Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tragom vesti

Privreda u kolapsu, rastu samo inflacija, cene i strah od dolazeće zime

Srbija u paklu

Propast je već počela. Inflacija je u avgustu dostigla nivo od 12,8 odsto, a novi skok se očekuje u oktobru, usled poskupljenja struje. Predstavnici vlasti tvrde da neće biti restrikcije električne energije, ali ni grejanja. Nema mleka, a prazne se i rafovi s ostalom robom široke potrošnje. Iako je rod pšenice i kukuruza značajno manji od očekivanog, vlast dozvoljava izvoz u Albaniju. Poljoprivrednici prodaju ili kolju stoku, rad im se ne isplati jer država ne isplaćuje ni minimalne subvencije. Povećanje cena energenata zaustaviće mnoge industrijske pogone. Možda neće biti ni hleba, ali igara, sigurno, hoće. Aleksandar Vučić će ratne igre iskoristiti za zgrtanje ličnog profita, na štetu države i naroda.

Predrag Popović

Na naslovnoj strani NIN-a od 24. decembra 1993. godine objavljena je predikcija propasti koja danas preti Srbiji. Naslov „Srbija posle izbora" stavljen je preko fotografije na kojoj se vide očajni ljudi u redu pred prodavnicom, ispod banera s napisom „Čarobnjak iz Oza". Cena tog primerka NIN-a, zbog astronomske inflacije, nije mogla da bude izražena u dinarima, već je iznosila 4 boda. Ko je to zaboravio, uskoro će imati priliku da vidi reprizu, samo u mnogo većim razmerama, s težim posledicama. Sve je tu: čarobnjak, sirotinja i inflacija, a stiže i decembar.

U ono vreme, početkom devedesetih, propast Srbije je kreirana spolja. Sankcije su uvedene s namerom da se kazni Slobodan Milošević, a uništila je srednji sloj, pretvoren u puku sirotinju. Sada, propast države i naroda kreira Aleksandar Vučić, zli čarobnjak iz Čipuljića. Inflacija, rast cena i pad proizvodnje, nestašice i inflacija izazvane su odlukama političkog diletanta i eksperta za prevare, koji deset godina razara Srbiju.

Prvih osam godina vladavine Vučić je iskoristio za megalomanske projekte, potpu "Beograda na vodi" i nepotrebnih, a preskupih auto-puteva, kao i za rasprodaju javnih resursa, na čemu je zgrnuo imovinu na kojoj bi mu pozavideli Al Kapone, Pablo Eskobar i ostali njegovi uzori. Tek tada mu je sekira upala u med. Dva puta. Prvo s pandemijom korona virusa, na kojoj je očerupao šest milijardi evra iz državnog budžeta, a potom i s početkom rata u Ukrajini. Globalnu krizu Vučić već upotrebljava kao izgovor za dosadašnje prevare, ali i za novi pljačkaški pohod. To i ne krije.

- Računajte bukvalno na pakao! - rekao je Vučić.

U predizbornoj kampanji obećavao je mir i stabilnost, a već tada je znao da Srbiju čeka pakao. Znao je, jer pakao nije nastao usled rata u Ukrajini, nego usled Vučića. Tri meseca pre početka ruske vojne intervencije Srbija se suočila s posledicama vladavine naprednjačkog kartela. U decembru prošle godine, posle serije slučajnih i namernih havarija u EPS-u, raspao se energentski sistem.

Cena hrane je, prošle jeseni, skočila za 30 odsto. Sva roba, od goriva i đubriva do građevinskog materijala, poskupela je od 10 do 50 odsto. Inflacija je izazvala prvi talas nestašice, kad su radnje ostale bez ulja i šećera. Sve to nema veze s ratom u Ukrajini. Drugi, aktuelni, talas nestašice i poskupljenja, ima veze s ukrajinskim ratom samo utoliko što ga vlast koristi kao alibi za svoje slučajne greške i namerne prevare građana.

Sve što se sada dešava na tržištu i u privredi Srbije pripremano je godinama unazad. Krajem avgusta i početkom septembra u prodavnicama nije bilo mleka. Nije ga bilo u srpskim, ali jeste u austrijskim radnjama. Preko firmi svojih kumova, stranačkih tajkuna i poslovnih partnera, Vučić je omogućio izvoz mleka u Austriju. Da bi prikrio odgovornost, naredio je Vladi Srbije da uredbom ograniči cenu mleka. Maloprodajna cena dugotrajnog mleka je propisana na 128,99 dinara. Trgovačka marža je smanjena sa 12 na pet odsto. Istom uredbom, Vlada je zabranila izvoz svežeg mleka i određenih mlečnih proizvoda. Izvoz je dozvoljen samo u Severnu Makedoniju i Albaniju, odakle se prebacuje i na Kosovo. Na taj način, Vučić je rešio problem nedostatka mleka u tim zemljama, ne i u Srbiji. Ovde ga je napravio.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je u poslednjih deset godina ukupan broj goveda smanjen za 5,1 odsto, svinja za 6,5, koza za 6,7 i živine za 9,5 odsto. Samo prošle godine broj krava je smanjen za tri, svinja za 3,9, a koza za 3,9 odsto.

Vlast je u odlučujućoj meri uticala na uništenje stočnog fonda. Katastrofa je organizovana vrlo detaljno. Ista vlast, koja je tzv. stranim investitorima poklanjala po 140.000 evra za jedno radno mesto, poljoprivrednu proizvodnju je suvencionisala sa po 32 evra po hektaru. Ni dogovorene otkupne cene, iako su minimalne, vlast ne isplaćuje na vreme, a kamoli da ih usklađuje sa cenama đubriva i nafte. Đubrivo je, pred prošlogodišnju setvu, poskupelo za 300 odsto, a tek ove godine, pred izbore, vlast je podigla subvencije.

Pre deset godina cene mleka i nafte bile su izjednačene. Danas jedna litra nafte košta kao osam litara mleka. Kolut kanapa za baliranje stočne hrane prošle godine je koštao 1.200, a danas 2.000 dinara. Stočna hrana je poskupela za više od 250 odsto. Proizvođači procenjuju da realna cena litre mleka ne sme da bude manja od 120 dinara, a mlekare isplaćuju duplo manje.

Srpske mlekare su u vlasništvu Džordža Soroša i Vučićevih arapskih poslovnih ortaka. Sorošev investicioni fond "Mid Europa Partners" kupio je 2015. godine "Danube Foods Group", u čijem vlasništvu su se nalazile subotička mlekara, "Imlek", "Knez Miloš" i "Bambi". "Imlek" je iskoristio dominantan položaj u lancu proizvodnje mleka za ucenu proizvođača.

- Bahatim ponašanjem prema proizvođačima "Imlek" je uništio mlekarstvo u Srbiji. Ta mlekara je glavni krivac za nestašicu mleka i nadam se da će propasti do kraja godine, jer sada nema mleka ni za četvrtinu kapaciteta - rekao je Josip Mačković, vlasnik farme krava u subotičkom selu Ljutovo.

Isti stav ima i Dejan Trajković, vlasnik farme iz pančevačkog sela Skorenovac, koji tvrdi da proizvođači više ne prodaju mleko "Imleku" zbog ucenjivačkog odnosa. Otkupna cena nije dovoljna ni za održanje proizvodnje mleka, a kamoli za investicije i zaradu. Zbog toga mnogi stočari najavljuju odustajanje od posla. Krave će prodati, a poneku i pokloniti zoološkim vrtovima, da deca, za neku godinu, mogu da vide kako je izgledala životinjska vrsta koja je istrebljena u Srbiji.

Osim Soroša, uništenju stočnog fonda doprineli su i Vučićevi partneri iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su u bescenje kupili Poljoprivredni kombinat "Beograd". Kad je preuzela vlasništvo nad PKB-om, arapska kompanija Al Dahra, ostavila je natpis "Najveći proizvođač mleka u Srbiji" na upravnoj zgradi. Od tada, u PKB-u je broj krava prepolovljen, sa 8.000 je pao na 4.000. Na društvenim mrežama su objavljeni snimci neuhranjenih krava, koje u ropcu leže u štalama, preslabe i da se osove na noge.

Da bi stvorio utisak da nešto preduzima kako bi zaštitio potrošače, Vučić ograničava cene mleka, hleba, ulja i ostalih osnovnih namirnica. Takve odluke stvaraju više štete nego koristi. Pošto ne smeju da prodaju hleb po realnoj ceni, pekari ga ne prozivode u dovoljnim količinama. Proizvođači mleka na isti način se štite od gubitaka. Naprosto, ne isplati se ulagati u proizvodnju robe, kojoj vlast, mimo svih zakona, ograničava cenu pod izgovorom očuvanja socijalnog mira.

Stanje na tržištvu vlast pokušava da kontroliše zabranom izvoza, čime se nanosi dodatna šteta proizvođačima. Umesto da sada, kad su u celom svetu skočile cene pšenice, mleka, drveta i ostale robe, proizvođači iskoriste priliku za zaradu, vlast im to ne dopušta. Usled zabrane izvoza, prinuđeni su da budzašto svoje proizvode prodaju domaćim nakupcima. No, i odluke o zabrani izvoza su selektivne. Vlast dozvoljava i podstiče izvoz u Severnu Makedoniju i Albaniju, gde se roba prepakuje i, po znatno višim cenama, prodaje širom Evrope.

Prevarna strategija je nedavno institucionalizovana kroz tzv. Sporazum o mehanizmima prehrabrene sigurnosti na Zapadnom Balkanu. Sporazum su, pre nekoliko dana, na Samitu Otvorenog Balkana u Beogradu, potpisali ministri poljoprivrede Srbije, Makedonije i Albanije Branislav Nedimović, Ljupčo Nikolovski i Frida Krifka.

Sporazumom su definisani načini na koje će se sprečavati nedostatak osnovnih poljoprivrednih proizvoda na tažištima tri države iz projekta Otvoreni Balkan. Aleksandar Soroš, sin Džordža Soroša, izrazio je zadovoljstvo što je "ponovo potvrđena solidarnost, kao definišući princip inicijative Otvoreni Balkan". Aleksandar Soroš je prisustvovao Samitu Otvorenog Balkana u Beogradu, a imao je priliku da se, posle Sajma vina, druži s Edijem Ramom, Dimitrom Kovačevskim i Dritanom Abazovićem, na večeri koju je priredio Aleksandar Vučić.

Sporazumom je utvrđeno da se ukidaju sva kvantitativna ograničenja na uvoz osnovnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Na listi se nalaze kukuruz, pšenica, brašno, mlečni proizvodi, šećer, suncokretovo ulje, testenine, sveže i zamrznuto voće i meso. Dakle, Srbija je omogućila izvoz svih roba, kojih u srpskim prodavnicama nema ili im cena svakodnevno raste. Vlast izvozi hranu u Albaniju, a građanima Srbije nudi ponižavajuća objašnjenja uzroka nestašice i poskupljenja.

- Neki tajkun je kupio 26.000 tona šećera, zato je došlo do trenutne nestašice, ali to ćemo rešiti uskoro. U celoj Evropi opustošeni su rafovi, dok je u našoj zemlji tržište osnovnim namerinicima stabilizovano. Rafovi su nam puni i imamo i dalje ogromne rezerve. Ljudi kažu da ne damo seljacima da zarade. Hajde, nemojte da obmanjujete narod, seljaci su svoje žito prodali u julu, dali su ga mlinarima i trgovcima. Sada se bune samo trgovci. Daćemo i njima, i Aleksandru Kostiću i Miroslavu Miškoviću. Neće biti ni nestašice mleka, Srbija je kupila ukupno 2.000 tona mleka u prahu iz Kine - rekao je Vučić.

Ipak, čak ni on ne može da smisli gluplje objašnjenje od Jorgovanke Tabaković. Guvernerka Narodne banke Srbije, na avgustovskom predstavljanju Izveštaja o inflaciji, otkrila je da su venačanja kriva za skok cene krompira.

- U pandemiji je smanjena potrošnja te vrste namernici. Imamo da je krompir poskupeo 152 odsto. Kada je prošla pandemija ljudi su počeli da organizuju svadbe i slavlja i povećana je potrošnja i to je, pored suše i drugih faktora, dovelo do rasta cene - rekla je Tabaković, ne trepnuvši od stida.

Branislav Nedimović, ministar poljoprivrede, vickasto je zaključio da je cena nekih vrsta pirinča skočila do 900 dinara po kilogramu zato što su "zrna sitna i klizava, nije ih lako sakupiti u kesicu". Nedimovićev pokušaj da ispadne duhovit nema veze s karakterističnim sremačkim humorom, nego sa naprednjačkim džiberskim stilom odnosa prema građanima.

Bez šale, ali podjednako besmislena objašnjenja nude i predstavnici Privredne komore Srbije. Nenad Budimović, sekretar Udruženja za stočarstvo PKS-a, tvrdi da nema nestašice, jer, osim mleka, u radnjama ima dovoljno svih drugih proizvoda mlekarske industrije.

- Pasterizovanog i dugotrajnog mleka ima manje verovatno zbog smanjene proizvodnje, a ona je posledica duže izrazite suše i nepovoljnih vremenskih uslova zbog kojih je pao kvalitet kabaste hrane za goveda. Tome treba dodati i efekat potrošnje, jer je ona porasla onog momenta kada su se pojavili prvi znaci smanjenja isporuka, a to se desilo i sa šećerom i drugim proizvodima, pa se vrlo brzo vratilo u normalu. Tačno je da je stočni fond smanjen za oko 55.000 krava, odnosno da se dnevno proizvodi 700.000 litara mleka manje, ali to je unazad nekoliko godina, nije novi momenat - kaže Budimović.

Svi predstavnici vlasti, od Vučića do poslednjeg prevaranta u naprednjačkoj nomenklaturi, svi ponavljaju besmislene laži o tome kako građani Srbije imaju najjeftiniju struju u Evropi. Zvanično prikazana cena po kilovat času jeste niska, ali samo na mesečnim računima. Da bi se konstatovala prava i puna cena u nju treba uračunati sve izdatke iz budžeta. Zbog propasti Elektroprivrede Srbije, za koju je isključivi krivac vlast Aleksandra Vučića, država je pretrpela direktnu štetu od 1,5 milijarde evra. Šteta neprestano raste, pošto Srbija u letnjem periodu svakog dana uvozi struju, koju plaća oko 2,5 miliona evra.

Preko zime, taj račun će se utrostručiti. Prema procenama Ministarstva energetike, EPS do polovine 2025. godine neće moći da proizvodnju električne energije digne na nivo koji je dovoljan da pokrije potrebe Srbije. Gubitak, koji su napravili Vučić i njegovi kadrovi, plaćaju građani. Sve te milijarde evra idu iz džepa građana. Struja se plaća iz državnog budžeta, a ne iz kasice-prasice kraljice majke Angeline. Kad se to uračuna u cenu, izgleda da Srbi plaćaju najskuplju struju na svetu.

Umesto da rešava probleme s nedostatkom struje, Aleksandar Vučić obećava stabilnost. Vučić ističe da većina evropskih država neće moći da podnese energetsku krizu. U Nemačkoj je ograničena potrošnja stuje u javnom sektoru i u privatnim domaćinstvima. U Austriji će biti zaustavljena kompletna industrijska proizvodnja, jer nijedna fabrika neće moći da plaća preskupu struju i gas.

Čak su i na Kosovu već počela svakodnevna osmočasovna isključenja struje, a vlast u Srbiji ne namerava ni da pravi planove za restrikcije. Istovremeno, JKP Beogradske elektrane objavljuje 13 preporuka za smanjenje potrošnje struje, među kojima je i pomeranje početka i kraja grejne sezone. Rade Basta, direktor Beoelektrana, uputio je predlog gradskoj upravi Beograda da odloži početak grejne sezone, bez obzira na vremenske uslove koji budu u oktobru: "

U uslovima krize sa velikim potrošačima preispitati režim isporuke toplotne energije tako da bude prilagođen kriterijumu minimalne potrošnje energenata, a treba preispitati i uslove isporuke potrošnje tople vode domaćinstvima" . Neočekivano od njega, Basta pametno predlaže smanjenje potrošnje goriva za službene automobile i isključenje dekorativne i druge nefunkcionalne rasvete.

Koliko ozbiljno se Beograd priprema za probleme pokazuje podatak da postrojenja u Vinči neće proizvoditi struju i toplotnu energiju ove zime.

- Neshvatljivo je da Grad Beograd nije pustio u rad preskupo postrojenje u Vinči, u situaciji kada imamo nestašice i poskupljenja svih ostalih energenata. Postrojenje u Vinči ima instalisanu snagu od 30 megavata električne energije i 56 megavata toplotne energije, što bi omogućilo da se toplana "Konjarnik" skine sa prirodnog gasa, a proizvedena struja isporuči EPS-u. Ali, zbog kašnjenja s radovima, od toga nema ništa ove sezone, a kasni se i sa izgradnom kogenerativne elektrane na deponijski gas - istakao je Nikola Jovanović, direktor Centra za lokalnu samoupravu.

U nedostatku konkretnih mera, vlast preti i obećava. Ministarstvo rudarstva i energetike dalo je rok do 15. septembra da naprave planove za štednju električne energije. Svaki plan će biti analiziran i potvrđen ili odbačen, pod pretnjom finansijskih kazni. Na sličan način vlast se odnosi prema građanima. Iz Ministarstva prete da će granicu za crvenu zonu smanjiti sa sadašnjih 1.600 na 1.200 kilovat sati. Kako kažu, to bi demotivisalo velike potrošače da za male pare troše skuplje kilovate.

- Moramo da pokušamo da snizimo potrošnju, a stimulisaćemo i građane koji su ovog meseca potrošili manje električne energije nego prošli mesec - rekla je ministarka Zorana Mihalović za Radio-televiziju Srbije, najavljujući mogućnost da se građanima, u meri u kojoj uštede struju, dao popust od pet do deset odsto.

Uz ta, vlast predlaže i druga, još neefikasnija, rešenja kao što je ugradnja solarnih panela. S obzirom da zima samo što nije stigla, malo ko će se ogrejati na solarnu energiju. Tako će proći i domaćinstva koja su priključena na gradske toplane. Država je obezbedila zalihe mazuta za sto dana, što nije dovoljno za celu zimu, čak i kad ne bi bilo neplanirane potrošnje na druge sektore.

Problem nije rešen ni dizanjem cene struje. Naprotiv, to je stvorilo uslove za novi talas inflacije i poskupljenja, pa i kolaps privrede. Nova cena stuje za domaćinstva, počev od 1. septembra, bez poreza i taksi iznosiće 8.144 dinara po kilovat satu, što je za 6,5 odsto veća od dosadašnje. Veliki potrošači moraće da plaćaju 30 odsto veću cenu, koja iznosi 95 evra, a rezervno napajanje 123 evra po kilovat satu. Preduzeća sa EPS-om potpisuju ugovor na tri meseca, tako da očekuju da ih od januara čeka novo poskupljenje, pa da "jeftinija" struja bude 123 evra.

Privreda ne može da preživi takav udar. Pandemija korona virusa već je nanela veliku štetu usled otežanog snabdevanja, smanjenja tržišta i poskupljenja repromaterijala i sirovina. Dizanjem cene električne energije preneće se na potrošače kroz neizbežan skok maloprodajne cene. To će dodatno smanjiti potražnju i potrošnju, a potom i proizvodnju. Mnogi privrednici već najavljuju zatvaranje firmi jer, u ovakvim uslovima, ne mogu da očekuju ništa drugo osim gubitaka. Uz sve spoljne probleme, poput pandemije ili rata u Ukrajini, vlasnici preduzeća ukazuju da je vlast pogrešila kad je štetu, naročito u energetskom sektoru, prenela na privredu. U takavim okolnostima, pod prevelikim opterećenjima, mora doći do kolapsa privrede.

Za razliku od privrednika i potrošača, Aleksandar Vučić već profitira u uslovima krize. Zarađuje preko uvozničkog lobija, u čijem interesu je donosio odluke koje su doprinele uništenju industrijske i poljoprivredne proizvodnje.

Zarađuje i na uvozu električne energije, koji ide preko kompanija njegovih ortaka, među kojima je najistaknutiji Vuk Hamović. Zarađuje i na izvozu prehrambenih proizvoda u Albaniju. Zarađuje i na izvozu sirovina. Po Vučićevom naređenju, Vojska Srbije krči šume i priprema drvo za ogrev. Deo je namenjen srpskom tržištu, a veća količina izvozu u Albaniju i Makedoniju, pa odatle končanim kupcima u Evropi.

Posledice Vučićevih političkih i poslovnih avantura vide se u praznim rafovima, kao i u praznim novčanicima. Nije moguće ni pretpostaviti koliko će na zimu koštati hleb, mleko, ulje ili meso. Vlada ne može trajno održavati kontrolu tržišta uredbama kojima ograničava cene i izvoz robe. Taj balon će pući u nekom trenutku, a tada će doći do dramatičnog skoka cena. Ako u prodavnicama bude robe, makar osnovnih namirnica, one će biti nedostupne za većinu građana s prosečnim primanjima, a da se ne govori o penzionerima i ostalim socijalno ugroženim slojevima.

U takvim okolnostima ne može da se zaustavi aktuelni inflantorni talas. Bez obzira koliko Vlada Srbije i NBS frizirali podatke, računi u prodavnicama pokazuju da dinar nije pao za 12,8 odsto, nego za više od 40 odsto. I tu nije kraj. Ekonomski stručnjaci upozoravaju da će do kraja godine evro skočiti na 200 dinara, i to ako vlast preduzme sve mere za sprečavanje galopirajuće inflacije. Ukoliko izostanu prave mere, dinar će nastaviti da gubi vrednost. Nije za utehu, ali sve ide ka tome da svi građani Srbije uskoro postanu milijarderi, kao pre tridesetak godina. Vučić, njegovi kumovi i stranački tajkuni i kriminalci, ostaće konvertibilni, a građani dinarski milijarderi.

Inflacija, kolaps privrede, poskupljenje struje i hrane, nestašica osnovnih namirnica i svi ostali simptomi dolazeće katastrofe, sve to zajedno nije opasno kao Aleksandar Vučić. Uslovljen karakterom, nabujalom pohlepom i nelečenim mentalnim problemima, Vučić trasira put Srbije, kao što kaže, bukvalno u pakao. Doduše, Srbija se već deset godina nalazi u Vučićevom paklu. Poslednji je čas za promene, za ustanak i oslobođenje.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane