Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(Su)ludovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (265)

Našmrkane Justicije i izvršitelji kao razbojnici

Srpski sudovi još donose presude „U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Ko je nova - stara ministarka pravde Maja Popović, službenica Bezbednosno informativne agencije. O tome piše Vladimir Molotok, jer se urednik Milan Glamočanin opet teže razboleo

Vladimir Molotok

Zašto Justiciji, Boginji pravde, više nisu zavezane oči? Ko sve danas, u Srbiji siluje Justiciju. Zašto je ona, često i našmrkana, zlobna, pijana, razularena. Srpski delioci (ne)pravde sve više liče na razbojnike iz priča o hajducima i uskocima.

Srpsko pravosuđe reformisala je američka vladina organizacija USAID. Potrošila je lepe pare, preko Fonda za otvoreno društvo Džordža Soroša.

Danas, nakon što je USAID prestao dalje da ''reformiše'' sudove i tužilaštva, mafija je preuzela u svoje ruke i sudove i tužilaštva i izvršitelje i delom i advokate. Sve po projektovanim Soroševim nalozima.

Da li se gospodin Soroš, preko svog sina Aleksandra, koji se spanđao sa našim Aleksandrom (Vučićem) bavi svojim levičarskim ''pogledima na svet i društvo'', ne razmišljajući o posledicama svog nedela, ili su razlozi drugačije prirode?

Evo primera iz života, koji u Srbiji zagorčavaju građanima život.

''Ovo je moje lično iskustvo, koje na koži trpim, sada već petu godinu. Iza svakog slova stojim lično, ja Dragana Lovčević iz Novog Sada.

Naime, 25.12.2015. godine Ugovorom o poklonu, rođenoj biološkoj kćerki Minji Bikicki poklonila sam svu svoju imovinu uz pravo plodouživanja moja kao i supruga, koji je 2018. godine preminuo nakon duže bolesti.

Kćerka Minja Bikicki, sada sudija u Upravnom sudu u Beogradu (pre toga savetnik u Ustavnom sudu) tražila je da tri nekretnine prodamo kako bi ona u Beogradu kupila još jedan stan (jedan stan je uzela na kredit od 10 godina, jer je platežno moćna, plata preko 2.000 evra), a imala je i kuću koje je ostala iza njenog preminulog supruga, koji je bio stariji od nje 38 godina.

Pristala sam, iako nisam morala, ali i meni se smanjio prihod nakon smrti moga supruga, tako da sam i zbog visokih režija pristala i da ću ja od malog stana i vikendice kupiti manju kućicu van grada sa dvorištem, jer imam kuče i to bi mi odgovaralo.

Ona je pre toga, što ja saznajem kasnije, od moje majke, koja je živela u Banja Luci, ugovorom o doživotnom izdržavanju uzela stan, a dok je majka bila živa smestila je u dom u Mladenovcu. Također, uzela je pola novca od stana u Mišarskoj ulici u Beogradu od dalje tetke, drugu polovinu je uzeo njen usvojenik.

Kada smo se upustili u prodaju mojih nekretnina (čak smo limitirali do kog iznosa treba biti kućica za mene (do 55.000 )) rekla sam joj da za sebi uzme sve ostalo.

Onemogućila mi je kupovinu kuće 8 km van Novog Sada baš do pomenute cene, napravila incident u agenciji, te kod prodavca iste.

Dakle, skoro smo bili pri kraju finalizacije dogovora i sklapanja i zatvaranja konstrukcije kada je došla i preteći mi da ću videti svoga boga, da će me staviti na mere, da se ubijem, da iza nje stoje sudije, Beograd i država, a mene je pitala ko sam ja, niko i ništa. Unela mi se u lice, pretećim pogledom, psihički me maltretirajući, ali sam ostala mirna, pretpostavih da je ponovo pod dejstvom narkotika, jer sam u isto imala uvid do njene 21-ve godine života kada su je priveli u 29. novembar u Beogradu, a onda pustili rekavši meni da bi joj iščupali grkljan da im nisam koleginica (svoj radni vek provela sam u Državnoj bezbednosti u Sarajevu, kasnije u Beogradu).

Poniženje je bilo pretres stana, kao i njeno prespavljivanje matrure, zbog droge, nije mogla ustati iz kreveta. Na moju molbu razrednoj kojoj sam se jedino poverila, uspela je da maturira.

Njena pretnja toga dana bila je strašna i rekla je da idem u dom i da nju nije briga za mene i moje, kako ih je nazvala džukeletine. Doterala me je do zida i shvatila sam da hoće da uzme SVE!

Nisam očekivala baš udar na moj život, iako je od rođenja bila bahata, gledala ljude sa visine, nikoga nije volela ni poštovala, svi su "bili budale".

Osetila sam se strašno. Slučaj sam prijavila u policiji u zgradi Pap Pavla u Novom Sadu, oni me usmerili u Centar za socijalni rad, gde su mi ponudili smeštaj u sigurnoj kući, ali odbila sam, nisam znala ni šta ni kako to izgleda, prvi put se susrećem sa tim i nisam želela ostaviti stan sam.

Uz savet advokata podnela sam u parničnom postupku tužbu za raskid ugovora o poklonu zbog grube nezahvalnosti kćerke Minje Bikicki. Kao ljutiti odgovor na to ona je u vanparničnom postupku pokrenula predlog za lišenje (TOTALNO) moje poslovne sposobnosti.

Samoinicijativno sam pri davanju ugovora o poklonu tražila psihijatrijsko veštačenje mene i još živog moga supruga i nalaz je bio odličan.

Sada je Osnovni sud u Novom Sadu, sudija Gordana Keser odredila stalne sudske veštake na zahtev moje biološke kćerke. Nalaz za mene je i tada bio odličan. Čak su tražili i veštačenje psihologa (naknadno), nalaz je bio uredan. Sudija, gore pomenuta je donela rešenje u moju korist.

Kćerka je uložila žalbu Višem sudu koji je imao SAMO PRIMEDBU što predlagač (kćerka) nije saslušana, a sve nekompetentne svedoke je odbio kao i Osnovni sud.

Na sledećem ročištu kćerka se pojavila i dovela sa sobom NEPOZVANOG, navodno nekog psihijatra iz Beograda Čedu Mitevića kojeg je sudija Gordana Keser sada pustila da, iako me vidi prvi put, postavi dijagnozu da sam ja, sumanuta, šizofrenično-paranoična i sl.

Sudija je usvojila paušalne tvrdnje, sve je krenulo nizbrdo i poprimilo, trgovinom uticaja i nezameranje koleginici, NOVI TOK!

U međuvremenu, parnični postupak za raskid ugovora se promenom sudije na predmetu obustavlja uz obrazloženje "do pravosnažnog rešenja vanparničnog postupka" tj. predloga o totalnom oduzimanju moje poslovne sposobnosti. To stoji u mestu dve godine, a sudija vanparnice traži od mene da svak mesec idem psihijatru i donosim joj izveštaje i preti mi da imaju mehanizme da me privedu. Centar za socijalni rad daje jako povoljan izveštaj za mene i sumnja da kćerka VRŠI NASILJE NADA MNOM, ali na to se sud ne osvrće. Traži novo veštačenje (pominje se Niš, Kragujevac, Odbor sudskomedicinski u Beogradu, koje preko 10 puta odbija zahtev sudije za pravno nepotrebno veštačenje i neće da idu "preko svojih kolega".

Na zahtev moga advokata za izuzeće sudije, izmeštanje predmeta u drugi sud, dobijamo odbijenicu. Kao i odbijenicu od Apelacionog suda na žalbu suprotne strane, jer je postupak na zahtev mog advokata o raskidu ugovora trebao ponovo biti pokrenut.

Najnovije je, pošto su svi odbili moje novo veštačenje, suprotna strana je našla pogodno tle u Vršcu, vršačkoj bolnici, gde ja na silu treba da budem dovedena i ležim na odeljenju. Pri zadnjem ročištu došla je javnost, novinari, publika, koja je sprečila taj scenario, jer je sudija dala rešenje da idem ambulantno u Vršac.

Ja sada treba da se povinujem nezakonitim radnjama sudsko-psihijatrijske mafije i trpim posledice po život zbog njihovog iživljavanja.

Nekoliko puta je pokušan preko posrednika razgovor sa Minjom Bikicki, ali ona ni sa kim neće da stupi u konverzaciju i dobru volju prezentira kao minus mene i ljudi oko mene koji mi pomažu. Imamo saznanje da je kuća u Beogradu pod hipotekom, a gde je novac od stana u Banja Luci i stana u Beogradu???

Ovo je strahota koju preživljavam. Kako radi drugim ljudima kada meni ovo čini? Ona nije zaslužila da radi kao sudija i to mogu reći, ja kao majka.

Od priloga tu su:

Ugovor o poklonu sa izveštajem neuropsihijatra.

Sudsko psihijatrijski nalaz veštaka iz Novog Sada od 10.01.2020. godine

Zaključak stručnog tima Centra za socijalni rad Novi Sad od 04.02.2020. godine

Tužba radi opozivanja ugovora o poklonu

Predlog za potpuno lišenje poslovne sposobnosti mene, Dragane Lovčević

Rešenje Osnovnog suda Novi Sad (I stepen) da se predlog za moje potpuno lišenje poslovne sposobnosti ODBIJA.

Dragana Lovčević, Novi Sad

Tragom pisma gospođe Dragane Lovčević, utvrdili smo da je sudija Upravnog suda, Minja Bikicki živela u vanbračnoj vezi, dok je bila savetnik u Ustavnom sudu Srbije, sa sudijom tog suda Sabahudinom Tahirovićem. On je u Ustavni sud Srbije doveden kao ''kadar'' Rasima Ljajića. Bez ikakvog iskustva u pravosuđu, Sabahudin je iz Novog Pazara izabran za sudiju Višeg suda u Novom Sadu, a potom za sudiju Ustavnog za suda. I kako je moguće da Minja Bikicki bude izabrana za sudiju Upravnog suda, bez ijednog dana sudijskog staža, što je suprotno Zakonu o sudijama?

Uvidom u dokumente koje je dostavila gospođa Lovčević, utvrdili smo da je njena kćerka Minja, umesto da se stara o majci, koja je penzioner, pet puta zaredom podnosi zahtev, prvo Centru za socijalni rad u Novom Sadu, da se njenoj majci oduzme poslovna sposobnost i stavi pod nadzor, tako da majka više ne može da vodi parnicu za poništaj Ugovora o poklonu. Po sprovedenom postupku, Gradski centar za socijalni rad u Novom Sadu odbija taj predlog Minje Bikicki.

Posle silnog maltretiranja i pregleda, komisija lekara veštaka konstatuje da je gospođa Dragana Lovčević potpuno uračunljiva i psihički zdrava osoba. Ali, Minja ide dalje...

Pozivajući se na autortitet sudije Upravnog suda, ona, umesto da brine o svojoj majci, istu proganja stalnim podnošenjem zahteva da joj se oduzme poslovna sposobnost.

Istraživači Magazina Tabloid razgovarali su sa lekarima veštacima, koji tvrde da su bili sablažnjeni upornošću sudije Bikici da majku proglasi ludom i strpa je u bolnicu!

Kako je moguće da osoba, poput Minje Bikicki, koja je zavisnica od narkotika, u 21. godini života zasnovala brak sa čovekom koji je od nje stariji 38. godina, koja je nasleđivala imovinu svojih srodnika, stičući velike pare, nasrnula i na svoju majku, sa ciljem da je uništi i nasledi njenu imovinu, koju je majka i želela da ostavi svojoj kćerki.

Da li je moguće da u bilo kojoj državi ličnost poput Minje Bikicki, može suditi u sudu, kao što je Upravni sud Srbije?

Redakcija Magazina Tabloid poslala je sve dokaze Visokom savetu sudstva i poslanicima Narodne skupštine Srbije, da pokrenu pitanje da li je sudija Bikicki morlano dostojna za obavljanje sudijske funkcije. I ko su sudije iz Novog Sada koji učestvuju u progonu njene majke Dragane Lovčević.

Ovo je slika i prilika stanja u srpskom pravosuđu.

Šizofreni diktator Aleksandar Vučić je surovo opljačkao Srbiju: njene fondove, resurse, kreditne linije, budžetom raspolaže kao svojim novčanikom.

Nakon što mu je zaplenjena imovina u Sjedinjenim Američkim Državama, preko 25 milijardi dolara na računima u bankama u ovoj državi, preko dve milijarde u bankama u Kini i isto toliko i u moskovskoj banci, kao i nekoliko milijardi u arapskim bankama, Vučić je krenuo da direktno zavlači ruke građanima u džep i da im otima i crno iza nokta.

Od kuda tolike pare srpskom diktatoru? On se skoro deceniju, sa svojim kartelom, bavi trgovinom narkoticima, oružjem, crvenom živom, belim robljem, migrantima, pranjem novca...

Tek kada je DEA otkrila da Vučićev kartel i balkanski narko bosovi posluju sa oslobodilačkim pokretima i gerilom iz Latinske Amerike, kupujući od njih jevtinije narkotike, pomažuči levičarske pokrete, koje ''neguje'' Soroš, počeo je lov na balkanske narko kartele i zaplena droge - marihuane, kokaina, heroina....

Uz pomoć 271. javnog izvršitelja, Vučić je brutalno napao sve građane Srbije.

Napadnuti su građani Beograda. Predsednici Višeg, Prvog osnovnog i Drugog osnovnog suda u Beogradu, svom snagom služe Vučićevoj ideji potpunog uništenja građana Srbije. Nekoliko stotina hiljada predmeta iz arhive beogradskih osnovnih sudova dostavljeno je javnim izvršiteljima. Ti ''predmeti'' su stari najmanje deset godina.

Izvršitelji odmah donose zaključak o izvršenju i nalažu Republičkom fondu penzionog osiguranja i privrednim društvima i ustanovama u kojima ''dužnici'' rade da im plene polovinu penzije, do namirenja duga.

Kada saznaju da im je obustavljena isplata plate, ili penzije, građani, ako su pokretni i funkcionalno pismeni, dobiju posle uzaludnog nastojanja, da im je javni izvršitelj blokirao isplatu, svojim nalogom. Uporni, tako saznaju da je nalog izdat zbog, recimo, duga Infostanu iz 2011. godine. Većina građana ne čuva priznanice po deset godina, jer je rok zastarelosti naplate komunalnih usluga tri godine.

Iza ovog zločina stoje Vesna Miljuš, predsednica Prvog osnovnog suda u Beogradu, Tatjana Jeremić, predsednica Drugog osnovnog suda u Beogradu i predsednici ostalih osnovnih sudova u Beogradu.

Oni ''čiste arhive'' i izvršiteljima uteruju neviđenu zaradu. Jer, građani moraju da izjave prigovor zastarelosti potražvanja, a sudovi te prigovore ignorišu, dok izvršitelji ne skinu novac.

Jedna građanka, koja je donela platnu listu, a radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, pokazala je da joj je izvršitelj Isidora Ranković skinula iznos od oko 20 hiljada. Posle dužeg nastojanja, uspela je da dobije obrazloženje da je Dunav osiguranje tražilo izvršenje još 2010. godine, za ratu od 1.900 dinara, na ime osiguranja.

Tragom te informacije, ona je izjavila prigovor zastarelosti potraživanja i neosnovanosti potraživanja. Preko veze je u Dunav osiguranju saznala da ona nije predmet nikakvog izvršenja. Novac izvršiteljka nije poslala na njihov račun! I pomenuta izvršiteljka Isidora se čudila, navodeći da iznos, koji je građanki skinut sa računa dva meseca zaredom, nije uplaćen na njen račun!

Dakle, sav novac opljačkan od građana glavnog grada, a svako domaćinstvo je napadnuto, odlazi na račune koji su nepoznati. Tim parama srpski diktator sprema poslednju pljačku, kojom će zadati Srbiji smrtni udarac.

Upućeni tvrde da ga često posećuje Aleksandar Soroš, koji iznosi njegov novac u inostranstvo, pod šifrovane račune, a spremajući se za bekstvo, sakuplja keš, da ponese sa sobom.

Glavnom uredniku Magazina Tabloid stiglo je rešenje o zapleni plate u iznosu od 77.000 dinara, za neplaćene komunalne usluge iz 2011. godine. On je izjavio prigovor sudu, ističući zastarelost potraživanja, a i nenadležnost suda, jer živi na teritoriji drugog suda. Predmeta, kojim se izvršitelju dozvoljava zaplena, nema na spisku predmeta koji se vode preko portala suda. Novac koji izvršiteljka Mirjana zapleni otići će na njen i na račun drugih, jer preduzeće, koje se navodi kao izvršni poverilac, više nije upisano kod APR-a.

Prenosimo ponovo tekst koji je u Magazinu Tabloid napisao Predrag Popović o javnim izvršiteljima, kao podsećanje da je reč o organizovanom zločinačkom poduhvatu, sa ciljem potpunog uništenja građana Srbije, što je projekat koji banda Aleksandra Vučića sprovodi za nečiji račun.

Javni izvršitelji plene pokretnu i nepokretnu imovinu svakom trećem građaninu Srbije

Upravo je Aleksandar Vučić stvorio nekoliko sistema za pljačku ionako osiromašenog naroda. Osim teškog kriminala i visoke korupcije, koju sprovodi kroz mehanizme za izvlačenje novca iz budžeta, Vučić pljačka narod i u saradnji sa javnim izvršiteljima.

- Ko god da sutra dođe na vlast, mora da uhapsi sve javne izvršitelje. Treba ih pohapsiti i oduzeti im svu imovinu koju su stekli uterivanjem dugova - kaže Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije

To misle i ostale žrtve javnih izvršitelja, a njih je u Srbiji samo prošle godine bilo dva miliona. Bojan Kostić, predsednik Komore javnih izvršitelja, smatra da "podržavanjem javnoizvršiteljske profesije, država je odlučila da poštuje sebe". Kad narod odluči da poštuje sebe, javni izvršitelji će morati da se suoče sa odgovornošću za sve što rade

Prema evidenciji Komore javnih izvršitelja, u prvih devet meseci prošle godine podeljena su 1.620.783 predmeta. Na elektronskoj oglasnoj tabli Komore trenutno se nalazi 45.405 poziva na učešće na licitaciji za oduzetu imovinu. Procenjuje se da javni izvršitelji godišnje zaplene imovinu vrednu oko milijardu evra. Među javnim izvršiteljima ističe se Mirjana Dimitrijević, koja je u poslednjem finansijskom izveštaju navela da je ostvarila prihod od 70.627.000 dinara, odnosno 603.649 evra. Iako protiv nje postoje dve krivične prijave, zahtev za pokretanje disciplinskog postupka i serija prigovora, njene kolege iz Komore su je nagradile za „doprinos u obavljanju javnoizvršiteljske delatnosti".

Evropski zavod za statistiku (Eurostat) pre mesec dana je objavio da se Srbija nalazi na četvrtom mestu liste najsiromašnijih država Evrope. Mereno po bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika i po nivou individualne potrošnje, Srbija bolje stoji samo od Makedonije, Albanije i Bosne i Hercegovine. Istovremeno s objavljivanjem tih poražavajućih podataka, u Komori javnih izvršitelja dodeljene su nagrade najuspešnijim uterivačima dugova, koji su od srpske sirotinje oteli plate i penzije, pokretnu i nepokretnu imovinu vrednu oko jednu milijardu evra.

Na sajtu Komore javnih izvršitelja, tom srpskom zidu plača, istaknute su informacije koje pokazuju prave razmere pljačke. U prvih devet meseci prošle godine, za koliko su obrađeni podaci, podeljena su 1.620.783 predmeta. U januaru 2022. godine podeljeno je samo 45.665 izvršnih rešenja, a izvršitelji su najviše posla imali u julu i avgustu, kad su dobili 263.829, odnosno 288.671 predmet. Više od polovine izvršnih rešenja odnosi se na tzv. komunalne predmete, a ostala obuhvataju postupke koje su, radi namirenja novčanog potraživanja, pokrenula fizička i pravna lica. Najčešći poverioci su javna komunalna preduzeća, državne ustanove, banke i kompanije za pružanje telefonskih i internet usluga.

Broj aktivnih predmeta najavljuje još jednu uspešnu poslovnu godinu za javne izvršitelje. Na elektronskoj oglasnoj tabli Komore javnih izvršitelja objavljeno je 45.405 poziva na učešće na licitacijama za oduzetu pokretnu i nepokretnu imovinu, koje je se održano do kraja februara ove godine. Na doboš su otišle kuće, stanovi, automobili, građevinsko i poljoprivredno zemljište, kreveti, ormani, stolovi, veš mašine i sve ostalo što je izvršiteljima zapelo za oko.

Izvršitelji uzimaju sve, vole krupne i masne predmete, ali ne bacaju ni mrvice. Ličnim primerom to dokazuje Bojan Kostić, predsednik Komore javnih izvršitelja. Iako je 2021. godine, kao što pokazuju podaci iz njegovog poslednjeg finansijskog izveštaja, ostvario je prihod od 71.556.000 dinara, što iznosi 608.987 evra, Kostić prihvata i predmete koji ne vrede ni sto evra.

Tako postupaju svi izvršitelji u Srbiji, njih 271. Pozivajući se na zakone, sudska rešenja, pa čak i na etiku i moral, gule kožu narodu s leđa. Mesečno zarađuju po 50.000 evra, a sirotinji, koja ne može da plati račun za struju, plene nameštaj star po nekoliko desetina godina. Svakog dana 11 porodica ostane bez krova nad glavom. Izvršitelji iz kuća i stanova izbacuju maloletnu decu, nepokretne starce, teške bolesnike. Oduzete nekretnine na licitacijama često kupuju pojedinci povezani sa izvršiteljima - deca, rođaci, prijatelji ili saradnici. Stan, kupljen po bagatelnoj ceni, u roku od dve nedelje završi na tržištu. Razliku između nabavne i prodajne cene podele izvršitelji, njihovi posrednici, poverioci, advokati i sudije. U pljačkaškom sistemu učestvuje i policija, koja pomaže izvršiteljima da otimaju tuđe nekretnine.

- Podržavanjem javnoizvršiteljske profesije, država je odlučila da poštuje sebe. Nema jake države bez sprovođenja sudskih odluka i efikasnog izvršnog postupka. Nakon deseto godina rada javnih izvršitelja, nesporno je da su javni izvršitelji dosadašnjim rezultatima rada pozicionirali mesto u okviru pravosuđa, sa sistemom izvršenja bez alternative i da nastavljaju da daju svoj doprinos krajnjem cilju sprovođenja načela vladavine prava, u interesu svih građana i subjekata u društvu - kaže Bojan Kostić, predsednik Komore javnih izvršitelja, dok pozira pored ministarke pravde Maje Popović.

Kostić godišnje zarađuje više od 600.000 evra, a od Ministarstva pravde zahteva da poveća javnoizvršiteljske tarife, da izvršitelji mogu još više da otmu od građana i države. Takođe, Komora javnih izvršitelja traži i izmenu podzakonskih akata kako bi olakšali proceduru otimanja tuđe imovine. A, zakon je izvršiteljima omogućio sve pogodnosti. Izvršitelji mogu da tumače presude i izvršna rešenja, sami određuju vrednost imovine koju nameravaju da oduzmu dužnicima, popis mogu da prave bez prisustva vlasnika, prodaju sprovode elektronskim putem, preko interneta, a plenidbu vrše uz asistenciju policijskih odreda. Zakon je predvideo i drakonske kazne za pojedince - rodbinu, komšije ili aktiviste građanskih udruženja koja se bave zaštitom ljudskih prava - koji se solidarišu sa žrtvama javnih izvršitelja. U skladu s takvim ovlašćenjima, mnogi izvršitelji se ponašaju kao da su nedodirljivi, kao da su bogovi.

- Izvršiteljka Danka Stanojević mi je direktno rekla: "Ja sam bog! Mogu da svakome blokiram račun u banci, mogu da uzmem sve što hoću!" - ispričao je nedavno Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije, koji se godinama nalazi na udaru javnih izvršitelja.

Ilić je izgubio nekoliko sudskih sporova, pokrenutih po tužbama njegovih političkih protivnika bliskih režimu Srpske napredne stranke. Zoran Babić ga je tužio zbog toga što je Ilić finansijski pomogao izradu transparenata na kojima je pisalo: "Babiću, ubio si ženu". U montiranom sudskom sporu, Ilić je novčano kažnjen. Osuđen je i zbog izjave da je Nenad Čanak narkoman, kao i po tužbi Boška Obradovića, kome je povredio čast i ugled tvrdnjom da je u Čačku kupio dupleks stan, a da živi na Dedinju. Osim toga, u lovu na Ilića sudovi koriste i stare, davno okončane predmete.

- Dobio sam rešenje da platim taksu za spor koji je okončan pre deset godina. Moj tadašnji advokat nije uplatio 30.000 dinara za neku taksu. Advokat je umro pre osam godina, ja nisam ni znao za tu taksu, koju sad moram da platim sve s kamatama. Sud je angažovao javnog izvršitelja koji mi je blokirao sve račune, pa ne dobijam ni dinar od penzije. Postupajući po izvršnom rešenju, Fond PIO mi oduzima 33 odsto penzije, a sve ostalo uplati na račun u Komercijalnoj banci. Taj račun je pod blokadom javnog izvršitelja, tako da mi oduzimaju celu penziju. U banci su mi rekli da moraju da blokiraju račun na zahtev izvršitelja, a javna izvršiteljka Danka Stanojević mi je rekla da je ona bog, može da radi šta hoće - opisao je Ilić jedan od svojih slučajeva.

Izvršitelji su uvereni da su svemoćni, kao da su božanska bića. Tako se i ponašaju, iako posledice njihovih postupaka ukazuju na njihovu pripadnost drugom resoru, koji teolozi opisuju kao mesto s mnogo sumpora i škrguta zubima. Svojim likom i delom to dokazuje Mirjana Dimitrijević, koju čak i režimski mediji nazivaju "izvršiteljkom iz pakla".

Bivša sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu, Mirjana Dimitrijević, status "najsurovije izvršiteljke u Srbiji" stekla je načinom na koji je vodila izvršne postupke, među kojima je i onaj u kome je na ulicu izbacila porodicu Petrović s dvoje maloletne dece. Bivši vlasnik stana dobio je sudski spor protiv te porodice, ali, pošto su bili "zaštićeni stanari", opština je bila dužna da im obezbedi smeštaj. Izvršiteljka Dimitrijević nije imala strpljenja, uz asistenciju policije iz stana je izbacila Dobrilu Petrović, njenu snahu Branislavu sa petogodišnjom ćerkom i bebom od deset meseci. Petrovići su medijima rekli da im je izvršiteljka pretila oduzimanjem dece ukoliko se odmah ne isele.

- To je samo jedan slučaj njene surovosti, a bilo je još građana koji su se žalili na njene metode, jer je poznata po tome da ne mari ni za to da li dužnik ima porodicu, decu, da li je star ili bolestan. Mirjana Dimitrijević je 2017. godine ostvarila prihod od 95.275.000 dinara, što je enormna zarada i postavlja se pitanje kakve je to slučajeve radila. Ovaj priliv novca jasno pokazuje da se ona nije bavila sitnim dugovanjima i naplatama, već je "pucala" na krupne stvari i na bahat način dolazila do ogromnih naplata, poput licitacija za stanove, kuće, hipoteke za velike kvadrature. Poznata je kao neko ko uglavnom radi slučajeve gde su banke poverioci, jer tu ima i najviše para i u takvim slučajevima ljudi ostaju bez svoje kompletne imovine i završavaju na ulici. Na osnovu podataka koje imamo od klijenata i praćenja raznih postupaka, jasno je da njena saradnja sa bankama nije slučajnost, to joj je najuža sfera. Godinama je bila potpredsednik suda, pa se banke, verovatno, oslanjaju na njeno iskustvo, znanje, poslovne tajne, ali i poznavanje ljudi u sudstvu. Svakako, kad se sve sabere i oduzme, ona spada u izvršitelje koji maksimalno rade na dužnikovu štetu, a u svoju korist - rekao je Dejan Gavrilović, predsednik udruženja "Efektiva", koje se bavi zaštitom prava dužnika.

Na svaku kritiku Mirjana Dimitrijević odgovara u stilu nemačkih nacista: "Svoj posao radim u skladu sa zakonom. I u slučaju porodice Petrović samo sam izvršavala odluku suda. Nije tačno da sam pretila porodici da ću im oduzeti decu, ja nemam ta ovlašćenja. Samo sam obavestila Centar za socijalni rad." Baš tako su se opravdavali i nacisti, koji su takođe radili po tadašnjim zakonima i "samo izvršavali odluke suda".

"Izvršiteljka iz pakla" je bila vredna i prošle godine. Podaci iz evidencije Komore javnih izvršitelja pokazuju da je, samo u prvih devet meseci, Mirjana Dimitrijević dobila 12.460 predmeta, dakle 1.384 mesečno, odnosno 46 svakog dana. Finansijski izveštaj za prošlu godinu još nije podnela, ali bilans uspeha za 2021. godinu otkriva da je ostvarila prihod od 70.627.000 dinara, odnosno 603.649 evra. Dimitrijević je u tom izveštaju prikazala rashode od 55.912.000 dinara, što znači da je ostvarila dobit pre oporezivanja od 14.738.000 dinara. Prema tome, ispada da je na troškove kancelarijskog materijala, goriva, plata i naknada saradnicima potrošila skoro 450.000 evra. U to može da poveruje samo Bojan Kostić, koji prikazuje sličan bilans uspeha.

Osim zaradom, Dimitrijević je i načinom vršenja javnoizvršiteljske delatnosti opravdala nadimak iz pakla. Protiv nje se vode dva krivična postupka za dela koja je čine "nedostojnom profesije". Jedan postupak protiv nje vodi dužnik, kojeg je ona pokušala da izbaci iz stana koji nije obuhvaćen izvršnom presudom, a u drugom postupku Mirjana Dimitrijević se tereti da je falsifikovala službene isprave.

Apelaciono javno tužilaštvo je u decembru 2020. godine izdalo obavezno uputstvo o pokretanju krivičnog postupka protiv Mirjane Dimitrijević zbog nesavesnog rada u službi i falsifikovanja dokumenata, kojima je pokušala da oduzme stan izvršnom dužniku, iako to nije bilo pravno moguće. U prvom postupku, Dimitrijević je godinama insistirala na iseljenju jedne voždovačke porodice iz stana za koji su veštaci utvrdili da nije predmet izvršenja. Kad je to konstatovao javni izvršitelj Vojislav Milajić, umesto da bude obustavljen, predmet je ustupljen Mirjani Dimitrijević. Ona je angažovala druge veštake, kako bi dokazala da je izvršenje moguće nad spornim stanom. Izvršni dužnik je podneo krivičnu prijavu protiv nje, pa je ona tek tada obustavila postupak izvršenja.

Sličnoj torturi je Mirjana Dimitrijević izložila porodicu Vuksanović, koju je izbacila iz kuće na osnovu presude koja se odnosi na objekat koji je srušen pre 22 godine.

- Umesto da utvrdi da li je dom porodice Vuksanović objekat iz izvršne presude ili ne, Mirjana Dimitrijević je improvizovala "suđenje" u kome se uzima u obzir samo ono što njoj odgovara i uvažavaju samo oni veštaci koje je ona odabrala, da bi na kraju "utvrdila" da je predmet izvršenja onaj objekat na kome ona želi da se sprovede izvršenje. To je nova kuća, koju su Vuksanovići sagradili i koja je više nego duplo veća od one iz sudske presude, koja je srušena pre 22 godine, o čemu svedoče i brojna veštačenja sudskih veštaka, kao i dokumenti građevinske inspekcije. Presuda Mirjane Dimitrijević protiv porodice Vuksanović je izbacivanje na ulicu. Nakon što je završila sa "identifikacijom", izvršiteljka Dimitrijević je ucenila porodicu Vuksanović da na licu mesta otkaže punomoćje svom advokatu i da odustane od svih daljih pravnih radnji protiv njenih odluka, da bi im ona zauzvrat pomerila rok za iseljenje za dva meseca. Da nisu rekli da će odustati od borbe, Vuksanovići bi na ulici završili istog dana. Nepravda nad porodicom Vuksanović nije usamljen slučaj - navodi se u saopštenju Združene akcije "Krov nad glavom".

Podnosioci krivičnih prijava i zahteva za pokretanjem disciplinskog postupka protiv Mirjane Dimitirijević, kao i građanska udruženja koja se bave zaštitom ljudskih prava, očekivali su od Ministarstva pravde i Komore izvršitelja da je udalje sa dužnosti, kako bi dokazali da im je "stalo do ugleda te profesije, a ne do grabeži i samovlašća nad dužnicima". Združena akcija "Krov nad glavom" je zahtevala od Komore da ne ignoriše činjenicu da zvanični organi Republike Srbije sumnjiče izvršiteljku Dimitrijević za krivična dela, zbog kojih su pokrenute istrage. Komora je, naravno, procenila da istraga više nije bitna, jer je Dimitrijević obustavila postupak izvršenja u kome je pokušala da otme kuću koja nije ni postojala u vreme donošenja sporne presude. Umesto disciplinskog postupka i oduzimanjem prava na rad u javnoizvršiteljskoj profesiji, Komora izvršitelja je u maju prošle godine, na svečanosti povodom desete godišnjice od osnivanja, dodelila specijalnu plaketu Mirjani Dimitrijević za zasluge u savesnom obavljanju dužnosti javnog izvršitelja.

Ministarka pravde Maja Popović nije odlikovala izvršiteljku Dimitrijević, ali je odbila da primeni odredbe iz člana 492 Zakona o izvršenju, po kome javni izvršitelj može da bude udaljen sa dužnosti ako se protiv njega vodi krivični postupak za krivično delo protiv pravnog saobraćaja ili službene dužnosti ili za delo koje ga čini nedostojnim delatnosti javnog izvršitelja.

- Nisu ispunjeni zakonski uslovi za udaljavanje sa dužnosti Mirjane Dimitrijević - odlučila je ministarka Popović, dokazujući da ni ona nema nameru da poštuje Zakon o obezbeđenju i izvršenju.

Ne postoje precizni podaci o količini plena, koji svake godine prigrabe javni izvršitelji, jer Ministarstvo pravde i Komora izvršitelja nemaju obavezu da vode evidenciju o tome koliko je koji izvršitelj naplatio određeni predmet. Predstavnici vlasti, počev od Aleksandra Vučića, pa do Maje Popović, iznose procene da javni izvršitelji godišnje realizuju naplatu u visini od oko milijardu evra. S druge strane, procenjuje se da vrednost svih zahteva poverilaca - bilo da su državne ustanove, fizička i pravna lica ili komunalna preduzeća - iznose oko tri milijarde evra. Struktura predmeta, poverilaca i dužnika nad čijom imovinom je izvršena zaplena, pokazuju pravo stanje stvari. Izvršitelji gule kožu s leđa sirotinji, a štite državne institucije i bogataše iz vrha kartela oko Srpske napredne stranke. Velimir Ilić je opisao kako to izgleda u praksi.

- Dobio sam jedan sudski spor i izvršnu presudu kojom je trebalo da mi se vrati 77.000 dinara. Sud mi je to naplatio potpuno nepravedno i nepropisno. Sad, kad treba da mi vrati novac, ne može. Račun s koga bi trebalo da se izvrši povraćaj stalno je u blokadi. Država otima, a ništa ne plaća. To je neviđen lopovluk. Običnim ljudima uzimaju sve što mogu. Ljudi umiru od gladi i bolesti, ubijaju se od očaja, nemoćni da se suprotstave izvršiteljima. A, izvršitelji udaraju samo na sirotinju, ne smeju da plene imovinu tajkuna. Evo, kod mene u Čačku, jedan tajkun je upropastio fudbalski klub, naneo mu štetu od tri miliona evra. Klub je propao maltene do seoske lige, ali njemu ništa ne fali, niko iz Poreske uprave ne sme ni da pokuša da mu naplati tri miliona evra duga za PDV, koji nije plaćao. Sva šteta ide na teret naroda. Isti taj tajkun kupovao je fabrike, hotele, zemljište, sve što mu se svidelo. Sad je iz Strazbura stigla presuda da Čačak plati restituciju 800 miliona dinara za objekte i zemljište koje je on kupio. Mi iz budžeta moramo da plaćamo pet godina po 150 miliona da bismo isplatili njegove privatizacije. Zašto? Zato što je Vučićev prijatelj! Može da radi šta hoće. On okrene Vučića, sve se dogovori. Kakvi izvršitelji? Nijedan ne sme protiv takvih tajkuna - rekao je nedavno Velimir Ilić, ali nije hteo da izgovori ime Milenka Kostića, vlasnika "Auto Čačka".

Kostić je poslovnu imperiju izgradio uz pomoć članske karte JUL-a, Mire Marković, ali pravi uspeh je postigao tek u saradnji sa Aleksandrom Vučićem. Kostić je kupio hotel "Moravu", firme "Jugokomerc" i "Mehanizaciju", i, naposletku, Beogradsku industriju piva, koju je platio samo 17,8 miliona evra, što je duplo manje od procenjene vrednosti. Firma "Auto Čačak" je, prošle godine, jedina dala ponudu za kupovinu BIP-a, koji se u stečaju nalazio od 2015. godine.

- BIP nije trebalo da ide u stečaj. Prema određenim informacijama, na računu BIP-a tada je bilo 500 miliona dinara, od kojih je mogao da se podmiri porez. Mali akcionari su stigli do Ustavno suda. Mi smo odvajali od plate i kupovali akcije. Ogorčeni smo. Imali smo i četiri kupca, među kojima su bile i neke češke i poljske kompanije. Ništa nije uvaženo. BIP ima imovinu u Krnjači i Čačku, a neka je već otuđena. Kad se svi podmire, od ove cene za nas će ostati samo mrvice, rekao je Gojko Lopar iz Udruženja malih akcionara BIP-a.

"Auto Čačak" je kupovinom BIP-a postao vlasnik zemljišta u Velikom Polju kod Obrenovca, pivare kod Mostarske petlje, koja ima 26.738 kvadrata poslovnog prostora, zatim Fabrike sokova od 11.826 kvadrata u Krnjači, Sladare i Pivare u Čačku, dva poslovna objekta u Obrenovcu, prodajnog centar u Kragujevcu, dva objekta u Kosovskoj Mitrovici, sedam objekata u Alibunaru i stana u Budvi. Pritom, Generalni urbanistički plan grada Beograda je lokaciju na kojoj se nalazi BIP promenio iz industrijskog u mešoviti gradski centar sa pretežno komercijalnom namenom. Eto prilike da se na toj parceli umesto pogona za proizvodnju piva podignu soliteri, koji će novom vlasniku doneti bržu i veću zaradu. Pošto je i deo imovine BIP-a predmet restitucije, može se očekivati da će, kad-tad, naslednici bivših vlasnika odštetu naplatiti iz budžeta, novcem građana, a ne iz džepa Vučićevog prijatelja Bata Koleta.

Milenko Kostić je samo jedan iz plejade režimskih tajkuna, koji su zaštićeni od zakona i javnih izvršitelja. Na tom spisku se nalaze Željko Mitrović, Zvonko Veselinović, Aleksandar Papić i mnogi drugi pojedinci bliski vlasti, kojima Poreska uprava odobrava reprogram dugova od po nekoliko miliona evra. Umesto njih, javni izvršitelji progone obične, normalne ljude, koji u dugove upadaju jer ne mogu da zarade dovoljno za život, za hranu, lekove, stanarinu i račune.

Izvršitelji su prošle godine pokrenuli oko dva miliona postupaka. To znači da dva miliona porodica strepi od plenidbe imovine i blokade računa na koje primaju plate ili penzije. Više od milion penzionera nalazi se pod izvršnim rešenjima, kojima im se pleni deo ili čak cela penzija. Izvršitelji, koji ostvaruju godišnji prihod veći od pola miliona evra, otimaju penzije od po stotinak evra. Svake godine oko 380 porodica završi na ulici, bez krova nad glavom. Imovinu, koju su gradile generacije, u rekordnom roku oduzimaju javni izvršitelji.

- Srbija je sve bogatija i sve snažnija. Ljudi to osećaju. Postoje oni koji kažu da ne mogu da rade za 200 ili 250 evra. Nemoj da lažete! Niko ne radi za taj novac. Najmanje za koliko se radi, radi se na jugu Srbije, gde je najniža plata 370 evra. Zašto lažete? Ne verujem da je Eurostat utvrdio da je Srbija 2021. godine bila četvrta po siromaštvu u Evropi. Sve okolne zemlje su mnogo siromašnije po ekonomskim parametrima nego Srbija - rekao je Vučić.

Da li oni koji iz Brisela, Vašingtona i drugih centara moći vide kako se ubija jedan evropski narod?

Pismo iz ženskog zatvora

U ljubavi, kad su srećni ....

U ovom kazneno popravnom zamku za žene imamo sultaniju Anu P. koja je imala ljubavnu aferu sa komandirom Jordanom A., inače jako dobrom prijatelju upravnika Rodoljuba Rončevića. Naravno ta ljubavna afera je krunisana bebom Anđelom, koja je pre oko mesec - dva dana došla na svet.

Pretpostavljam da će Upravnik biti kum. Tu je i Ane P. mama Svetlana, koja je takođe u zatvoru, ali se trenutno nalazi u porodilištu, i ako joj mesto nije tamo, ali kum nije dugme pa je upravnik obezbedio gospođama Popadić da uživaju.

Komandir Arsić koji je ovde doveden na ispomoć, samo je vraćen u Pančevo u svoj matični zatvor i nije snosio nikakve posledice! Jel to pravda? O, ali kum nije dugme! Ana P. takođe nije kažnjena već je i nagrađena po svim članovima ZIKS-a. Sramota za ovaj Zavod!

Dok sve ostale osuđenice bivaju kažnjene za gluposti, a Ana P. i njen ljubavnik inače oženjen Jordan koji se već ostvario kao otac, sada je presrećan, i ako je oženjen, jer je dobio dete od žene koju voli. Ovim putem želim da im javno čestitam. Golupčići će uskoro biti zajedno, jer Ana piše uslov i biće bez problema puštena. Ne znam samo kako će na tu veliku ljubav uticati Jordanova zakonita supruga i deca? Kako god, al na dobro neće ispasti, jer graditi sreću na tuđoj nesreći još nikada nije na dobro ispalo. Šta više reći o pravdi i zakonu KPZ-a za žene?

Ovde se cene blud i nemoral, a poštenje i pravda su skroz zanemareni. Bolesne žene sede u paviljonu, a zdrave borave u stacionaru i porodilištu. Kako to može, može, ali samo u ovom zavodu koji ima svoj zakon koji samo ovde važi. Dok pametni popuštaju budale vladaju. Poštenjem i poštovanjem ne možete ništa, za sve morate imati vezu. Ovakve stvari bodu oči, a kako i ne bi? Sramota.

Tanja Mashud

III Paviljon

podeli ovaj članak:

Natrag