Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (259)

Vesna Miljuš u vrhu pravosudne mafije

Srpski sudovi još donose presude „U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Ko je nova - stara ministarka pravde Maja Popović, službenica Bezbednosno informativne agencije. O tome piše Vladimir Molotok, jer se urednik Milan Glamočanin opet teže razboleo

Vladimir Molotok

Koliko je smrti ostalo iza Aleksandra Vučića? Koliko je majki zakukalo. Iako se nalazi pred samim gorkim krajem, Vučić i dalje preti. Hapšenjem, predajom izdajom, bekstvom...

U nedelju, 5. februara, na TV Pink je satima pričao najavljivao hapšenja. Tog dana je na naslovnoj strani najavljeno: Ekskluzivno Počinje velika akcija HAPSE KRUPNE ZVERKE padaju korumpirani funkcioneri i moćnici, Tekst je ilustrovan slikama Vučića i Gašića (trenutno je na funkciji ministra policije)! I bi - ništa.

Neupućeni čitalac može zaključiti da će konačno Vučić i Gašić u zatvor. Vučić je tadašnjeg ministra odbrane Gašića oslobodio svake odgovornosti za pad helikoptera, koji je od Novog Pazara do Beograda prevozio majku sa bebom. Zbog nemogućih uslova za vožnju, helikopter je pao u blizini Surčina, gde ga je čekao tadašnji ministar zdravlja Lončar. Poginulo je sedam putnika, Vučić je oslobodio i Gašića i Lončara i generale koji su, po nalogu ministara, podigli helikopter i naterali ga da poleti sa heliodroma sa VMA gde se jedva spustio, zahvaljujući isključivo umešnosti pilota.

Vučić je rekao - NISU KRIVI. Kriv je pilot Meho, koji je vozio pijan.

Kasnije je Gašić oslobođen zvanično preko Srpskog Telegrafa, tako što je okrivio tadašnjeg ministra Lončara za pad helikoptera! Srpski Telegraf je kao Vrhovni kasacioni sud.

Srpski diktator je, očigledno, dobio zadatak da nekog od svojih ptica grabljivica smesti u zatvor. Ali koga? On traži najslabije, koje će zastrašiti, zapretiti ubistvom u zatvoru?

Ukrajinski bandit Volodimir Zelenski, koji je u ratu nabrao 35 milijardi dolara i deset milijardi evra, primoran je od šefa CIA da skloni sa vlasti svoje ptice grabljivice. Prvo je pao zamenik ministra odbrane, a ministar je smenjen, pa je ubijen ministar unutrašnjih poslova sa svojim zamenicima, smenjena je direktora poreske uprave, kompletan pljačkaški tim Carine Ukrajine...

I upišani Vučić ima taj zadatak. Ali on bi samo da ubija, preti, zastrašuje.

Najbližim saradnicima je već priznao da je potpisao međunarodno priznanje Kosova, a da su mu garantovali bezbednost, da može da ode iz zemlje sa porodicom. Što pre.

Ipak, niko od njih ne veruje Vučiću. Nekoliko stotina sati njegovih dogovora sa zapadnom mafijom na vlasti potvrđuje koliko im je dao novca, koliko je njemu dozvoljeno da pokrade.

Da li će upišani diktator sa Balkana moći da uz pomoć odlazeće imperije, pljačka i ubija, da bi oni prkosili Ruskoj Federaciji, u korist Nemačke?Apelacioni sud u Nišu saopštio je 12. decembra 2021. godine da je pravosnažno osudio na četiri i po godine zatvora Dejana Stanojevića (37), vozača nekadašnjeg direktora „Koridora Srbije" Zorana Babića, zbog teškog dela protiv bezbednosti saobraćaja, koje je izvršio tako što je 31. januara 2019. godine službenim automobilom udario vozilo koje je stajalo na naplatnoj rampi Doljevac, kojom prilikom je poginula Stanika Gligorijević (52), dok je pet osoba teže i lakše povređeno.

Apelacioni sud je usvojio žalbu niškog Osnovnog javnog tužilaštva i Stanojeviću za osam meseci uvećao zatvorsku kaznu koja mu je izrečena prvostepenom presudom.

Osnovni sud u Nišu je u aprilu 2021. godine osudio Stanojevića na tri godine i 10 meseci zatvora, na šta su se žalili i OJT i Stanojevićev branilac, advokat Slavoljub Milošević.

Stanojeviću je takođe izrečena i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od četiri godine.

Da podsetimo, da je je Zoran Babić, velika uzdanica Vučića, optužen da je vozio automobil brzinom od 120 kilometara, da je na licu mesta, na naplatnoj rampi, usmrtio majku četvoro dece, kao i njenu decu.

Snimak sa naplatne rampe završio je kod Vučića, koji je isekao dva minuta koji su snimili sudar! ''Nije on vozio. Ja to garantujem" - zapretio je Vučić medijima koji su, takođe, imali taj snimak.

Zoran Babić je kupio latifundiju na Majamiju, velelepnu vilu sa bazenom.

Na optuženičku klupu je seo njegov vozač Dejan Stanojević. U januaru 2022. trebalo je da se javi na izdržavanje kazne u KPZ Zabela.

U pismu koje je stiglo Magazinu Tabloid, popisana je njegova imovina, stečena od dana ubistva pokojne Stanike Gligorijević. Davali su mu i kapom i šakom. Ne iz svog džepa.

U decembru prošle godine, srpski predsednik uputio je upravi zatvora akt kojim oslobađa Dejana Stanojevića od daljeg izdržavanja kazne! I on je istog dana, pušten iz zatvora. A na slobodi su ostali i Zoran Babić i Aleksandar Vučić.

Podsetimo, Drugi osnovni sud u Beogradu izdao je krajem maja 2022. godine naredbu policiji za dovođenje Dejana Stanojevića (38), vozača Koridora Srbije koji je osuđen na četiri i po godine robije zbog teške nesreće na naplatnoj rampi u Doljevcu, na izdržavanje zatvorske kazne u KPZ Požarevac.

Samo šest meseci kasnije, iako je imao najpovlašćeniji status u KPZ Zabela, gospodin Stanojević je odlukom predsednika Srbije pomilovan. (oslobođen je daljeg izdržavanja kazne. Oproštene su mu četiri godine zatvora! Nekoliko stotina teških bolesnika, umire u zatvoru, a da im srpski predsednik ne omogućava da poslednje dane života provedu na slobodi!

Setimo se samo afere ''Kantrimen'', kada je na Brankovom mostu usmrćen mladić Luka Jovanović. Tadašnji ministar policije Nebojša Stepanović je po nalogu Vučića, zataškao i ovaj slučaj. Za vozača je optužio izvesnog Marka Milćeva, mada vozilo nije bilo njegovo, raspisao za njim poternicu i izručen je Srbiji, a Treći osnovni sud u Beogradu kaznio ga je sa 4 godine i šest meseci zatvora. On je kaznu izdržao i gubi mu se svaki trag.

Prošle nedelje je Narodna skupština Srbije usvojila set zakona kojim se daje potpuna samostalnost tužilaštvima i sudijama. Njih će, ubuduće, birati oni sami sebe, bez ikakvog uvida javnosti u taj izbor i kontrolu njihovog rada. Mafija je tako postala potpuno samostalna u vršenju svoje zločinačke aktivnosti rasprodaje pravde.

Građani Srbije se, danas, nalaze u koncentracionom logoru. Napadnuti su od privatnih izvršitelja, od kojih, po sadašnjim zakonima, nema odbrane. Mogu da pljačkaju do mile volje siromašne građane, da im otimaju imovinu, plate, penzije, decu...

Sudije mogu da im otimaju kuće, stanove... Sve mogu. Nekažnjeno.

Dakle, živimo u koncentracionom logoru, otvorenog tipa, pred očima evropske javnosti, komesara, medija, diplomata...

Samo oružana pobuna može nas spasiti od nasilja sudija i tužilaca, koji rasprodaju pravdu.

1

Kum pleni, otima, niko mu ne staje na rep

Redakcija Magazina Tabloid je svakodnevno na udaru Vučićevog kuma Nikole Petrovića, uz orkestriranu pomoć sudija Višeg suda u Beogradu i Prvog osnovnog suda u Beogradu.

Do sada je Petrović, Vučićev dvostruki kum, podneo preko 180 tužbi protiv urednika Magazina Tabloid.

Da podsetimo, 6. maja 2019. godine, jake policijske snage obezbeđivale su otimanje imovine redakcije na Savskom trgu broj 9. Javni izvršitelj Jelena Aleksić ušla je u Privredno društvo Slobodna Štampa, koje je izdavač Magazina Tabloid. Zaplenili su nam personalne računare, bez prethodne najave. Stolove, stolice, kasu, privatne rokovnike, telefone. Prostor je ostao prazan.

Iz presude koju objavljujemo, vidi se da je drugo privredno društvo označeno kao dužnik. Nema veze, kada nasilje sprovodi mafija srpskog predsednika, sve je moguće.

Viši sud u Beogradu, sudija Vesna Miljuš, obavezala je novinara, odgovornog urednika i izdavača da Nikoli Petroviću, zbog povrede časti i ugleda, isplati iznos od 200 hiljada dinara, plus troškove postupka. Gospodin Petrović je u tom trenutku bio na funkciji direktora Elektro mreže Srbije.

Događaj, kada je na Đurđevdan te 2019. godine opustošena redakcija Magazina Tabloid, snimio je YouTube kanal, izazivajući šok kod građana, a pogotovu diplomatskog kora.

Sutradan su ambasadori Kvinte posetili Vučića i tražili objašnjenje. On se pravio lud.

Pet dana kasnije, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović pozvan je hitno u Vašington, sa delegacijom MUP-a. Primljen je na najvišem mogućem nivou, od direktora najvažnijih obaveštajnih službi.

Po povratku, još na aerodromu je smenjena državna sekretarka Dijana Hrkalović, koja je koordinirala ovom operacijom nasilne otimačine imovine redakcije.

Na dan otimanja, predata je sva zaplenjna imovina g. Petroviću, a stručnjaci MUP-a su izlistavali naše kompjutere, našu ličnu prepisku, dokumenta. Bila je to bolesna predstava i divljanje nasilnika.

Pljačka imovine Magazina Tabloid i nasilje prema odgovornom uredniku Milovanu Brkiću su svakodnevni.

Advokat gospodina Nikole Petrovića je Igor Isailović, koji je poslovni partner premijerke Ane Brnabić, njenog brata Igora i njegovih kompanija i ujaka, koji kontroliše promet lekova u Srbiji.

Gospodin Isailović je pod budnom prismotrom američkih službi, jer je prenosio imovinu biznismena koji su na crnoj listi SAD-a na firme gospodina Petrovića i njegove supruge.

Tako je početkom novembra javna izvršiteljka Sanja Spasić, a potom i Mirjana Dimitrijević, bez ikakvog pravnog osnova, skinula sa računa Slobodne Štampe, izdavača Magazina Tabloid, po 180 hiljada dinara, po nalogu Nikole Petrovića.

Podneli smo krivičnu prijavu Višem javnom tužilaštvu u Beogradu protiv izvršiteljki, jer su počinile krivično delo. Tužilaštvo još nije donelo odluku, a obavešteni smo da Prvi osnovni sud u Beogradu odugovlači da dostavljanjem predmeta.

Na rešenje o prinudnoj naplati, podneta je žalba Prvom osnovnom sudu u Beogradu, ali je nova predsednica Vesna Miljuš naložila sudijama da ''malo sačekaju''.

Prošle nedelje, Prvi osnovni sud u Beogradu, doneo je rešenje, potpis sudije nedostaje, kojim dozvoljava prinudnu naplatu zaplenom celokupne imovine Milovana Brkića, na adresi Savski trg broj 9.

Predmet izvršenja je presuda sudije Vesne Miljuš, koja je već izvršena zaplenom imovine. Ali, treba ispočetka. Gospodin Petrović voli da pleni, a sud mu to dozvoljava.

Priložili smo uz žalbu dokaze da je sud već izvršio prinudnu naplatu po toj presudi, ali je i tu žalbu sklonila gospođa Miljuš.

Ona je i dovedena na mesto predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu prošlog decembra, da i telom i delom štiti interese mafije srpskog predsednika.

Objavljujemo naslove tekstova iz novina, kojim se ova gospođa, opisuje kao vođa pravosudne mafije. Otela je kuću jednoj građanki, nesebično pljačka šta stigne.

Opisan je i njen izbor za predsednika suda.

Suprug gospođe Miljuš je bio radnik Državne bezbednosti (BIA), a ona se koristila njegovim podacima o klijentima iz predmeta, koje je mogla da ucenjuje i pljačka!

Na mesto predsednika postavljena je i klanom koji predvodi ministarka pravde Maja Popović. Njen suprug je Rastko Popović, zamenik predsednika Apelacionog suda u Beogradu. Majina kuma je Jasmina Vasović, predsednica Vrhovnog kasacionog suda i predsednica Visokog saveta sudstva, koji je i izabrao gospođu Miljuš da sa mesta predsednika izvršnog - Prvog osnovnog suda, rasprodaje pravdu.

Mafija se u srpskom pravosuđu potpuno pozicionirala. Mali broj njih čvrsto drži sve poluge sudske vlasti, te je ta sprega neraskidiva.

Saveznik gospodina Petrovića je srpski ministar policije Bratislav Gašić. Njemu je Nikola Petrović u kafani ponudio dva stana, koje ovaj nije odbio, da sa mesta direktora BIA otkrije ko dostavlja informacije Magazinu Tabloid o njegovim poslovima!

Gašićeva ljubavnica iz BIA je sadašnja ministarka pravde, pa je podrška Vučićevoj mafiji - apsolutna.

Kontaktirali smo diplomate koji su nadležni za informisanje u uticajnim ambasadama. Svi su postiđeni što srpskom diktatoru i njegovom zločinačkom kartelu još niko nije stao na rep.

Neki su odlučili da napišu zajedničku peticiju i pošalju u Brisel i Savet Evrope.

Ko je sudija Vesna Miljuš, opisaćemo u sledećem broju, jer u ovom objavljujemo šta su o njoj pisali drugi mediji.

Pozvali smo diplomate da prisustvuju ponovnoj zapleni imovine glavnog urednika Milovana Brkića, koja je već naplaćena.

Nekoliko snažnih ljudi ponudilo se da preuzmu obavezu da regulišu Petrovićeva potraživanja, na svoj način. Nastavljamo da na YouTube kanalima opisujemo zlodela srpske pravosudne mafije.

Vojvođanski lobi u pravosudnoj mafiji

Novosadska racija

Beogradskom advokatu, uhapšenom u Novom Sadu, određen kućni pritvor, protiv njega se vodi više postupaka zbog krivičnog dela uvrede, a po privatnim tužbama novosadskog advokata Vladimira Beljanskog

Osnovni sud u Novom Sadu, vodi više krivičnih postupaka po privatnim krivičnim tužbama advokata Vladimira Beljanskog. Na jednom od suđenja, nije se pojavio okrivljeni advokat Kokanović, jer mu na adresi nije uručena poziv. (Inače ima uredno prijavljenu kancelariju u Beogradu, uredno prijavljen stan, ali ga sud u tom predmetu ''nije mogao naći'', mada se odazivao na pozive u drugim predmetima'', pa je sudija raspisao poternicu za njim.

Reč je o krivičnom delu za koje se može izreći samo novčana kazna, i koje ne postoji ni u jednom krivičnom zakonu Evrope. Dva puta je veće Osnovnog suda u Novom Sadu odbilo predlog tužioca Vladimira Beljnskog da mu odredi pritvor, oba puta je sudija Višeg suda Tatjana Šunjka smatrala suprotno. Prvo je ukinula rešenje o odbijanju određivanja pritvora, a potom je preinačila rešenje i odredila pritvor, predsedavajući većem. Tako je advokat Kokanović i uhapšen u Novom Sadu, a vanpretresno veće Osnovnog suda je pod pritiskom pomenute Šunjke, izmenilo je delimično tu odluku uvažilo žalbu i odredilo mu kućni pritvor, uz elektronski nadzor! Pritvor može trajati, navodi se u rešenju suda, do 29. aprila ove godine! Do tri meseca, mada je sud dužan da sa naročitom hitnošću postupa u pritvorskim predmetima! Pomenuta sudija Tatjana Šunjka je nakon smrti svog muža Saše, često u društvu advokata Vladimira Beljanskog. Ona nije reizabrana u čuvenom reizboru demokratske stranke. Ne spada u korumpirane delioce pravde, ali eto... Kolega je kolega.

Kućni pritvor se uračunava u kaznu zatvora, ako se izrekne, ali u ovom slučaju advokatu preti, evetnualno, novčana kazna. Kako će se onda dvomesečni pritvor uračunati u kaznu.

Odavno je trebalo snimiti film ''Zločini na Sutjesci'', jer se u toj ulici nalazi zgrada sudova i tužilaštva u Novom Sadu. Žrtava ima na pretek.

Novosadski sud je odbacio optužnicu za ubistvo protiv izvesnog Tubića Žapca, poznatog kao opasnog kriminalca, bliskom režimu, koji odgovara za nanošenje teških povreda sa smrtnom posledicom. On je taj zločin počinio još pre šest godina, ali se sada ispostavilo da je nesposoban za suđenje!

Branilac Kokanovića, ugledni advokat Ivan Ninić ističe u žalbi da je presuda nerazumljiva, jer je okrivljeni advokat, ima klijente koji će trpeti nenadokandivu štetu, jer će se postupci morati odlagati, jer on neće moći da postupa, ali nažalost veće to nije želelo da ceni - rekao je Ninić.

Dodao je da za „krivično delo uvreda nije propisana kazna zatvora već novčana, pa je mera kućnog pritvora potpuno nesrazmerna".

Podsetimo, Čedomir Kokanović je uhapšen pre dva dana zbog rešenja Višeg suda u Novom Sadu, pred kojim se vodi više postupaka protiv njega.

Predsednik AKV navodi da Kokanović više godina preko društvenih mreža proganja, falsifikuje isprave, vređa i ponižava brojne kolege.

Dakle, ako je krivično delo učinjeno putem medija koji je registrovan u Kaliforniji, potrebna je saglasnost tužioca za pokretanjem postupka i određivanjem mesne nadležnosti suda.

Objavljujemo izreku podnete tužbe, koju bi Osnovni sud u Novom Sadu morao dobaciti, jer je podneta na latiničnom pismu, a sudu nije dostavio dokaz da je po nacionalnosti Hrvat, onda bi imao zakonsko i ustavno pravo da koristi latinično pismo i hrvatski jezik, ako se pozove na to pravo.

I advokat Slobodan Beljanski je bio miljenik režima. I njega je policija volela. Znaju to i oni koje su branili takvi kao što je on.

Ko je advokat Čedomir Kokanović?

Iako retko kada postupa u medijski vidljivijim slučajevima, malo je advokata u Beogradu koji ne znaju ko je Čedomir Kokanović.

Dugogodišnja borba protiv rukovodstva u advokatskoj komori učinila ga je poznatim u advokatskim krugovima.

Kako je javnost obavestio Kokanovićev zastupnik, advokat Ivan Ninić, on je uhapšen po poternici koju je raspisao Osnovni sud u Novom Sadu, a po privatnoj krivičnoj tužbi koju je protiv njega zbog krivičnog dela uvrede podneo predsednik Advokatske komore Vojvodine Vladimir Beljanski.

Kako je istakao Ninić, Kokanović je lišen slobode dok je bio na putu ka prostorijama Advokatske komore Vojvodine gde je trebalo da zastupa jednog kolegu u disciplinskom postupku. Ninić je dodao da Kokanović nije primio nijedan poziv suda koji je prethodio raspisivanju poternice.

Kokanovićevo ime se pročulo u advokatskim krugovima nakon što je Vrhovni kasacioni sud formalno dopunio, a suštinski preokrenuo, ranije zauzeti stav po kojem su banke nelegalno naplaćivale troškove obrade kredita.

Nakon što su u sudove masovno počele da pristižu tužbe građana protiv banaka, najviši sud u zemlji je izmenio svoj stav. Mlaka reakcija rukovodstva advokatskih komora iznedrila je neformalni pokret koji se zalagao za radikalne korake kako bi se ukinuo navedeni stav.

Bunt advokata se vremenom iskristalisao u pokret "Ni korak nazad" koji je organizovao niz protestnih okupljanja advokata. Iako nigde nije bilo zapisano, usmeno se tvrdilo da je jedan od lidera pokreta upravo Kokanović.

U nameri da dodatno radikalizuju proteste, pokret je krajem 2021. organizovao prikupljanje peticije kako bi advokatura stupila u obustavu rada. Dok je trajalo prikupljanje potpisa, Kokanović je iznenada bio pozvan na razgovor u policiju, pod navodno drugim izgovorom.

I iako peticija nije urodila plodom, do obustave je ipak došlo. Naime, kada se povukao predsednik Advokatske komore Beograda Jugoslav Tintor raspisani su izbori za rukovodstvo najveće regionalne komore.

Želeći da borbu prenese u institucije komore, Kokanović se kandidovao za poziciju predsednika AKB-a. I pored toga što nije uspeo da bude izabran, postalo je vidljivo da većina beogradskih advokata (barem onih koji se zanimaju za poslove komore) smatra da je potrebno skinuti rukavice u borbi za ukidanje stava VKS-a o bankarskim sporovima, ali i povlačenje tada aktuelnog Nacrta zakona o parničnom postupku.

Tako je krajem 2021. godine, većina na vanrednoj skupštini AKB-a izglasala obustavu rada na teritoriji glavnog grada. Obustava je, međutim, bila kratkog daha pošto ju je, donoseći privremenu meru, sud učinio pravno ništavom. Tužbu protiv odluke o obustavi podneo je beogradski advokat Slobodan Cvejić.

Šest meseci pre toga, nakon sednice na kojoj je Tintor podneo ostavku, mediji su izvestili da su se upravo Cvejić i Kokanović fizički obračunali.

Iz privatne krivične tužbe vidi se da je sloboda izražavanja u Srbiji utamničena.

Kada je o predsedniku Bušu Majkl Mur snimio film, u kojem ga je predstavljao kao svinju, američki predsednik je rekao da je to sloboda javne reči koja se ne može dovoditi u pitanje.

Gospodin Beljanski je, nažalost, predsednik Advokatske komore Vojvodine i očigledno mu nisu poznati stavovi Evropskog suda za ljudska prava, kojim dopuštaju oštre reči, pa i u vrede u polemikama od javnog značaja. A gospodin Kokanović se nije obraćao građaninu Beljanskom, već predsedniku komore, dakle kolegi.

2

Sudija i tužilja Vesna Miljuš hoće da mi otme kuću!

(5. maja 2022. NOVA RS)

Čija je moja kuća?

Sudija Vesna Miljuš kaže da je njena. Ja sam od oca nasledila kuću u Beogradu, a Vesna nameru da je otme!

Sanja Nešić je zaštićena stanarka u Držićevoj 17 u Beogradu. Ona i njen advokat Miodrag Jevtić, godinama vode bitku za kuću koju, kako kažu, malverzacijama od porodice Nešić koja živi 60 godina na istoj adresi, želi da im otme sudija Vesna Miljuš uz pomoć svojih kolega iz pravosuđa.

Oni pitaju, kako je moguće da Vesna Miljuš nasledi kuću koje nema u nasledstvu njenog oca? Da li je sukob interesa da se postupak vodi u sudu gde radi sudija i ujedno i tužilja Vesna Miljuš? Zašto sud ne usvaja žalbe za izuzeće sudova u Beogradu? Zašto sud nikada nije saslušao sve stranke u postupku? Zašto se ročišta zakazuju u roku od 20 dana, kada sudska praksa govori da je prosek 6 meseci? Zašto sud ne poštuje Ustav i Zakon? Nešićeva pita, hoće li Apelacioni sud vratiti sve na početak, ili će podleći pritisku i narodnoj izreci „Kadija te tuži, kadija ti sudi!"

Pera Luković o Vesni Miljuš:

UPIŠANI DELILAC NASILJA

Sudija Vesna Miljuš glavni je medijski dželat u beogradskom Višem sudu. Na tu dužnost postavljena je 2010. godine, u vreme zločinačke reforme pravosuđa kojom su rukovodile Nata Mesarović i Snežana Malović. Koliko je bila podobna Demokratskoj stranci, zahvaljujući kojoj je i izabrana, toliko je i danas uslužna prema Srpskoj naprednoj stranci.

Poslovično nezainteresovana za odredbe Zakona o parničnom postupku, istinu, pravdu, logiku i moral, u brojnim postupcima dokazala je spremnost da sudi na štetu tuženih novinara. Takve su i mnoge njene kolege, ali Miljuš se od njih razlikuje po neskrivenom sladostrašću s kojim se obračunava s nesrećnicima koji joj se nađu na klupi.

''...Ludi četvrtak, običan radni dan u pravosudnoj Srbijici, dočekao sam s mučninom u stomaku pri pomisli na novo ročište, po petoj tužbi za objavljenju fotografiju, ne toliko zbog tužbe koja je nedorečena i neutemeljena, koliko zbog činjenice da će o toj stvari odlučivati službenice Višeg suda u Timočkoj br. 15, nekadašnjeg ogranka Demokratske stranke koji je posvećeno i pasionirano sprovodio političke odluke 'centrale' na blatanjavom sudskom terenu, nikad pripremljenom za poštenu, takoreći, lepršavu igru...'' -zapisao je novinar Petar Luković u kolumni na poratlu E novine.

Petar Luković, glavni urednik portala E-novine, u nekoliko tekstova opisao je svoja neprijatna iskustva s tom doajenkom srpskog pravosuđa.

- Vesna Miljuš predstavlja vrh ledenog, pljačkaškog brega - tvrdi Luković i ističe da ona nema dilema pri određivanju visine kazne: "...Dve, tri, pet, šest, devet hiljada evra; ima se, može se, za osvetu portalu..."

Pod teretom takvih presuda E-novine su prestale s radom. Do kraja 2016. godine taj portal je platio preko 55.000 evra naknade. Među tužiocima koji su naplatili duševne bolove nalaze se Emir Kusturica, Čedomir Čupić, Stojan Drčelić, Darko Trifunović i njihovi advokati.

Jednu od poslednjih presuda, koja je doprinela gašenju sajta, potpisala je sudija Miljuš, koja je presudila u korist tužioca Čupića.

- Bili ste, ljubavi, veoma vredni. Ispisali ste presudu na punih 11 strana, gusto, gusto kucanih, imate vi redak talenat da kucate maratonski, dosadno, bez proreda, sado-mazo. Čedina ispovest zauzima bar osam strana. Strašno, Vesna. Ali, manje strašno je da ste u potpunosti 'prihvatili iskaz tužioca', ceneći ga (iskaz, ne Čedu) kao 'jasnog i logičnog'. Da li ste u električno-erotskoj mreži nervno popustili, pa ste napisali da se tužilac zbog teksta 'Naš Čeda nije manijak' osećao 'poniženo i osramoćeno'. Dodali ste, diskretno, da je Čeda imao 'psihičke smetnje koje su uticale na njegov san'. Dozvolite da vas pitam: znači li to da Čeda nije spavao, ili je spavao ali je ružno sanjao, recimo - vas ili mene? Nepreciznost vam, Vesna, neću oprostiti, decu još i mogu - naveo je Luković u jednoj od kolumni, precizno opisujući i način na koji sudija Miljuš krši procesna prava tuženog:

- Super vam je ideja, Veki, da me ne zovete na suđenje, već da sami, jebeš tuženog, donesete presudu u njegovom odsustvu. Hvala vam što ste me orobili sa samo 100.000, jer je Čeda tražio milion dinara, gotovo 9.000 evra za gnezdo, san i duševnu bol. Lepo je što me niste zaboravili za 60.000 troškova, plus takse, plus žalbe, plus dnevnice, plus susret u hodniku.

Luković tvrdi da Miljuš sudi u „maniru advokatskih TV serija", ne propuštajući priliku da se prepire s tuženim, sve uz „pravno kolutanje očima". Sudska praksa, zabeležena u postupcima koje vode njene kolege, ne zanima Vesnu Miljuš, ona ne dozvoljava da je bilo šta ometa u sprovođenju torture. Za prikrivanje tragova svojih nezakonitih rešenja, primenjuje najprimitivniji trik - odbija da činjenice unese u Zapisnik, pa neka kasnije žrtva kuka do mile volje.

"...Stvorenje koje se predstavlja kao Vesna Miljuš, tobož sutkinja" i u drugim postupcima protiv Lukovića donosila je besmislene odluke. Jedan od takvih primera je njen nalog da, u postupku po tužbi Natalije Dević, tuženi dostavi „isprave i predmete" koje je citirao u odgovoru na tužbu, a koje „treba razgledati u sudu".

- Možete, Vesna Miljuš, da mi naložite svaku seksualnu fantaziju, ali da vam ja dostavljam odluku Suda časti NUNS, kao i objavljeno izvinjenje redakcije „Danas", o tome, roman, možete samo da sanjate, nisam službenik Višeg suda da mi naređujete šta da radim i dostavljam, već sam vam, gospođo/gospođice/drugarice/druže, već dostavio ono što tražite; uključite kompjuter i nađite Google, ukucajte ključne reči, samo će vam se reći. Žao mi je, druže Miljuš, ali imam samo dve slatke reči za vaš nalog: Fuck It. Razgledajte jebačinu! Po članu 303 ZPP - napisao je Luković.

On nije propustio ni da opiše kako je izgledao slučajni susret sa "sudskim tamponom" na stepenicama Višeg suda.

- Ugledah vas u hodniku neobuzdano neformalnu, učinilo mi se da ste u papučama sa štiklama, ali grešim, verovatno; nekakvo električno pražnjenje svesti uvek me dohvati kad se vidimo, naročito kad me ispitujete kao narodnog DS-neprijatelja. U nano-mililitru smo se ukrstili očima; čuvali ste tajnu o presudi glede Jadnog Čede The Čupića, a da trepnuli niste. Onda ste se okrenuli i ostavili me da lebdim pred liftom. Da li je to našoj ljubavi došao kraj pre nego što se ljubav desila, oh, Vesna? - zavapio je Luković.

Dok ne počne da se bavi nekim novim medijskim projektom, Petar Luković je bezbedan, tobož-sudija Miljuš moraće da svoje sado-mazo sklonosti upražnjava nad drugim novinarskim žrtvama.

Ovako slobodu medija propisuje Evropski sud za ljudska prava

- Da je odredbom člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja;

- da, kako proističe iz generalnih principa člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, zaštita prava na slobodu izražavanja nalazi se u osnovi demokratije. Sloboda izražavanja doprinosi raspravama o pitanju javnog značaja i podstiče sveukupan razvoj svakoj pojedinca;

- da, nasuprot tome, arbitrarne zabrane prava na slobodu izražavanja karakterišu totalitarne režime, gde se individualno izražavanje smatra opasnim po društveno jedinstvo;

- da prava zaštićena članom 10. Konvencije obuhvataju ne samo pravo da se neko izrazi o nekom pitanju, već i da prima informacije i da ima mišljenje. Pretpostavka za tako nešto je društvo koje dozvoljava slobodnu razmenu informacija kroz brojne medije, uključujući štampu, televiziju, radio, .knjige, časopise i slično;

- da je sloboda posedovanja sopstvenog mišljenja preduslov za druge slobode koje su garantovane članom 10. Konvencije i da ovo pravo uživa skoro apsolutnu zaštitu u smislu da se na nju ne mogu primeniti moguća ograničenja navedena u stavu 2. člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda;

- da dosadašnja praksa Evropskog suda za ljudska prava jasno navodi da u vezi slobode posedovanja sopstvenog mišljenja, bilo kakva ograničenja u odnosu na ovo pravo nisu u skladu sa prirodom demokratskog društva;

- da što se tiče slobode saopštavanja informacija, ideja, ona je komplementarna sa slobodom primanja tih istih informacija i ideja, i to važi kako za štampana sredstva informisanja, tako i za elektronske medije;

- da iako se u članu 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda izričito ne spominje sloboda štampe, Evropski sud za ljudska prava razvio je bogatu praksu koja sadrži niz principa i pravila kojima se štampi dodeljuje povlašćen status u uživanju sloboda sadržanih u ovom članu. Dopunski argument u prilog ovom stavu je i činjenica da su žrtve povrede prava na slobodu izražavanja od javnih vlasti uglavnom novinari, a ne drugi pojedinci;

- da je nesumnjivo da Evropski sud za ljudska prava daje slobodi štampe vepu zaštitu kada se o stvarima od javnog interesa, osim političkih, vodi i javna rasprava. Kada je u pitanju sloboda štampe, bitno je i objavljivanje glasina i optužbi koje novinari nisu u mogućnosti da dokažu;

- da je u predmetu Thorgson, Evropski sud za ljudska prava izričito naglasio, na tvrdnju države da u članicama podnosioca predstavke nema objektivnije činjenične osnove budući da on nije mogao dokazati istinitost tužbi, da je zahtev države u pogledu dokazivanja istinitosti nerazuman, pa čak i nemoguć zadatak, navodeći da štampa ne bi mogla skoro ništa da objavi ako bi se od nje zahtevalo da objavljuje samo u potpunosti proverene činjenice. Odatle proizlazi zaključak da je stvari odjavnog interesa neophodno vratiti u sam kontekst javnih rasprava;

- da stav 2. člana 10. Evropske konvencije dozvoljava određena ograničenja u slobodi izražavanja sve dok su ona u skladu sa posebnim kriterijumima, a naročito ako su ta ograničenja propisana zakonom, „neophodna u demokratskom društvu" i da teže jednom od „legitimnih ciljeva" naznačenih u stavu 2. U određivanju da li je zabrana dozvoljena sud je dozvolio državama takozvano „diskreciono pravo". Ovaj pojam dozvoljava državama određenu slobodu u određivanju da li se ograničenje može smatrati neophodnim ili ne, imajući u vidu okolnosti u toj državi ili u određenoj situaciji. Međutim, diskreciono pravo ne sprečava Evropski sud za ljudska prava da ispituje ograničenja slobode izražavanja, a na sudu je da odluči da li su obrazloženja koja je država dala dovoljna, s obzirom na njeno diskreciono pravo;

- da zaštita „ugleda i prava drugih" predstavlja „legitiman cilj" koji domaće vlasti najčešće koriste da ograniče slobodu izražavanja.

U ovom veću je sudija Miljuš prodavala pravdu

2. VEĆE

sudija Vesna Mastilović - predsednik veća

sudija Vesna Miljuš - član veća

sudija Vesna Damjanović - član veća

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane