Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Ko će nahraniti izgladnelu Ukrajinu?

Puške umesto putera

Potpredsednica ukrajinske vlade Julija Sviridenko je izjavila da je Ukrajini do kraja godine potrebno još 14 milijardi dolara međunarodne pomoći. Zemlja je već dobila 12,7 milijardi dolara, ali to nije dovoljno i na jesen će početi pregovori sa MMF-om o novom kreditnom programu.

Piše: Maksim Stoletov

Prema ocenama kijevskih političara, državni dug Ukrajine posle dobijanja paketa američke „pomoći" od 3 milijarde dolara, porastao je na 105,39 milijardi, odnosno povećao se sa 49% na 68% BDP-a. Istovremeno, prema najoptimističnijim prognozama, ukrajinski BDP se 2022. smanjio za 30-35%. Pritom, sva spoljna zaduživanja, grantovi, donacije, zajmovi i druge vrste finansijske pomocii, pokrivaju najviše 7% troškova ukrajinskog budžeta u julu 2022. godine. Iz tog malog iznosa pomoći, samo 18% je u vidu grantova ili beskamatnih kredita, za sve ostalo Kijev će morati da plati.

Prema ukrajinskim izvorima, nacionalni budžet nalazi se u „crvenoj" zoni, na „dubini" od oko 5 milijardi evra mesečno. Drugim rečima, te milijarde evra koje je Kijev uspeo da dobije do početka avgusta, i čak 31 milijarda koju će dobiti do kraja tekuće godine - ta suma je manja nego što je potrebno, i to ne za pobedu i obnavljanje ekonomije, već jednostavno za svakodnevno funkcionisanje: isplatu plata u javnim službama i penzija (to je oko 1,45 milijardi dolara), održavanje gradske infrastrukture i stotinu drugih „dosadnih" stvari koje nikada ne dospevaju na prve stranice novina, a bez kojih je život savremenog čoveka nemoguć. Pre svega - nemoguće je bez hrane, a Ukrajini se umesto hrane praktično nude topovi.

Tako nemački kancelar Olaf Šolc izjavljuje da njegova zemlja isporučuje dovoljno oružja Ukrajini. Prema njegovim rečima, „Nemačka će pomagati Ukrajini onoliko koliko to bude potrebno", ali pritom ne bi trebalo da bude eskalacije konflikta. „I to je osnovni princip", istakao je kancelar. Lukavi her Šolc. Oružje upravo doprinosi eskalaciji rata.

Očigledno je da se u evropskoj istoriji opet realizuje državna parola „Puške umesto putera". Prvio put je ovaj slogan 1936. godine iskoristio glavni ideolog nemačkih nacista, Gebels.

On je svojevremeno rekao: „Ako bude potrebno, možemo se snaći i bez putera, ali nikada - bez puški." Parolu „Puške umesto putera", prihvatio je firerov zamenik u nacističkoj partiji Rudolf Hes i glavni komandant Luftvafe, rajshmaršal Herman Gering.

Kako se ova zamena završila, dobro je poznato - crvenom zastavom pobede na zgradi Rajhstaga 1945. i slomom Nemačke.

Danas je njeno mesto u Evropi nameravala da zauzme Ukrajina. Pritom, tamo postoji veliki deficit putera. Tačnije, ne putera, to je danas u Ukrajini proizvod koji nije dostupan svima, već glavnog ukrajinskog proizvoda - masti, koju među „patriotima" nazivaju nacionalnom drogom i čak čokoladom. Kako god ga zvali, stanovništvu toliko nedostaje masti da se ne tako davno snabdevalo - izdaja! - iz Rusije. Ali nijedna evropska zemlja nije dala Ukrajini čak ni „parče hleba", odnonsno nije dala čak ni najmanju pomoć u hrani. Podsetimo se, ukratko, predistorije ovog pitanja.

Daleke 1918. godine, vojska kajzerove Nemačke okupirala je Ukrajinu i počela železnicom da izvozi žito, stoku, povrće, korenasto povrće, ulje itd. Vojska nacističke Nemačke je 1941. ponovo okupirala Ukrajinu i ponovo počela železnicom da izvozi žito, stoku, povrće, korenasto povrće, ulje i drugu hranu. Godine 2022. pljačka zemlje je obnovljena u još većim razmerama. Istina, ovoga puta teritoriju Ukrajine niko nije okupirao, a za tim i nije bilo potrebe. Kijev se prodao Zapadu sa svim, kako se kaže, iznutricama: iz Ukrajine se sada ubrzanim tempom izvozi žito, povrće i druga hrana. Istovremeno, Britanija i EU su odlučile da ukinu uvozne dažbine na ukrajinsko žito, meso, med, konzervisano povrće itd. Ovaj stav je formulisan veoma nejasno, „u cilju podrške zemlji", ali realno motivi su da se iz Ukrajine izveze što više prehrambenih resursa.

Na ovu situaciju je čak obratio pažnju Međuresorni koordinacioni štab za humanitarno reagovanje, čija se izjava nalazi na sajtu Ministarstva odbrane Rusije. Tamo se posebno primećuje: „Povratnom rutom (iz Evrope) u zamenu za poljoprivredne proizvode u Ukrajinu se uvoze oružje i municija. Sve to se dešava u trenutku kada postoji velika nestašica hrane za tamošnje stanovnike..."

Nemačke vlasti obezbediće Ukrajini novi paket vojne pomoći od 500 miliona evra, prenosi agencija Blumberg pozivajući se na izvore u nemačkoj vladi (Militärische Unterstützungsleistungen für die Ukraine). Prema podacima agencije, u okviru tog paketa nemačke pomoći, uskoro će Ukrajini biti isporučena sredstva za borbu protiv dronova. Ranije je nemački kancelar Olaf Šolc, na samitu „Krimska platforma", izjavio da su se Berlin i njegovi partneri dogovorili o novom paketu vojne pomoći Ukrajini, koji uključuje savremene sisteme protivvazdušne borbe.

Mesec dana ranije, nemačka vlada je objavila zvaničan spisak naoružanja, vojne tehnike i vojne imovine koji su donirani kao vojna pomoć Ukrajini, kao i ono što je planirano da se pošalje. Iz tog spiska se vidi da je već isporučeno, na primer, 900 ručnih protivtenkovskih bacača granata Panzerfaust 3 i 3000 granata za njih, 14.900 protivtenkovskih mina i 500 protivvazdušnih raketa Stinger, 2700 prenosnih protivvazdušnih raketnih kompleksa Strela-2 (sovjetskih), 16 miliona komada municije za malokalibarsko oružje itd., sve do zavoja (500 kompleta) i porcija hrane (500 kompleta).

Generalno, sasvim dovoljno da se motorizovani pešadijski puk opremi prema stanju rata. Spisak naoružanja i opreme koji će biti donirani ukrajinskoj vojsci u najskorije vreme, nisu manji po obimu. Nemačka vlada je takođe objavila da ima nameru da preda Ukrajini 30 samohodnih protivavionskih sistema Gepard, sistem PVO IRIS-T i višestruke raketne sisteme MARS.

Ministarka spoljnih poslova Nemačke Analena Berbok je izjavila da sopstvene trupe nisu dovoljno opremljene, te da su zato ugrožene nemačke isporuke oružja Ukrajini. Pritom, ministarka ne veruje u uspeh mirovnih pregovora sa Rusijom i obećala je da će njena država učiniti sve što je moguće za pobedu Kijeva.

„S ukrajinske tačke gledišta, naravno, bolje je isporučiti juče, nego danas. Ipak, Nemačka takođe mora da razmišlja na srednji rok. Zbog problema sa oružjem u Nemačkoj, vojna industrija je morala da počne proizvodnju specijalno za Ukrajinu", objasnila je Berbok. Isporuke hrane Ukrajini, osim onih pomenutih 500 kompleta vojnih porcija, nisu planirane.

Ruski zvaničnici više puta su pozivali zapadne zemlje da prestanu sa slanjem oružja Kijevu. Ministar spoljnih poslofa RF Sergej Lavrov je izjavio da je, šaljući oružje u Ukrajinu, NATO stupio u proksi-rat (rat preko posrednika) s Rusijom. Ruski ministar spoljnih poslova je isticao da će zapadno oružje u Ukrajini biti legitimni cilj ruske vojske. Na tom fonu SAD i njeni NATO saveznici nastavljaju da pune Ukrajinu oružjem. Predsednik Džo Bajden potpisao je zakon o zajmu (lend liz), za vojnu pomoć Kijevu izdvajaju se desetine milijardi dolara. Moskva, sa svoje strane, više puta je izjavila da će isporuke zapadnog naoružanja samo produžiti sukob.

Na Zapadu se ne pominje da bi trebalo nahraniti i obući Ukrajince. Uostalom, šta će „topovskom mesu" hrana i odeća? Prema planovima Zapada, ono ima drugačiju namenu. U najboljem slučaju, njemu će milostivo dozvoliti da umre od gladi u svojoj zemlji...

Glavnu odgovornost za ono što se dešava imaju, naravno, Anglosaksonci. Pritom, za SAD i Veliku Britaniju odavno nema pitanja, njihovi ciljevi su jasni: naneti maksimalnu štetu Rusiji, ne računajući na gubitke Ukrajine (i sa njenim gubitkom kao rezulatatom) i prebaciti glavni teret ekonomske štete na Evropu.

Ali za same Evropljane ima pitanja. Osim pribaltičkih zemalja i Poljaka, naravno - onih koji sve stavljaju na poraz Rusije i iskoristiće svaki povod za raspirivanje strasti. Kao što je na primer poljski predsednik Duda, tokom nedavne posete Kijevu (gde je učestvovao na samitu „Krimska platforma"), obraćajući se Zelenskom, direktno izjavio: „Ja verujem, Vladimire, da ćete mi pokazati Krim."

Izgleda da u Varšavi zaista veruju u pad i propast Rusije, jer samo u tom slučaju ona može izgubiti poluostrvo. Ništa iznenađujuće. Cela poljska istorija prožeta je rusofobijom. I, generalno, mali su zahtevi od nje. Druga stvar su Nemačka i Francuska koje, u suštini, ne odgovaraju samo za sebe, već i za EU. Francuska je, uzgred, ne samo nuklearna država, već i stalni član Saveta bezbednosti UN. Ali među njima nema ideoloških razlika, kao što je bilo u vreme Višijevske Republike.

Čini se da Šolc, na primer, govori u množini - „mi" da „mi": „Nemačka čvrsto stoji na strani Ukrajine kojoj preti opasnost, danas i sve dotle dok je Ukrajini potrebna naša podrška... Zato smo u junu rekli da Ukrajina zauzima važno mesto u Evropi i upravo kao član EU... Evropa, ujedinjena slobodom i demokratijom, mnogo je jača od zaostalog ruskog imperijalizma. Zajedno ćemo oterati tamnu senku rata." A kako? Uništićemo Rusiju, šta li? Ne preterujete li, gospodo, opet?

A Makron je u svom nedavnom govoru pozvao Evropu da se spremi za teška vremena: „Moraćemo da se suočimo sa ekonomskim posledicama. Radi se o proizvodima i tehnologijama koje su nam uvek bile dostupne." Pre Ukrajine, imali bismo dovoljno hrane. A specijalna vojna operacija ne bi imala nikakve veze. Problemi sa proizvodima u Ukrajini su počeli mnogo pre. Još početkom januara iz kancelarije predsednika Zelenskog govorili su o uvođenju kartica za hranu po uzoru na SAD gde se bonovi za hranu (food stamps) daju siromašnima. O tome je u komentaru za BBC News Ukrajina govorio savetnik predsednika za ekonomska pitanja Oleg Ustenko. Prema njegovim prognozama, 2022. godina bića godina „ozbiljnih inflacionih izazova", uključujući rast cena hrane.

Treba reći da je povećanje cena hrane u Ukrajini već tada bilo povezano ne samo sa poskupljenjem gasa, već i sa odsustvom izvoznih ograničenja za ukrajinsku robu, među kojima je i ona koju je prošle godine uvozila RF. Bez obzira na rekordni rod prošle godine, ukrajinski pekari i mlinari su do zime praktično ostali bez žita za hranu - prodali su ga i izvezli.

U Nacionalnoj akademiji agrarnih nauka Ukrajine prognozirali su da će hleb 2022. poskupljivati svakog meseca. Ukrajinski eksperti su savetovali da se ne računa na dobar rod, jer poljoprivrednici ne mogu da priušte poskupljenje đubriva, a oni koji imaju plastenike, odbijaju da uzgajaju povrcie zbog skupog grejanja plastenika.

Realnost se pokazala mnogo gora od najgorih prognoza. Ukrajinska ekonomija pretvorila se u crnu rupu, koju je nemoguće zatvoriti bilo kakvih infuzijama strane pomoći. O tome se govori u izveštaju Instituta za svetsku ekonomiju Nacionalne akademije nauka Ukrajine.

Na pozadini diskusija koje se stalno vode na Zapadu, pre svega u Evropi, o tome da ceo svet treba da pomogne Ukrajini, kako vojnim, tako i finansijskim resursima, brojevi koje u izveštaju navode kijevski analitičar, obeshrabruju. Podaci koje su skupili pokazuju da razgovori o „globalnoj solidarnosti" sa ukrajinskim narodom u njegovom sukobu sa protivnikom, u svakom pogledu nadmoćnijim, više dođu kao psihoterapija.

U stvarnosti, svi napori međunarodnih sponzora (ponekad se čak govori o „Maršalovom planu za Ukrajinu") mogu samo da odlože neizbežni kolaps Ukrajine, da rastegnu agoniju, ali ne i da spreče smrt.

Iako to nigde nije zvanično priznato, glavnu pretnju državnosti Ukrajine ne predstavljaju ruski tenkovi i rakete, već ono što je još pre sto godina dobilo naziv „rat iscrpljivanja": kada se ishod sukoba ne rešava na bojnom polju, već u kabinetima finansijskih službi.

Ukrajinski ekonomisti smatraju da ako se postojeće tendencije ne promene u najskorije vreme (kada se potroše zlatno-devizne rezerve zemlje), napori ukrajinske vojske za povratak izgubljenih teritorija neće imati nikakvog značaja - armija neće braniti ništa osim mrtvih gradova koji su ostali bez svetla, vode i grejanja. Narod će ili pobeći preko „granica", ili će umreti. U takvoj situaciji nije ni do masti, hleba bi bilo dovoljno za sve. I danas brine pitanje: ko će onda nahraniti izgladnele Ukrajince? Evropa? Amerika? Ne računajte na to... Kao i uvek, očigledno, saosećajna Rusija.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane