Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Ko gura Srbiju i Srbe u nestanak i pokušava da ih izbriše sa zemljopisne karte

Srbija na putu nestanka

Srpski diktator je na putu da Srbiju, uz pomoć okupatora, zbriše sa zemljopisne karte. Izolovao je i marginalizovao Srbe u Hrvatskoj, u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji, a razoružao na Kosmetu, koji predaje u okrilje Velike Albanije. Sada rasprodaje javna preduzeća, rudnike, zemljište, sprema dovođenje stranaca i njihovo zapošljavanje, umesto građana Srbije koje je proterao iz zemlje, poslao na groblja ... Hoće li Ruska Federacija pustiti da nas Vučić sve podavi, a da se ona ne oglasi?

Milovan Brkić

Američki izabrani predsednik Donald Tramp se u novembru 2016. godine odazvao pozivu novinara Srpskog radija u Čikagu Ivana Todorova (Srbi iz ovog grada su masovno glasali za Trampa).

Tramp je tada izjavio, odgovarajući na pitanje o sudbini Kosova i Metohije, da: "To ne mogu da sprečim (otimanje Kosova i Metohije) ali mogu da vam pomognem da opstanete kao narod, jer je planovima predviđeno vaše nestajanje."

Tokom boravka u Beloj kući predsednik Tramp je, očigledno, sprečio opšti napad na Srbe. Njihov nestanak odobren je, a potvrđen i na sastanku Džona Kerija, tadašnjeg državnog sekretara Sjedinjenih Država i ruskog predsednika i ministra spoljnih poslova, koji je održan u Sočiju 2015. godine. Rusima je obećan ''izlazak na toplo more", ali nije poznato na koje more!

Odluka o brisanju Srba i njihove države je, po svemu sudeći, doneta u Londonu, od strane Komiteta 300, čiji član je i gospodin Keri, danas ministar za saobraćaj u Bajdenovoj Vladi.

Bombardovanje Srbije i Crne Gore, prema memoarima Bila Klintona, tadašnjeg američkog predsednika, izvršeno je pod stalnim pritiskom tadašnjeg Engleskog premijera Toni Blera. Veruje se da je iza njega stajao Komitet 300, najmoćnija organizacija na svetu, na čijem je čelu bila tadašnja Kraljica Elizabeta.

Otimanje Kosmeta, nakon okupacije, bilo je pripremljeno, jer se ruski kontigent vojnika, koji je prvi došao na aerodrom u Prištini i zauzeo ga, iznenada povukao!

Stranci, koje predvode SAD-e su prethodno okupirali i Republiku Srpsku, a u Tuzli su uspostavili vojnu bazi Mek Gavern.

Rad na nestajanju srpske države i naroda, nastavljen je nesmanjenom žestinom.

Nakon dovođenja na vlast šizofrenog predsednika Aleksandra Vučića, započeta je akcija opšteg napada na Srbe, njihove na Balkanu, i na njihovu državu i entitete, kao i na njihovoj satanizaciji.

Za svog glavnog savetnika Vučić dovodi advokata Toni Blera iz Londona, čoveka koji je izdejstvovao surovo bombardovanje Srbije. Zbog lažnih izveštaja o navodnom hemijskom oružju Sadama Huseina, Toni Bler je optužen pred Britanskim parlamentom. Ipak, on je proglašen za lorda, mada je reč o opasnom kriminalcu i zločincu.

Aleksandar Vučić sa lakoćom ukida sve institucije u Srbiji, podržan od evropskih komesara, lidera njenih država i elite iz Vašingtona.

''Ruski veto zaustavio britansku rezoluciju'' javio je Tanjug 8. jula 2015. godine

Britanska Vlada je na predlog koji je podnet zalaganjem Toni Blera, podnela savetu bezbednosti Rezoluciju o Srebrenici, kojom se srpski narod proglašava za genocidni. Vučić je preko Ujedinjenih arapskih emirata platio ovu rezoluciju sastavljačima i lobistima Toni Blera 20 miliona dolara!

''Posle dvodnevnog odmeravanja snaga velikih sila u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, Rusija je juče uložila najavljeni veto na predlog britanske rezolucije o Srebrenici. Predlog da se rezolucija stavi na dnevni red sednice podržali su predstavnici deset zemalja, a četiri države - Kina, Angola, Venecuela i Nigerija - bile su uzdržane, dok je ambasador Rusije pri UN Vitalij Čurkin bio protiv. Nezadovoljna ovakvim ishodom, američka ambasadorka Samanta Pauer je poručila da je ruski veto nova mrlja na ugledu Saveta bezbednosti.

Ambasador Čurkin, koji je uložio veto na nacrt britanske rezolucije o Srebrenici, izjavio je da bi rezolucija samo dovela do povećanja tenzija na Balkanu.

On je rekao da bi usvajanje rezolucije, pošto nema konsenzusa o njenom sadržaju, bilo kontraproduktivno i vodilo ka povećanju tenzija u regionu.

Ruski ambasador je dodao da se Rusija nadala da će komemoracija u Srebrenici biti iskorišćena za pogled u budućnost, što je Rusija i prenela Misiji Velike Britanije, zemlje koja je radila na nacrtu rezolucije.

Međutim, konstatovao je da je Velika Britanija krenula drugim pravcem, koji nije bio konstruktivan i čiji bi rezultat bio pripisivanje krivice samo jednom narodu.

Takav pristup, prema njegovim rečima, izazvao bi samo velike podele.

Rusija je želela izbalansiran dokument, ali je izjava Moskve ignorisana, primetio je i dodao da je važno što će u Srebrenici, na obeležavanju godišnjice zločina, učestvovati predstavnici Srbije i da ne bi bilo dobro da se rezolucijom utiče negativno na napore u cilju mira i stabilnosti.

Čurkin je naveo i da je nacrt rezolucije bolno dočekan u BiH, ali i šire u regionu, i da je time nesreća politizovana, zbog čega smatra da Savet bezbednosti treba da se bavi aktuelnim situacijama, a ne istorijskim događajima.

Ambasador Rusije podsetio je da se njegova zemlja uvek zalagala za istragu svih zločina u BiH, naglasivši da se ne može zaključiti ko je najviše patio tokom sukoba.

Na početku izjašnjavanja predstavnika zemalja članica SB UN Čurkin je zatražio da se žrtvama u BiH oda pošta minutom ćutanja.

Zbog neslaganja o predlogu takve rezolucije sednica SB je u tri navrata odlagana - najpre je bila zakazana prekjuče za 16 sati, ali je prvo pomerena za sat vremena, pa za 21 sat, da bi na kraju bila odložena za juče, ponovo za 16 časova.

„Nazovimo Srebrenicu pravim imenom - to je bio genocid. To ne bi trebalo da poričemo", rekla je Samanta Pauer, obraćajući se Savetu bezbednosti.

Ambasadori zemalja članica Saveta bezbednosti UN koji su bili uzdržani prilikom glasanja o britanskoj rezoluciji o Srebrenici navode da taj dokument nikako ne doprinosi pomirenju.

Među uzdržanima bila je i Kina, čiji je ambasador još juče zatražio da se nastave konsultacije dok se ne pronađe zajednički jezik u vezi s rezolucijom, dok je ambasador Venecuele istakao da se njegova zemlja uzdržala od glasanja smatrajući da tekst rezolucije nije bio izbalansiran. Ovo stoga, obrazložio je, što tekst pripisuje odgovornost samo jednoj strani za zločin u Srebrenici". „Ne može se krivica pripisati jednom narodu, jer zločin su počinile grupe ekstremista", poručio je on.

Vidno razočaran, Vučić je obećao da će nastaviti rad na potpunom uništenju svih nacionalnih interesa.

Vitalij Ćurkin je potom iznenada umro u Vašingtonu! (Slava mu!)

Tako je gradonačelniku Srebrenice, Ćamilu Durakoviću, koji je zajedno sa njim bio donator Klintonove fondacije, Vučić platio 10 miliona evra, kao pomoć građanima ovog grada. Naravno, parama iz srpskog budžeta. Kada je, neočekivano, u Srebrenici Duraković izgubio izbore od Mladena Grujičića, Vučić je odbio da sa njim komunicira!

Vučić je, sa dva miliona evra pomogao kampanju Hilari Klinton, u predsedničkoj trci sa Donaldom Trampom! Slikao se sa pomenutim Durakovićem sa Bil Klintonom. Izjavljivao je da je mnogo pametan, zato je i pomogao Klintonovu, koja je izgubila izbore.

Dolaskom Donalda Trampa u Belu kuću, dosta je onemogućen rad na potpunom uništenju Srba na Balkanu, u Srbiji i entitetima u kojima žive u Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori...

Ali...

Izaslanik Stejt Departmenta za Balkan postaje Metju Palmer. Toni Bler ugovara sastanak u Ujedinjenim Nacijama, u Odeljenju koje pripada SAD-u, u kojem Aleksandar Vučić, u pratnji Toni Blera, predaje 200 miliona dolara tadašnjem državnom sekretaru Majku Pompeu, da za pregovarača između Prištine i Beograda, imenuje Metju Palmera.

Obavešten o ovom kriminalnom događaju, predsednik Tramp istog dana imenuje, kao svog pregovarača, Ričarda Grenela, tada na mestu ambasadora SAD-a u Nemačkoj!

Metju Palmer je američki diplomata, oženjen Srpkinjom iz Beograda, Danicom Damjanović. Srpskoj opoziciji je pretio da moraju da ljube ruke Vučiću, da su Srbi govna, da je CIA ubila Olivera Ivanovića, Vladmira Cvijana, da su Albanci veliki narod koji će vladati Balkanom.

Očigledno je predsednik Tramp želeo da održi obećanje da neće dozvoliti nestanak Srba kao naroda i njihove države.

Potpisan sporazum u Beloj kući

Neočekivano, na poziv predsednika Trampa, u Belu kuću su pozvani srpski predsednik Vučić i premijer tzv Kosova Avdulah Hoti.

U prisustvu predsednika Trampa potpisan je ekonomski sporazum 4. septembra 2020. godine.

Specijalni savetnik predsednika SAD Ričard Grenel na brifingu sa novinarima posle potpisivanja sporazuma u Beloj kući o normalizaciji ekonomskih odnosa između Srbije i tzv Kosova rekao je da je reč o "velikom sporazumu kome je prethodio veliki spor koji traje 21 godinu .

Sporazum je predviđao da Srbija dobije pravo koriščenja Gazivoda, rudnika. Predviđena je i obaveza da Srbija premesti ambasadu u Jerusalim, a da to učini Kosovo, sa kojim je Izrael odmah uspostavio diplomatske odnose.

Na taj način je, očigledno, predsednik Tramp želeo da skine s grbače Srba Izrael i jevrejski lobi, koji je svo vreme, preko Vučića i njegovih savetnika iz Izraela, radio na potpunom uništenju Srbije i Srba kao naroda.

Nakon svečane ceremonije, kojoj je prisustvovao državni vrh SAD, usledile su čestitke i jednoj i drugoj strani, što lično, ali i preko društvenih mreža. O ovom događaju izvestili su gotovo svi svetski mediji.

Izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik pozdravio je napredak koji su u Beloj kući postigli predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer tzv. Kosova Avdulah Hoti.

- Snažno pozdravljam dobru volju i političku odlučnost koju su pokazala oba lidera u napretku ka normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. Implementacija svih do sada postignutih dogovora dobila je javno obećanje danas u Vašingtonu - izjavio je Bilčik za Tanjug.

Albanci nisu prihvatili sporazum, Hoti je izgubio na izborima i postavljen je Aljbin Kurti.

Dolaskom Džozefa Bajdena u Belu kuću, Vučić dobija šansu da sprovede svoj krvavi pir. U Rijadu uzima islamsku veru, da zadrži podršku moćnih islamskih zemalja.

Dreši kesu, pa Bajden stopira sve istrage Obaveštajne zajednice SAD-a protiv Vučićevog klana.

Tako je Vučićev izaslanik Marko Đurić primljen u Beloj kući. Ušao je sa tašnom, izašao praznih ruku. Slikao se sa predsednikom Bajednom, koji, zbog senilnosti, ne prima ni najviđenije državnike, a kamoli ambasadora jedne male balkanske države.

Koliko je Vučić platio američkog predsednika da lobira za njega i njegov zločinački plan?

Očigledno je da se Vučić nije bezrazložno hvalio da je dao milijarde dolara da postane štićena ličnost. kao i njegov brat Andrej.

Da bi pomogao Vučiću, Bajden imenuje za ambasadora u Beogradu Kristofera Hila, diplomatu koji je službovao na Balkanu i u Beogradu. On je isteran iz Stejt Departmenta, zbog ozbiljnih optužbi za zločine i korupciju u Iraku. U ovoj okupiranoj zemlji gospodin Hil je bio ambasador.

Senator iz Republikanske partije stavio je veto na njegov izbor, objašnjavajući da ovog 70. godišnjaka nije moralno postaviti za ambasadora, kada je već isteran iz diplomatije.

Tri meseca je izbor gospodina Hila bio na ledu. Dobio je saglasnost, jer je uz njega, na čekanju bio i ambasador koji je trebalo da ode u Kinu...

Metju Palmer je udaljen iz Srbije, imenovan je za ambasadora na Islandu.

Američki ambasador Entoni Godfri, koji je obavljao za velike pare prljave poslove za Vučića, povučen je iz Beograda i isteran iz Stejt Departemnta. Njegov zamenik Gabrijel Eskobar, koji se vratio na poziciju u u Stejt Departmentu, postavljen je za posrednika u pregovorima Prištine i Beograda.

Da bi Bajden koliko toliko izbegao istrage oko korupcije i primanja novca od Vučićevog režima, njegov saborac Džordž Soroš uključuje u igru i bitku protiv Srbije plan "Otvorenog Balkana", koji ima za cilj stvaranje Velike Albanije na teritoriji Kosmeta, dela Makedonije i Crne Gore.

Da bi SAD-e ostale ''po strani'' od optužbi za rastakanja Srbije, Soroš u igru uključuje svoje momke, Emanuela Makrona i Olafa Šolca, koji izlaze sa predlogom nemačko-francuskog plana za razbijanje Srbije.

Oni tvrde da je dovoljno usmeno priznanje nezavisnosti Kosmeta od strane Vučića.

Ambasador Hil opisuje Srbe ružnim rečima, direktno preti srpskoj opoziciji i građanima. On radi na potpunoj pljački srpske imovine, rudnika, resursa...

Čim je došao u Srbiju sastao se na večeri sa Goranom Vesićem, koji je nakon toga postao ministar u Vladi Srbije. Koliko je platio? Tu je i Dubravka Đedović Negre, takođe postavljena za ministarku, prethodno dobivši srpsko državljanstvo, pet dana pred imenovanje...

U ovom broju možete saznati kako Vučić rastače Elektroprivredu Srbije, uz pomoć Norvežanke, supruge Aljbina Kurtija, kako predlaže zakon o zapošljavanju stranaca, te će Avganistance, Arape i Induse zaposliti umesto građana Srbije, koje je, većim delom, usmrtio ili iselio iz zemlje.

Amerika planira da obori Vučića, a da to pripiše Rusima. Da instalira ponovo svog namesnika, koji će nastaviti rad na satiranju Srba.

Vučić je izolovao Srbe u Crnoj Gori od Srbije, učinio je sve da Republiku Srpsku udalji od Srbije, a Srbe sa Kosmeta je razoružao, naterao da napuste institucije, a onda će ih pozvati da pobegnu u Srbiju!

Kakav zločinački plan.

Ali...

U problemima, možda i životnim su Soroševi miljenici Makron i Šolc, protiv kojih se u njihovim državama, dižu skoro svi građani. Makronu prete giljotinjom.

Sjedinjene Države su pred kolapsom.

Karin Žan Pjer, portparolka Bele kuće je izjavila: „Duboko smo zabrinuti zbog prelaska Brazila i Kine na nacionalne valute tokom njihovih međusobnih plaćanja. To je kršenje prava naših građana, koji računaju na stabilan kurs dolara na svetskom tržištu. Amerika neće dozvoliti drugim zemljama da međusobno diktiraju svoje uslove trgovine. Želimo da upozorimo da kršenje prava običnih Amerikanaca neće ostati bez posledica."

U poslednjoj nedelji marta američke banke su pretrpele najveći pad depozita u istoriji, od čak pet odsto. Iz 25 najvećih američkih komercijalnih banaka povučeno je 129 milijardi depozita. "Većina banaka tehnički je pred bankrotom, a stotine su već potpuno nesolventne", kaže ugledni ekonomista Nuriel Rubini.

Krah bankarskog sistema je pokrenuo lavinu otkrića o krupnom finansijskom kriminalu i u američki i u evropskim bankama. Multinacionalni bankarski gigant UBS, koji je nedavno preuzeo propalu Credit Suisse banku, zaplenio je imovinu Narodne banke Saudijske Arabije i drugih investitora iz zemalja OPEC-a.

Investitori su odgovorili blokadom računa kompanija iz SAD-a, Nemačke, Francuske i Švajcarske, kao i promenama na tržištu nafte, koje su pojačale krizu u Americi.

Usled pada dolara, američka vlada je prinuđena da obara i vrednost bitkoina. Vlada je 14. marta prodala 9.800 bitkoina, što je istog dana izazvalo pad od 9 odsto. Analitičari najavljuju da će, u četiri serije, do kraja godine biti prodato još 41.500 bitkoina. Taj postupak se objašnjava potrebom da se uklone tragovi koji bi mogli da otkriju finansijske manipulacije u trgovini elektronskom valutom, u koju su uključene i najveće američke banke.

Ovu pretnju, nezapamćenu u istoriji, zaista je izgovorila portaprolka Bele kuće.

Sjedinjene Države srljajuu u svetski rat, prethodno založivši živote i imovinu država i građana Evropske Unije.

Duboke podele u SAD-u prete da dođe i do građanskog rata i rastakanja ove države!

Ruski ministar Segej Lavrov saopštio je 4. aprila da Rusija više nije partner EU. Spremni smo na oštar odgovor

Rusija je izvukla zaključke iz dosadašnje saradnje sa Evropskom Unijom, te se Moskva neće libiti da oštro odgovori kako bi zaštitila svoje interese, poručuje šef ruske diplomatije

Evropska unija postala je za Rusiju neprijateljski savez, a Brisel je izgubio Moskvu kao svog partnera, ocenjuje ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

„Evropska unija je 'izgubila' Rusiju. Ali za ovo je Unija sama kriva. Uostalom, zemlje članice EU i njeni lideri otvoreno izjavljuju da Rusiji treba naneti strateški poraz. Zato smatramo da je EU neprijateljska organizacija", objašnjava Lavrov u poslednjem intervjuu za list „Argumenti i fakti".

Za ovo je, kako kaže, kriva i besomučna isporuka vojne pomoći Kijevu, ali i odluka EU da na svojoj teritoriji obučava ukrajinske vojnike i svoje plaćenike šalje na front.

„Izvukli smo neophodne zaključke. Na neprijateljske korake odgovorićemo po potrebi veoma oštro, rukovodeći se nacionalnim interesima Rusije i opšteprihvaćenim principom reciprociteta u diplomatskoj praksi", upozorava on.

Kinezi su naši saborci, svet je čuo šta Moskva i Peking imaju da kažu

Za razliku od odnosa sa Evropskom unijom, ministar ističe da su odnosi sa Narodnom Republikom Kinom do sada na najvišem nivou, da na kineske kolege gleda kao na „prijatelje i saborce" i da zna da su i u Moskvi i u Pekingu spremni da stanu u odbranu ključnih interesa druge strane, ukoliko za tim bude bilo potrebe.

Odnosi Kine i Rusije su, kako kaže, jedan od najbitnijih faktora za izgradnju pravednog, multipolarnog svetskog poretka, zasnovanog na međunarodnom pravu i principima UN-a, a velika medijska pokrivenost poslednje posete kineskog lidera Si Đinpinga Moskvi pokazuje da „svet čuje naše jasno formulisane zajedničke stavove po najaktuelnijim pitanjima današnjice".

„Mi na sličan način gledamo i na to koji su glavni uzroci najaktuelnijih izazova u oblasti međunarodne bezbednosti. Primećujemo da Zapad okleva da vodi međunarodni dijalog po principu ravnopravnosti. Protivimo se pribegavanju sankcijama i drugim instrumentima beskrupulozne konkurencije, a Kina se drži izbalansiranog stava po pitanju ukrajinske krize. Mi pozdravljamo to što je Peking spreman da odigra konstruktivnu ulogu u diplomatskom rešavanju konflikta".

Lavrov dodaje i da su predsednici Rusije i Kine razgovarali oko 10 sati tokom prvog dana posete kineske delegacije Moskvi, i da je razgovor protekao u „toploj, prijateljskoj i konstruktivnoj atmosferi", kako je to ranije ocenio i ruski predsednik Vladimir Putin.

Zbog toga, sve izjave kojima se tvrdi da su odnosi dveju zemalja neravnopravni ili da je jedna strana na neki način zavisna od druge nisu istinite, objašnjava Lavrov.

„U svemu tome vidimo pokušaj da se baci senka na naše uspehe, da se zabije klin između Moskve i Pekinga. Sada, kada usmeravamo izvoz u Aziju, odjednom su odlučili da se pobrinu o nama i da nas 'prijateljski' upozore na zavisnost od Kine. Kada je Rusija registrovala najveći obim izvoza energenata u EU, niko od zapadnih analitičara iz nekog razloga nije plašio Rusiju zavisnošću od EU", poručuje ministar, a zatim i dodaje: „Hvala za savet, ali mislićemo sami svojom glavom".

„Kina je glavni trgovinski partner Rusije 13 uzastopnih godina. U protekle dve godine bilateralna trgovina se povećavala godišnje za trećinu i 2022. godine dostigla je novi rekordan nivo od 185 milijardi dolara", podseća on.

„Važno je i da se više od polovine obračuna među nama odvija u nacionalnim valutama, a saradnja nije ograničena samo na trgovinu".

Rusija i dalje spremna na ravnopravnu saradnju sa Zapadom

Ministar još upozorava i da je Zapad napravio izuzetno rizičnu opkladu u korist dalje eskalacije sukoba u Ukrajini i podseća da na Zapadu otvoreno govore o nameri da se Rusiji nanese strateški poraz.

Ipak, ističe da je Rusija i dalje spremna na ravnopravnu saradnju sa Zapadom koja će uzimati u obzir interese Moskve, a sve u cilju „poboljšanja situacije u Evropi i u evroatlantskom području i dugoročnog smanjenja rizika od nuklearne eskalacije".

Razvoj događa građani Srbije budno prate. Građani Srbije su jedan od najvećih saveznika Rusije u Evropi. Zna to i Kremlj i ruska elita.

Objašnjavajući novu nacionalnu strategiju Ruske Federacije, predsednik Putin je naveo da će Rusija, ubuduće, svoje saveznike braniti oružjem!

Vučićev režim i kartel se odrodio i sprema obračun sa Rusijom.

Da li slučajno, ili ne, Rusija je u Beograd za ambasadora poslala Aleksandra Bocan Harčenka, Ukrajinca, koji svom snagom radi protiv interesa građana Srbije, pa i Rusije, štiteći odnarođeni režim šizofrenog Aleksandra Vučića.

Srpski diktator će, do poslednjeg daha, raditi na satiranju Srbije, njenog teritorijalnog integriteta, rasprodaji imovine i resursa, iseljenja građana i useljenje stranaca, koji će oteti naše kuće, imanja i naseliti Srbiju.

Možemo li to sprečiti, ili će nas jedan opasni ludak, uz pomoć američkog ambasadora Kristofera Hila, potpuno zgaziti.

Ako Kremlj može da pomogne građanima Srbije, neka to uradi dok smo, još u životu, dok našu slobodu, imovinu ne otmu okupatori.

Zdravko Ponoš je nedavno rekao da Vučić od sebe pravi budalu, čak i kad je trezan! Ne on se pravi lud, a mi smo ludi što to sve trpimo.

„Večernje novosti" su objavile tekst, pa ga potom obrisale, pod naslovom

„DIPLOMATA KOJI (NI)JE VOLEO SRBIJU:

Mržnja prema Srbima pod velom maslinove grančice" u kojem se otvoreno kritikuje ambasador SAD Kristofer Hil i prikazuje kao veliki mrzitelj Srbije.

Tekst je ubrzo „nestao" sa portala tog lista, iako Google pretraga prepoznaje ovaj naslov. Naime, kada se klikne na naslov iz rezultata pretrage link vodi ka naslovnoj stranici Novosti.

Evo šta piše u tekstu, ispod kog je kao autor potpisan „Novosti onlajn",

„Imala je samo godinu dana kada je, kao ćerka diplomate Jozefa, u osvit Drugog svetskog rata stigla u Beograd. Njeni roditelji voleli su Srbe i pokušavali da nauče srpski jezik, ali mala Marija Jana Korbelova nije se dovoljno dugo zadržala da i sama oseti nešto prema zemlji koja joj je pružila utočište.

Sudbina je njenu porodicu naterala da veoma brzo spakuje kofere i pobegne u Ameriku, opet preko Srbije, ostavljajući u njenom srcu (stopostotno) večnu zahvalnost što ju je baš ta zemlja spasla od holokausta u kome je stradao veliki deo njene rodbine u Češkoj. Za to će se, ispostavilo se, odužiti kasnije.

On je bio devetogodišnji dečak kada je, kao sin diplomate, 1961. upisao drugi razred internacionalne škole na Senjaku. „Miran, tih i prilično povučen", reći će decenijama kasnije njegova tadašnja učiteljica. Ni on se nije zadržao dugo. Životni put odveo ga je dalje, preko okeana.

Prilično različita sudbina, zar ne? Da ovo dvoje ljudi nisu ni u nastavku života imali ništa zajedničko, pokazuje i to što se Marija Jana Korbelova s godinama transformisala u državnu sekretarku SAD Madlen Olbrajt, a od povučenog devetogodišnjaka vreme je stvorilo sadašnjeg američkog ambasadora Kristofera Hila.

Dvoje ljudi kojima je Srbija u razmaku od dvadesetak godina pružila gostoprimstvo, srešće se, kako bi se dodatno naglasile njihove različitosti, decenijama kasnije, kada će ga Madlen, kao svog specijalnog izaslanika, poslati na Kosovo, i kada će biti deo njenog tima tokom pregovora u Rambujeu.

Pročuo se Hil i pre toga, kao bliski saradnik Ričarda Holbruka u vreme projektovanja Dejtonskog sporazuma. Naravno, pokazao se još tad kao veliki srbofil.

- Ušli su Mladić i Karadžić, svaki sa svojim geganjem, i delovali su mi kao pravi srpski seljaci: Mladić nizak i ubica, Karadžić visok i ubica - banalnost zla, kako je to rekla Hana Arent povodom suđenja nacisti Adolfu Ajnhmanu ranih šezdesetih. Holbruk ih je pozdravio vrlo uzdržano, ali jeste im pružio ruku obojici. Kasnije me je jedan novinar pitao da li se to desilo, a ja sam rekao da nisam ništa video - prisećao se Hil u svojim memoarima jednog sastanka na Fruškoj gori, a što je svojevremeno preneo „Nedeljnik".

Veliku ljubav prema Srbiji, koja mu je jedno vreme bila dom, šuška se, pokazala je Njegova ekselencija, kada je, uoči akcije „Oluja", 1995. godine na sastanku s hrvatskim ambasadorom u SAD Miomirom Žužulom, Petrom Šarčevićem i Sinišom Petrovićem, kao i Holbrukom i ambasadorom Robertom Frejzerom, američka strana navela da je zadovoljna uspehom hrvatske armije i specijalnom operacijom etničkog čišćenja Srba iz Zapadne Slavonije, odnosno akcijom „Bljesak". Prognano je tada više od 15.000 Srba, stotine ih je ubijeno, ali važno je bilo da su Amerikanci zadovoljni.

Nešto kasnije, dok se Madlen Olbrajt oduživala za gostoprimstvo Srbiji, zagovarajući bombardovanje zemlje i pravdajući ga kao humanitarnu misiju, Hil je, u funkciji njenog specijalnog izaslanika za Kosovo, ponovo drugovao s Holbrukom, o čijoj ulozi u južnoj srpskoj pokrajini rečito govori fotografija „s čarapicama" na kojoj sedeći na podu, izuven, razgovara sa vođama OVK u Juniku 1998. A rečitije je još da je tom susretu Holbruka s pripadnicima OVK kumovao baš Hil, koji je tada, za svoj spomenar i sam obezbedio kadar na pomenutoj fotografiji.

Kakve je diplomatske savete u to doba davao albanskim teroristima, ostalo je nepoznato, ali s obzirom na to šta se kasnije dešavalo, nema sumnje da se Amerika i tada apsolutno zalagala za mir i dobrobit srpskog življa.

Dvoje američkih diplomata, kako rekosmo, dramatično različitih sudbina, stigli su u međuvremenu i do Severne Koreje. Olbrajtova je 2000. godine postala jedan od najviših zapadnih diplomata koji se susreo s tamošnjim komunističkim liderom Kimom Džong Ilom, za vreme zvanične posete toj zemlji. Kristofer Hil postao je jedan od poslednjih američkih diplomata koji je licem u lice razgovarao sa Severnokorejcima u vreme Bušovog mandata.

Junak naše priče (lako vam je da pogodite ko iz ovog dvojca, jer ni po čemu ne liče jedno na drugo) na ambasadorsko mesto u Iraku stigao je 2009. godine. Istom onom Iraku za koji je Olbrajtova godinama ranije, braneći sankcije, na pitanje da li je nakon svega vredela smrt pola miliona dece, izjavila: „Mislim da je ovo vrlo težak izbor, ali mislim da je bio vredan cene."

Šta je bila Hilova misija u Iraku, opisala je svojevremeno u „Politiku" Ema Skaj, viši saradnik u Institutu Džekson Univerziteta Jejl: „General O. se požalio da Hil nije bio u kontaktu sa Iračanima ili s drugima u diplomatskoj zajednici - činilo se da je njegov jedini fokus bio praćenje aktivnosti američke vojske. Bilo je zastrašujuće kako je čovek mogao tako da otruje mesto."

Po završetku svog (uspešnog?) mandata u Iraku, Hil je, bar se tako činilo, završio svoju diplomatsku karijeru. Septembra 2010. godine je (sudbina tako zna da se poigra) postao dekan Škole za međunarodne studije Jozef Korvel. Da, reč je o Jozefu s početka teksta, odnosno o školi koja nosi ime po ocu Madlen Olbrajt.

A onda su dvoje diplomata obišli pun krug. Nekadašnja Marija Jana Korbelova umrla je 23. marta 2022, dan uoči godišnjice bombardovanja Srbije koje je tako žustro zagovarala. Svega osam dana kasnije Hil je predao svoje akreditive predsedniku iste te Srbije Aleksandru Vučiću i smestio se u Beogradu.

Neprijatelj broj jedan mađarskog predsednika Viktora Orbana, po pisanju medija, jeste američki ambasador David Presman, otvoreni homoseksualac koji je u Budimpeštu, gde je na snazi zakon o zabrani širenja LGBT propagande, stigao s partnerom i dvoje dece. Isto tako, predsednik Republike Srpske Milorad Dodik ovih dana prekida saradnju sa američkim ambasadorom Majklom Marfijem poručujući da su prevršili svaku meru. I jedan i drugi svojevrstan su „prst u oko" Amerike za dve zemlje, i dva državnika. Zavide sigurno Srbiji pošto ona s Hilom nema takvih problema. Jer stiglo je njegovo vreme da konačno pokaže zahvalnost - i to obilato koristi, ovoga puta ne stojeći u senci svoje šefice, neki bi možda rekli i inspiracije - Madlen. Otkako je stigao u Beograd, Njegova ekselencija radi i šta treba i šta ne treba, samo da domaćim vlastima olakša život.

Sekirljiv neki čovek, ispostavilo se. Danima brine zbog toga kakva će biti sudbina Srbije i sve bi dao da može da težak teret odlučivanja skine s pleća zemlje koja mu je ponudila gostoprimstvo.

- Moje mišljenje je da Rusija ne pomaže Srbiji, ni na koji način. Nisu uradili ništa da pomognu oko rešavanja pitanja Kosova, nisu učinili gotovo ništa kako bi ekonomski pomogli, čak i za njihovu energetsku podršku Srbija mora da plati - govorio je Hil savetujući da je jedini pravi put za državu, put u Evropsku uniju.

Koliko se američki ambasador angažovao da dovede u red stanje u zemlji domaćinu, možda najbolje pokazuje to što se, pre nekoliko dana, sastao sa smenjenim tužiteljkama Bojanom Savović i Jasminom Paunović. Da nije bio nakraj srca, video bi ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, u ovom Hilovom postupku, želju da pomogne i da dotera u red i srpsko pravosuđe. Možda čak i da ga preuredi da bude nalik američkom, koje je do te mere savršeno da je na primer, naučnik iz oblasti neurologije sa čuvenog „Jejla" B. Dž. Kejsi utvrdio da „šteti mentalnom razvoju tinejdžera".

- Znam da velikim silama izgleda da sve mogu, ali zamislite kako bi to izgledalo kada bi u našoj ambasadi u SAD Marko Đurić primio nekog američkog tužioca ili sudiju - rekao je na čuđenje Amerikanaca Dačić.

I malo mu je i to bilo, pa je ne uvažavajući Hilov altruizam, naveo da svi „strani predstavnici moraju da poštuju osnovne principe Bečke konvencije da nemaju pravo da se mešaju u unutrašnje stvari zemalja u kojima su akreditovani". Čujte! Da se ne mešaju u unutrašnje stvari? Pa koja bi onda bila funkcija američkih ambasadora?

Internet-sveznalica „Vikipedija" i na to ima odgovor; svrha ambasadora je, piše: zaštita građana (sunarodnika u zemlji domaćinu), zatim podrška prosperitetu i konačno - rad na jačanju mira. Ovo poslednje Hil, čini se, radi najbolje. Došavši u Beograd naglasio je da nam stiže „neopterećen prošlošću", a onda se pokazalo i šta to znači. Hilu je, izgleda, cilj da Srbija zaboravi na istoriju.

U svom nastojanju da živimo u miru, ljubavi i slozi, verovatno kao kakva komuna pod uticajem SAD, Hil nas u poslednje vreme savetuje da se prepustimo zenu. Sećanje Srbije na 78 dana strahote NATO agresije Njegova ekselencija uporedila je s „malom svađom među prijateljima".

- To je kao kada pričate sa nekim prijateljem i on se stalno vraća na neku svađu koja se dogodila davno. Tako je u životu država. Morate da gledate unapred, ali je isto vreme neučtivo reći to i svom prijatelju i grupi ljudi. Nisam tu da govorim: 'Zaboravite na to'. Ako nije zaboravljeno, onda verovatno postoji razlog - slikovito je opisao američki diplomata izazivajući bes svih koji se sećaju bombardovanja 1999. godine.

I na minulu godišnjicu NATO napada Hil nije smatrao da je potrebno izvinjenje, niti kajanje. Jer, kao što reče, nije opterećen prošlošću, a ni Srbe, verovatno, ne bi trebalo da opterećuje tih 78 dana koji su, kako reče, „neuspeh diplomatije". „Posvetio sam život diplomatiji - pronalaženju diplomatskih rešenja za naizgled nerešive probleme. Tokom svoje diplomatske karijere naučio sam da diplomatija ponekad doživi neuspeh. Kada se to dogodi, posledice mogu biti tragične. Želim da uputim iskreno saučešće porodicama poginulih u ratovima devedesetih, uključujući i poginule u NATO bombardovanju", poručio je Hil u pisanoj izjavi medijima.

Američki ambasador svoju posvećenost dobrobiti Srbije neumorno promoviše i zagovaranjem francusko-nemačkog plana za Kosovo. Budući da američka politika nije poznata kao ekspanzionistička, mnoge je začudilo kada je, podržavajući tzv. evropski plan, rekao da „SAD imaju dugoročne interese na kontinentu i u ovom regionu". „Ja 20 godina nisam bio ovde, ali bio sam na drugim mestima, između ostalih i u Severnoj Koreji. Tako da, ako ste razočarani stanjem u Srbiji, pogledajte Severnu Koreju, pa ćete videti da stanje na Balkanu nije tako loše", savetuje on svojim domaćinima.

Naravno, ne dopada se svakom ovaj Hilov pristup. Ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko ne miriše izjave američkog ambasadora u Beogradu, i ističe da forsiranje francusko-nemačkog plana za Kosovo i Metohiju otkriva želju Vašingtona da „bude glavni u pokrajini", a da Hilovo pominjanje Severne Koreje predstavlja pretnju Beogradu.

I nije on jedini koji koči Hilove pokušaje da „popravi" Srbiju. Recimo, ako Njegova ekselencija kaže „Srbija mora progutati gorku pilulu i uvesti sankcije Rusiji", mnogi skoče i dobronamernog srpskog gosta matiraju uzvikujući da se grubo meša u unutrašnje uređenje Srbije i pokušava da promeni neutralnost za koju se država opredelila. Ili pak, poput srpskog diplomate i predstavnika Srbije u UN Branka Brankovića, kažu da „Hil kao da je progutao neku disketu i stalno ponavlja isto - Srbija u NATO, Srbija mora na Zapad, međusobno priznavanje sa Kosovom".

Ali to što Hil rešava pitanje Kosova i Metohije, šeta na Evroprajdu, gosti tužiteljke i podržava projekte „Rio Tinta" u Srbiji - nije sve. U vreme formiranja vlade našao je za shodno i da srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću poruči kakvu vladu Amerika očekuje. Prirodno: prozapadnu. Vučić, mudro na to odgovara: „Amerika je velika sila, važno je da pokažemo poštovanje prema toj zemlji, ali još je važnije da se rukovodimo svojim interesima."

Milorad Dodik, međutim, za slične postupke američkog predstavnika u BiH, ima znatno manje živaca. Bosna i Hercegovina je, kako on kaže, prihvatila agreman američkog ambasadora u najboljoj veri da će se on baviti svojim, „a ne poslom legalno biranih političara u BiH".

I tako, dok Hil neguje nasleđe svoje nekadašnje mecene Madlen Olbrajt, a s kolegom u BiH Majklom Marfijem u očima prosečnih žitelja dveju zemalja sve više liči na reklamu za margarin koji se u „sve meša", Dodik jednom rečenicom sublimira sve što bi trebalo znati o američkoj diplomatiji. „Amerika je najsrećnija zemlja na svetu jer nema američkog ambasadora", poručuje predsedik Republike Srpske".

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane