja otcepljenja Kosova od Srbije - ističe Deđanski, dodajući da su svi oni koji su se zdušno zalagali za nezavisnost Kosova debelo naplatili to svoje zalaganje, a sada to nastavljaju da rade preko svoje dece.

Mnogo bivših američkih zvaničnika se, nakon što je Srbija proterana iz svoje južne pokrajine, vratilo na Kosovo u želji da učestvuje u poslovima sa ugljem, telekomunikacijama, ili da budu lobisti za unosne vladine poslove koji se plaćaju iz budžeta. Naravno, unosnim poslovima nije odolela ni pokojna Madlen Olbrajt, koja je preko svoje kompanije „Olbrajt kapital menadžment" učestvovala u privatizaciji telekomunikacionog PTK, dok je ćerka firma „Olbrajt Stounbridž grup" imala deo akcija u konkurentskoj slovenačkoj telekomunikacionoj kompaniji IPKO.

Dakle, iz vladine agencije, iz budžeta Sjedinjenih Država, kćerka Medlin Olbrajt podeliće sa državnim sekretarom Entoni Blinkenom 236,7 miliona dolara! Njima će se na putu za Prištinu izgubiti trag, kao i milijarde dolara i evra pomoći koje su Kosmetu slale Evropska unija i mnoge zemlje, preko donatorskih konferencija.

Ministarka Zorana Mihajilović poklonila je 500 miliona frimi Vesli Klarka ya izgradnju moravskih koridora. Ova američka genralska svinja otela je najsiromašnijoj zemlji u Evropi pola milijarde!

Zašto je američki predsednik Džozef Bajden imenovao vremešnog diplomatu Kristofera Hila za ambasadora u Beogradu? Da li zbog potrebe da pokrije sve pljačke predstavnika Demokratske strane Sjedinjenih Država?

Iako je već šest godina u penziji, izvan diplomatske službe, gospodin Hil je prihvatio ponudu. Upućeni kažu da se dugo opirao, očekujući bolju ponudu, bolje mesto.

Treba podsetiti da je predsednik Bajden imenovao g. Hila oktobra prošle godine, ali je njegov izbor blokiran u Senatu i tek krajem marta je potvrđen predlog predsednika Bajdena, a samo zbog prinude, jer je sa izborom Hila na ''čekanju'' bio i ambasador upućen u Peking.

Obećanje dato predsedniku Bajdenu da će zavrnuti ruke i muda Vučićevom kartelu i da će mu pokloniti, kao na tacni, priznanje Kosmeta, izjalovila su se.

Početak vojne intervencije Ruske Federacije na Ukrajinu, pomrsio je planove predsednika Bajdena i Duboke države. Predsednik Bajden je bio spreman da napade Rusiju, svim snagama, godinama je spremana Ukrajina za tu operaciju, ali je odlučnost Rusije, koja je javno pokazala da raspolaže najmoćnijim oružjem na planeti i da lako može da razori Evropu i Ameriku, malo ''prikočila'' Hilove borbene aktivnosti.

Ispostavilo se da politika ucene i pretnjama okupacijom, nije uplašila mnoge zemlje. Tako je Amerika ostala bez saveznika na Bliskom istoku. Poslušnost i saradnju otkazala je Saudijska Arabija, Emirati, Egipat, a Iran, pa čak i Irak, okrenuli su se protiv moćne države. Kina, Indija, Pakistan, Iran i zemlje iz Zajednice nezavisnih država ušle su u savez sa Ruskom Federacijom, stvarajući vojne, ekonomske i finansijske saveze.

Na put propasti Bajdenova administracija povela je saveznike iz Evropske Unije.

Građani Sjedinjenih Država, koji, uglavnom, ne prate spoljnu politiku administracije izVašingtona, odjednom su, javno, izloženi vestima i saznanjima da se iz budžeta odlivaju stotine milijardi dolara, navodno kao pomoć Ukrajini, a koje završavaju na računima Demokratske stranke i ''biznismena'' duboke države. Istrage se povodom toga vode javno, preko medija, u Kongresu, u Senatu, preko partijskih istražnih komisija.

Protiv Duboke Države i administracije predsednika Bajdena ustale su najuticajnije ličnosti, poput Henri Kisindžera i politička elita. Bivši predsednik Donald Tramp postao je najpopularnija ličnost, a on otvoreno najavljuje raspad države, ne zato što želi, već sve na to ukazuje. Predsednika Bajdena napušta ministarka finansija Dženet Jelen, dugogodišnja direktorka Federalnih rezervi, a uz njega ostaje samo državni sekretar Blinken, utonuo u najtežu korupciju, ministar odbrane Lojd Ostin.

Sjedinjene Države su primorane da beže sa Balkana. Zato se i žuri Kristoferu Hilu da svom prijatelju Bajdenu saopšti lepu vest. Uterao je Srbima do balčaka.

No, svestan da otimanje Kosova i priznanje od šizofrenog Vučića može da razbesni Srbe i da dođe do sukoba, visoki funkcioner Stejt Departmenta Gabrijel Eskobar je požurio na Kosovo da ''stiša'' Aljbina Kurtija i njegov kartel.

Kurti i Osmanijeva jedva čekaju da im isteknu mandati. Kurti ide u Norvešku, kupio je stan od 400.000 evra, tamo ide sa ženom, Osmanijeva će pobeći sa Kosova, koliko je noge nose.

Gospodin Eskobar dobro poznaje ambasadora Hila, a i Beograd. Srbi mu pamte kada je naredio SAJ-u da razbije demonstracije ispred Skupštine, koje su pretile obaranjem Vučića s vlasti.

Eskobar je, kao službenik Obaveštajne službe Stejt Departmenta doprineo da se iz Beograda povuče ambasador Entoni Godfri, jedan od najkorumpiranijih, koje je Stejt Department imao.

S druge strane, Eskobar je bio zamenik ambasadora u Iraku i njegovi izveštaji su iz Bagdada doprineli da osim ambasadora Hila bude povučen još jedan ambasador, zbog korupcija i najtežeg kriminala.

Zlo koje je iza sebe ostavljao gospodin Hil, ne može se rečima opisati. Urednik Magazina Tabloid dobio je dobar deo tog ''materijala'' koji se priprema za objavljivanje.

Zašto su Sjedinjene Države odustale od čišćenja Balkana od korupcije elita, od privođenja pravdi narko kartela, trgovaca oružjem, peračima stotine milijardi dolara i evra, groznim ubicama poput Aleksandra Vučića. da li iz razloga što će stotine njihovih milijardi prebaciti na račun CIA i visokih funkcionera bajdenove administracije.

Da ne zamaramo čitaoce, navešćemo da je Obaveštajna zajednica Sjedinjenih Država identifikovala račune Aleksandra Vučića, na kojima u bankama u ovoj državi on ima prko 25 milijardi dolara, ogroman broj nekretnina, kompanija.

Prema izveštajima Eurostata, dobijenih od Poreske uprave Srbije, u našoj zemlji ima 26 milijardera i peko 550 milionera. A najsiromašnija smo zemlja u Evropi!

Statistika međunarodnih organizacija pokazuje da se u Srbiji živi kao u afričkim plemenima. Pravosuđe nam je gore nego u doba Turaka. Američka agencija USAID potrošila je 882 miliona dolara poreskih obveznika ove države, da nam ''reformiše sudstvo'', a pokazalo se da je ono potpuno privatizovano. Iz tih razloga je i ''reformator'' Džorž Soroš odlučio da ga više ne reformiše.

Zašto američka elita nije želela da u Srbiji pomogne stvaranjem institucionalne države, zar sa demokratskim vlastima ne bih sarađivala bolje?

Zbog takvog odnosa prema drugim narodima, danas su Amerikanci nepoželjni skoro u svakoj državi.

Duša koja stvori zlo ne može više da stvara dobro, još davno je tvrdio Sofokle.

Od zločinačke politike iz Vašingtona možemo se spasiti samo pobunom, ako zbacimo s vlasti bandu koju su oni ustoličili. Drugog puta nemamo. Onda ćemo sami odlučiti da li ćemo na istok, na zapad ili sever.

A.

Tako sam ih video

Moja želja za slobodom bila je jača od straha koji je vladao u društvu u kojem sam živeo. Tako sam u septembru 1996. godine, zbog pisanja o kriminalu Vučićevih mafijaša, bio izložen nasilju u Surčinu, kada me je u servisu Kotobanja, tuklo 16 mafijaša iz tzv Surčinskog klana. Jedva sam preživeo. Spasila me moja seljačka priroda i izdržljivost.

Kako sam preživeo Miloševićev režim?

Bog je tako hteo.

Moj prezimenjak, čestiti čovek i odličan novinar, poznavao je u to vreme gospodina Džordža Soroša, koga je uznemirla vest o mom stradanju. On je bio uvrene da je napadnut moj prezmenjak i zamolio predsednika Klintona da interveniše kod Miloševića da se napadači otkriju i kazne.

Tako sam postao značajna ličnost, mada prezren u svoj zemlji.

Nisam znao da u Beloj kući znaju za moju borbu.

Tadašnji otpravnik poslova Ambasade u Beogradu gospodin Ričard Majls uputio mi je pismo, u kojem mi pruža punu podršku. Režim je shvatio da moja smrt može da mu nanese veću štetu, nego da me ostave u životu.

Sticajem okolnosti, nakon ubistva Zorana Đinđića, uhapšen sam u zloglasnoj akciji ''Sablja'' uz najavu da sam bio medijski promoter surčinske bande. Te iste koja me je izložila linču.

Zbunjen tom odvratnom vešću tadašnji ambasador Vilijem Bil Montgomeri i tadašnja ambasadorka Izraela zatražili su od potpredsednika Vlade Srbije da me posete u zatvoru, ne verujući da sam pripadao toj bandi.

Nisu me posetili, mada su čekali dugo, jer su me ranim jutrom odveli u sud, pa mi je tek uveče, sudija ukinula pritvor, a istraga je povedena zbog ''osnovane sumnje da sam izvršio krivično delo uvrede''.

Gospodin Montgomeri je bio upućen u moj profesionalni rad i život.

Dolaskom ambadsadora Majkla Polta, doživeo sam veliku neprijatnost. Izvesni Lorens Gru je dobio zadatka da reformiše srpsko pravosuđe. Ambasador Polt se omastio sa 100.000 dolara, da podrži te aktivnosti.

Potpuno histeričan, Polt je zatražio od ministra unutrašnjih poslova Dragana Jočića da me uhapse. On je to odbio, pozivajući se na zakon.

Ipak, 5. avgusta te 2005. godine javni tužilac Srbije dao je odobrenje Okružnom javnom tužiocu Beograda da protiv mene pokrene krivični postupak zbog ''povrede ugleda strane države''.

Tužilac je tražio da budem kažnjen po zakonu i da mi se izrekne mera bezbednosti zabrane vršenja poziva novinara.

Javnost je bila u neverici kada sam objavio optužni predlog. Napisao sam e-mail poruku tadašnjoj državnoj sekretarki Kondolizi Rajs, na njen privatni e-mail. Brzo mi je odgovorila da ne može da veruje da se to desilo i da ambasador ima sa tim veze. Obećala je da će ispitati. Pet dana kasnije stigla je komisija iz Stejt Departmenta. Ambasador je bio iznenađen. "Ko je ova budala zbog koje ću odgovarati'' -pitao je Polt čoveka zaduženog za bezbednost u Ambasadi? Odgovorio mu je, da je to mogao ranije da sazna.

Ambasador Polt se pravdao da mu je Nadežda Gaće, predsednica udruženja novinara rekla da sam ja obična budala!

Mesec dana kasnije gospodin Polt je ''premešten na drugu dužnost''.

Moj slučaj na sudu je rešen na neobičan način. U Službenom glasniku je objavljena ''izmena zakona'', tako da je iz člana kojim se sankcioniše povreda strane države, izbačena reč ambasador. On nije više bio zaštitni objekat, mada narodna skupština Srbije o tome nije odlučivala. Potom je sudija Okružnog suda u Beogradu Bojan Mišić odbio optužbu.

Suprotno mojim snažnim simpatijama prema institucionalnom američkom društvu i slobodama, nisam tako mislio o njihovim ambasadorima.

Ambasador Kameron Manter je na sva usta pretio Srbiji, ako u roku od nekoliko meseci ne prizna Kosovo.

Serijom tekstova ''Američki trubaduri'' podsetio sam ambasadora Mantera na pristojnost. On se brzo povukao, zajedno sa bivšom suprugom Dragana Đilasa, Milicom Delević. Sada se smuca po evropskim državama.

Veliko iznenađenje kod mene izazvao je ambasador Kirbi. On je toliko bio snishodljiv prema Vučiću, da je to bilo za žaljenje.

Bio sam uveren da mu Vučić daje novac. Kada sam od njega zatražio da mi odgovori na pitanje da li prima od Vučića novčane poklone, odgovorio mi je, pismom, preko savetnika sa samo jednom rečju - NE.

Na sastanku samnom, ambasador Manter mi je rekao da ne može da shvati kako Srbi mogu da glasaju za ludaka poput Vučića. Odgovorio sam mu da je to zato što ga on previše hvali, pa ljudi misle da iza njega stoji Amerika.

Kada je odlazio iz Beograda, ambasador Kajl Skot je na ispraćaju rekao zaposlenima u Ambasadi - Vi Srbi imate Svetog Đorđa, treba samo da ubijete aždaju''

Entoni Godfri je bio zaista gnjida. Ološ. Došao je sa mesta zamenika ambasadora u Moskvi. Vučić mu je dao desetine miliona, kupio mu kuću za suprugu od koje se razveo pre odlaska iz Beograda, plaćao lečenje za njegovog hendikepiranog sina...

Onda je došao nemilosrdni Hil.

Treba da ga ispratimo, na ovaj ili onaj način.

A.2

Plaši se naroda

Dok ovaj broj šaljemo u štampariju u Podgorici, Vučić (subota, 27. avgust, 10 sati) saopštava podanicima da će Ana Brnabić biti opet premijerka. Na strarim granama. Saopštio je i da će biti otkazana Parada ponosa. Najavio je paklene dane pred nama, čeka nas teška jesen, ko preživi, preživi. On se dobro snalazi kada je atmosfera samrtna. Plaši se borbenog naroda. zato je i otkazao paradu, dan uoči litija, najavljenih za 28. avgust.

Kada ga je 2.000 građana opkolilo u zgradi Predsedništva, cvilio je. Trojanski konj Đilas ga je spasao, rekavši da su ga zvali iz Američke ambasade da odustane od ulaska u zgradu. Slagao je. Na prošlim litijama, na kojima je TV N1 videla nekoliko desetina građana, Vučić je nabrojao 4651 građanina u protestu. U strahu su velike oči. Naravno, bilo je na litijama u Beogradu nekoliko desetina hiljada ''šetača''.

Očigledno, raspamećenog tiranina nema ko da brani.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane