Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogledi

Kako je otplata kredita od finansijske obaveze postala političko pitanje:

Čiji je spoljni dug Kosova i Metohije

Na početku pregovora (2007. godine) srpskih i kosovskih zvaničnika u Beču, dug Kosova i Metohije iznosio je oko 1,2 milijarde dolara, odnosno oko šest odsto ukupnog duga Srbije koji je tada bio ,,težak" oko 18,5 milijardi dolara; Kosovski Albanci smatrali su tada pa i danas da KiM treba da plaća dug, jer bi to bila potvrda državnosti i argument više za proglašenje nezavisnosti, dok se srpska strana usprotivila toj ideji, uz obrazloženje da se Srbija zaduživala za potrebe KiM; Republika Srbija, preko NBS, kao agenta države redovno servisira svoj dug prema stranim poveriocima, uključujući i deo duga koji se odnosi na AP Kosovo i Metohiju.

Piše: Branislav Gulan

Privreda Kosova i Metohije je još 1999. godine, poveriocima u Srbiji i inostranstvu, dugovala 1,4 milijarde dolara i UNMIK je tada planirao da ,,izvrši" privatizaciju oko 35 društvenih i 65 javnih preduzeća, a da Srbiji ostanu dugovi. UNMIK je svoje planove ostvarivao privatizacijom novoosnovanih preduzeća (iz imovine starih) koja su se prodavala bez dugova.

Na pitanje autora ovih redova o dugovima KiM, i njihovom plaćanju do danas, pa i dalje, evo odgovora Narodne banke Srbije:

Republika Srbija, preko Narodne banke Srbije kao agenta države, redovno servisira svoj dug prema stranim poveriocima, uključujući i deo duga koji se odnosi na AP Kosovo i Metohija.

U okviru reprogramiranih obaveza Republike Srbije od 5.005,52 miliona evra, deo duga AP Kosovo i Metohija iznosio je 949,35 miliona evra.

Stanje duga Republike Srbije po ovom osnovu na dan 31. decembar 2022. godine iznosio je 1.301,17 miliona evra, od čega je deo duga AP Kosovo i Metohija 118,44 miliona evra.

Vlada Srbije, tada je bezuspešno upozoravala da takav odnos prema imovini nije moguć bez saglasnosti poverilaca, utoliko pre što dugovi privrede KiM ne pripadaju samo poveriocima u Srbiji nego i Svetskoj banci, Pariskom i Londnskom klubu... Na početku pregovora (2007. godine) srpskih i kosovskih zvaničnika u Beču, dug Kosova iznosio je oko 1,2 milijarde dolara, odnosno oko šest odsto ukupnog duga Srbije, koji je tada bio ,,težak" oko 18,5 milijardi dolara. Zanimljivo je da su obe strane insistirale da dobiju pravo na vraćanje duga - kosovski Albanci su da KiM treba da plate dug koji je tada imala PTT - 130, ŽTP - 55, EPS od 18, Srbijašume na 45 objekata. Primera radi, Lola korporacija je tada izgradila kapacitete u Zubinom potoku, Lešku, Štrpcu i Vitini, temerinski Termovent tada je bio podigao pogone u Orahovcu i Lipljanu, Zelengora u Suvoj Reci, Minel u Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Klini ,,Goša,, u Gnjilanu...

Razvoj KiM finansiran je iz Saveznog fonda za razvoj nerazvijenih, ali i iz pokrajinskog fonda za razvoj, pri čemu je Fond za razvoj Republike Srbije pravni sledbenik tih fondova. Od 1992. godine privredu na KiM kreditirao je Fond za razvoj Republike Srbije i tako je bilo sve do 1997. godine kada je tu funkciju preuzela Direkcija za razvoj KiM sa sedišem u Prištini. Pored toga Fond poseduje i akcije, kao trajni ulog, u 163 tamošnja preduzeća (u većini slučajeva to je tada bilo više od 51 odsto udela) o čemu je bila obaveštenja i Kosovska poverilačka agencija. Prema Programu ekonomsko - finansijske konsolidacije Kosova i Metohije, koji su 1997. godine uradili Zavod za razvoj Srbije i Ekonomski institut, u razdoblju od 1957. do 1979. godine, društveni proizvod je rastao po prosečnoj godišnjoj stopi od 6,8 odsto, i na kraju tog perioda povećan je za četiri puta.

Naime, za razvoj nedovoljno razvijenih područja u SFRJ se nakon 1966. godine izdvajalo 1,5 do dva odsto bruto domaćeg proizvoda. Samo u razdoblju od 1961. do 1990. godine, na razvoj KiM potrošeno je čak 17,6 milijardi dolara (oko 600 miliona dolara godišnje) pri čemu su najintenzivnija ulaganja bila u industriju realizovana u razdoblju od 1976. do 1980. godine kada su dominirala ulaganja u energetiku.

Spoljni dug Srbije koji se odnosio na Kosovo i Metohiju 2000. godine iznosio je 1,5 milijardi dolara, a od toga je država Srbija do tada bila otplatila 500 miliona dolara. Zato su pravnici tada predlagali bivšim vlasnicima i akcionarima privatizovanih preduzeća na Kosovu da tuže vlast u Prištini - pred sudovima na Kim, dok bi velike kompanije, poput tadašnjeg Telekoma i EPS-a, sporove trebalo da pokenu pred međunarfodnoim arbitražom. Njihov je predlog bio i da se alarmira Savet Evrope i Evropska organizacija za bezbednost i saradnju, kao i UNMIK koji bi imao izvršnu vlast do 2008. godine oblasti privatizacije, čime bi se kako se ocenjivalo, popravila pozicija Srbije u briselskim pregovorima.

Inače o Kosovu i Metohiji tada se govorilo kao o području koje raspolaže velikim prirodnim resursima. Procena je tada bila da se na KiM nalazilo oko 15,7 milijardi tonja uglja - u kosovskom basenu je bilo oko 13,2 milijardi tonja ligniga, a u metohijskom 2,5 milijardi tonja lignita, čija je vrednost tada procenjena na oko 400 milijardi evra. Treba pomenuti i rezerve ruda cinka i olova (od oko 46 miliona tona), kao i osam miliona tona rude magnezita i 1,6 miliona boksita, koliko se procenjivalo pre jednu i po decneniju. Tu su i ležišta geotermalne energije, kao i 585.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (tada, pre jednu i po deceniju su imali 0,28 hektara po stanovniku, a to u Srbiji 0,56 hektara). S obzirom na upletenost UNMIK-a u prodaji imovine, evo šta je tad Musa Limani, direktor Ekonomskog instituta u Prištini govorio u izjavi za javnost: ,,Najvažnije pitanje daljeg razvoja kosovske privrede jeste njena ingtegracija sa privredama Balkana, a to pretpostavlja normalizaciju i liberalizaciju trgovačkih i drugih poslovnih odnosa'', tvrdio je tad Musa Limani. U to vreme, dakle, pre deceniju i po na KiM je bilo oko 300.00 nezaposlenih i 150.000 zaposlenih.

U modernoj istoriji sveta nema primera da je neka država tako bezočno opljačkana kao što se dogodilo Srbiji na Kosovu i Metohiji. Uz blagoslov međunarodne zajednice koja je u potpunosti zanemarila neprikosnoveno pravo svojine kao osnovu savremene civilizacije, oteti su državna i privatna imovina i prirodni resursi, vredni na stotine milijarde evra.

Autor ovih redova boravio je i izveštavao je za kuću NIGRO ,,BORBA", listove NOVOSTI I BORBA o događajima na Kosovu i Metohiji u vremenu od 1981. pa do 1991. godine. Posle toga još niz puta bavio se i tematskim prilozima. U njegovim radovima i knjigama stalno se navodilo da KiM vredi 500 milijardi dolara (procenjene vrednosti rezervi uglja, prirodnog gasa i metala), a ostatak Srbije s Vojvodinom tek oko 200 milijardi dolara. Jednom prilikom te podatke je u svom izveštaju koristila i CIA.

Stručnjaci su tada, ali i sada procenjivali, da je u Srbiji preostalo uglja za najviše 35 do 40 godina, dok ga na Kosovu i Metohiji ima čak za 16 vekova. Preme nekim drugim procenama Srbija ima uglja za 60, a i KiM za 200 godina, dok je vrednost nalazišta sedam strateških ruda na KiM (olovo, cink, srebro, nikl, mangan, molibden i bor) procenjena čak na 1.000 milijardi dolara.

prirodnom bogatstvu Srbije autor ovih redova pisao je u svojoj knjizi ,,Poljoprivreda Srbije pre i posle sankcija", ali i u mnogim tada jugoslovenskim medijima. Kako je posle pisao i procenjivao, radilo se i o drugačijim procenama, ali uvek približno istim. Posle se to sve pokazalo tačnim i u podacima Svetske banke, a dugovi koji su plaćani prikazivani su nekad u NBJ, a danas u NBS, od samostalnosti Srbije. Primera radi, nezavisna komisija za rudnike i minerale okupiranih teritorija, kojom je upravljao UNMIK-a, u izveštaju Rajnera Hengstmana iz 2004. godine objavila je da je Svetska banka tada bila procenila mineralne rezerve Kosova i Metohije na 13,5 milijardi evra.

Najznačajnije mesto zauzima lignit, čije geološke rezerve iznose oko 15 milijardi tona, bilansne rezerve olova i cinka procenjene su na 51 miliona tona (74,1 odsto bilansnih rezervi Srbije), rezerve nikla i kobalta su procenjivane na 19,9 miliona tona, a rezerve boksita na 1,7 miliona tona (potencijalna proizvodnja aluminijuma od 425.000 tona).

Kako se ističe Svetska banka je procenila da su ležišta lignita i mrkog uglja na Kosovu i Metohiji dovoljna za proizvodnju struje u čitaovm jednom veku, što se poklapa s procenama stručnjaka sa Rudarsko - geološkog fakulteta u Begoradu, koji su takođe procenili da je potencijal na KiM dovoljan za dve termoelektrane i proizuvodnju struje za 100 godina, što prema proceni Ministarstva energetike Vlade Srbije iz 2009. godine odgovara vrednosti od 100 milijardi evra.

Na osnovu svih ovih dasadašnjih procena, plan EPS-a bio je da do 2020. godine revitalizuje termoelektranu ,,Kosovo A", sagradi dva nova bloka na ,,Kosovu B'' i sagradi ,,Kosovo C". Umesto realizacije tih investicija, danas Srbija nije u stanju da isporuči struju čak ni srpskim enklavama, a na KiM je ostala imovina EPS-a vredna tri milijarde evra! U bitku za eksploataciju kosovskih resursa uključili su se veliki svetski igrači: kompanija ,,Inviditi'', na čijem je čelu stari srpski poznanik, penziosani NATO general Vesli Klark, finansijski magnat Džordž Soroš i kompanija ,,Albanski minerali'', čiji je direktor Sahit Muja, ,,Avrupa minerapls'', američka globalna korporacija za istraživanje rudnog bogatstva ,,Lidijan internešenel" (nekadašnji RIO TINTO") usredsređena na istraživanja nalazišta u Orahovcu, gde je do sada pronađeno od 1,87 do čak osam grama zlata po toni uzorka, i mnogi drugi zainteresovani.

Već je Klarkova firma zatražila licencu za istraživanje rezervi kako bi proizvodila sintentičku naftu iz uglja, i to s planom proizvodnje od 100.000 barela nafte dnevno, dok su Soroš i Muja, biznismeni iz Njujorka težak oko dve milijarde evra, osim za ugalj, zaitneresovani i za eksploataciju rudnika metala. Osim njih, za investiranje u nalazišta i eksploataciju prirodnih resursa KiM zaintertesovane su i nemačke, britanske, francuske i turske kompanije. U periodu od 1961. pa do 1990. godine, Srbija je u KiM uložila 17,6 milijardi dolara ili oko 600 miliona dolara godišnje. U godinama neposredno pred raspad SFRJ, čak 48 odsto sredstava za nerazvijene odlazilo je na KiM.

Posle jednostrano obavljene samostalnosti KiM, 2008. godine, u njemu je obavljena kriminalna privatizacija uz pomoć vladajućih struktura na KiM. Tako je od 1.088.699 hektara zemljišta na koje su Srbi imali tapiju po katastarskim knjigama više od 80 odsto uzurpirali Albanci, dok je većina preduzeća prodata u kriminalnom procesu privatizacije čiji su temelji postavljeni Uredbom o privatizaciji koju je aprila 2005. godine proglasio Soren Petersen, tadašnji šef UNMIKA. Verovali ili ne, tim dokumentom kojim je propisano da nije neophodno da se utvrdi poreklo vlasništva, već se to može uraditi i posle prodaje, sudskim putem!

Većinom prvih devet tendera, održanih od kraja 2006. godine prodato je 145 preduzeća za ukupno 148 miliona evra. Kupci, isključivo Albanci (ponajviše novodoseljeni na KiM), nimalo se nisu obazirali na potraživanja koja su prema tim preduzećima imali fondovi iz Srbije i Crne Gore.

Ova neviđena pljačka odvijala se pod okriljem Ujedinjenjuih nacija, iako je Rezolucijom 1244 Saveta bezubednosti nije predviđeno bilo kakvo učešće UN u promeni svojinskih prava na KiM. Suprotno opredeljenjzu da se stečena svojinska prava države, pravnih i fizičkih lica ne mogu menjati bez njihovog izričitog pristanka UNMIK je, samovoljno i protivno Rezoluciji 1244, uzurpirao svojinska prava i vlasništvo nad nepokretnostima i preduzećima. Odluka privremenih institucija u Prištini o prisvajanju imovine Srbije je- protivpravna, protivustavna, protivzakonita i ništavna. Srbija je još uvek vlasnik 155 preduzeća u pokrajini, čija imovina je vredna više od 200 milijardi dolara!

U Srbiji se tvrdi da ona ima papire za svaki šraf, za svaku mašinu, za svaki kvadratni metar, svaki komad svoje imovine.

Rudno bogatstvo Kosvoa i Metohije

Lignit.................................................14.700.000 tona

Olovo i cink..........................................51.000.000 tona

Nikl i kobalt.........................................19.000.000 tona

Magnezit...............................................8.000.000 tona

Boksit...................................................1.700.000 tona

Imovina Srbije na KiM

Nepoketnosti..................................................220 milijardi evra

Zemljište........................................................50 milijardi evra

EPS.............................................................. tri milijarde evra

Aerodrom Slatina............................................. 95 miliona evra

(Autor je analitičar i publicista)

podeli ovaj članak:

Natrag